KAD JE SNIMKA (NE)ZAKONITA? Na slobodu nakon snimljenog kaznenog djela

Posljednjih godina imali smo priliku vidjeti i čuti brojne snimke koje su razotkrili razne kriminalne radnje od načina zapošljavanja u pravosuđu, do političke kupovine glasova i prodaje diploma. Akteri ovih snimaka, osim moralne osude javnosti, nisu snosili nikakvu kaznenu odgovornost.

Kada je i zašto snimka, koja razotkriva kazneno djelo, neupotrebljiva za sud i kada je sačinjavanje takvih snimki kazneno djelo, pitali smo pravne stručnjake, piše Žurnal.

Tužitelj Josip Aničić podsjeća da je KZ FBiH propisao kazneno djelo neovlašteno snimanje slike, kada se to učini bez pristanka osobe koja se snima i u njenim prostorijama. 

Utvrditi cilj snimke

"Dakle, nema kaznenog djela ako je snimka sačinjena na javnom mjestu. Pojam 'u njezinim prostorijama' podrazumijeva sve one prostorije koje snimana osoba svakodnevno koristi kao što su kuća, stan, ured i slično... Te prostorije su nedostupne širem krugu osoba s aspekta zaštite privatnog života snimane osobe“, kaže Aničić, te naglašava da sud ne može svoju odluku temeljiti na dokazima pribavljenim povredama ljudskih prava i sloboda propisanih ustavom i međunarodnim ugovorima ratificiranih u BiH. 

"S druge strane, smatram da je bitno utvrditi cilj snimke i proporcionalnost između prava snimane osobe (prava na privatni i obiteljski život) i prava i obveze države da goni i kažnjava počinitelje kaznenih djela", ističe Aničić.

Usporedbe radi, navodi da je u Kaznenom zakonu Republike Hrvatske decidno navedeno da se ne smatraju nezakoniti dokazi pribavljeni povredama ljudskih prava i sloboda, ako je riječ o teškim kaznenim djelima iz nadležnosti županijskog suda, kod kojih interes kaznenog progona i kažnjavanja počinitelja preteže nad povredom prava.

"Ako je snimka zakonita, ako je prošao test legitimnog cilja i proporcionalnosti, na njemu se može zasnivati sudska odluka", zaključuje Aničić.

Podsjetimo na snimku 'Potkivanje' – glavni akter bivši predsjednik VSTV-a Milan Tegeltija nikada nije kazneno odgovarao. Ali, nakon što je objavljena i druga snimka u kojoj obećava posao u pravosuđu, uslijed pritiska javnosti i dijela pravosudne zajednice, podnio je ostavku na tu funkciju. S druge strane, Nermin Alešević koji je sačinio snimku kako bi pokazao na koji način funkcionira bh. pravosuđe optužen je za davanje mita, ali je i pravomoćno oslobođen jer je sud utvrdio da je većina dokaza Tužiteljstva BiH nezakonita, pa između ostalog i snimka susreta s Tegeltijom.

Sudac Goran Radević tada je kazao da se ova snimka ne može koristiti kao dokaz jer se radi o neovlaštenom snimanju, te je napomenuo da u BiH, za razliku od nekih europskih zemalja, nije moguće koristiti ovakve snimke u slučaju javnog interesa.

Pogrešno dokumentirana snimka

Dr. sc. Sandi Dizdarević, docent na predmetima kriminalistički intervju, kriminalistička psihologija kaže da su Zakon o kaznenom postupku i silogistička kriminalistika vrlo jasni, a što potvrđuje sudska praksa ili neprihvaćanje dokaza: "Da bi audio ili audio-video ili video snimka bila prihvaćena kao dokaz u kaznenom postupku, ona mora biti izuzeta u skladu sa zakonom i procesno pravno formirana u skladu sa zakonom o kaznenom postupku i pravilima silogističke kriminalistike, odnosno ispravno tretirana u lancu čuvanja dokaza".  

Pojašnjava da to znači da istražitelji po saznanju o postojanju audio-video snimki kojima je snimljeno kazneno djelo ili bilo koji segment koji se odnosi na kazneno djelo imaju nekoliko mogućnosti. Prva je da tu snimku izuzmu u sklopu očevidnih radnji. Druga situacija je kada se dođe do saznanja da postoji snimka, onda postoje zakonite mogućnosti da prilikom saslušanja svjedok dobrovoljno preda snimku ili da se ona izuzme po naredbi suda. U oba slučaja se izdaje potvrda i sačinjavaju se zapisnici.

Kada se snimka izuzima sa snimača, prema ZKP-u, u njegovom izuzimanju sudjeluje stručna osoba i to su forenzičari. On se kao takav mora ispravno snimiti i zapakirati u forenzički propisane uvjete, kako ne bi došlo do kontaminacije.

"Situacija u kojoj građani svakodnevno snimaju nekoga ili nešto ili kada postaju žrtve nekog kaznenog djela ili su uvedeni u kazneno djelo poput traženja ili davanja mita, razgovore i susrete audio - video snimaju ili audio snimaju prijetnje, ne mogu se koristiti kao dokaz jer se ne mogu izuzeti u skladu s odredbama ZKP-a", navodi Dizdarević, te ističe da je građanin dužan prijaviti kazneno djelo, a temeljem prijave i njegove izjave istražitelji, uz obrazloženi prijedlog tužitelju i njegovim odobrenjem, odnosno odobrenjem suda, mogu biti snimani i tada su snimci zakoniti, piše Žurnal.

Dalje navodi da je jedan od posljednjih primjera iz sudske prakse u kojem je pogrešno dokumentirano na temelju čega su optuženi i oslobođeni jest slučaj jednog visokog političara iz Sarajeva.

Iako nije precizirao, podsjetimo da se radi o predmetu 'Snimak' i oslobađajućoj presudi visokopozicioniranom članu SDA Asimu Sarajliću, te Sabahudinu Delaliću i Muhamedu Šehoviću. Snimku je sačinio Velid Tvrtković i on razotkriva način djelovanja SDA i kupovinu glasova, ali ga je Općinski sud u Sarajevu, kao prvostupanjski sud, proglasio 'nezakonitim'.

"Sporna snimka je nastala na nezakonit način tako da sud ne može zasnivati svoju odluku na povredama ljudskih prava i sloboda", kazala je sutkinja Amela Skrobo Kadrić. Da je snimka nezakonita sud je utvrdio zbog činjenice što je svjedok Tvrtković, što je i sam potvrdio, ostavio upaljen mobitel u jakni i nakon što je ušao u 'tuđi' prostor – automobil, snimao razgovor bez znanja prisutnih.

S druge strane, iz Tužiteljstva ŽS za Žurnal kažu da su uložili žalbu na presudu 'zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog povrede Kaznenog zakona i zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja'. Podsjećaju da su tijekom glavnog pretresa saslušali tri svjedoka i tri vještaka, te izveli oko 100 materijalnih dokaza.

Vezano za ovaj predmet u javnosti, ali i pravosudnoj zajednici su podijeljena mišljenja – pojedini smatraju da je istraga tužiteljstva trebala biti sveobuhvatnija i da je ova snimka trebala poslužiti samo kao polazna točka u dokazivanju, ne samo kupovine glasova nego i drugih koruptivnih radnji u SDA, mada ima i onih koji su mišljenja da je obrazloženje suda sramotno i da se šalje loša poruka građanima. 

U ovom predmetu se čeka odluka po žalbi.   

Sandi Dizdarević naglašava da snimke mogu biti dokaz kada je ispoštovana procedura izuzimanja i dokumentiranja, te poštivanja lanca čuvanja dokaza:

"Kao takvi oni mogu biti vrlo važni dokazi, ali na temelju takvog dokaza je teško osuditi nekoga. Može se kazati da su takvi dokazi neksus koji omogućava provođenje daljih radnji poput vještačenja s ciljem utvrđivanja bitnih činjenica i dobivanja odgovora na kriminalistička pitanja: kada se dogodilo, što se dogodilo, koliko je osoba sudjelovalo, način na koji je izvršeno, pa sve do utvrđivanja identiteta počinitelja".

Pravni stručnjaci, ali i medijski radnici s kojima razgovarali novinari Žurnala, upozoravaju da treba biti pažljiv pri javnoj objavi audio i video snimaka, provjeriti izvor od kojeg te snimke dolaze, radi li se o montaži, jer to na koncu može prouzrokovati i inkriminaciju onoga tko objavi jednu takvu snimku.

Žurnalova priča pomogla u istrazi

Jedan od sudskih predmeta koji je rezultat audio snimke telefonskog razgovora jest onaj protiv Razima Halkića pred Općinskim sudom u Bihaću. On je optužen da je kao predsjedavajući Skupštine Unso - sanske županije (USŽ) i zastupnik SDP-a u Skupštini USŽ zastupniku Zikriji Durakoviću usmeno ponudio i obećao poziciju direktora Direkcije za ceste u USŽ u zamjenu za glas na odluku o proračunu USŽ za 2021. godinu. Telefonski razgovor u kojem Halkić govori o trgovini pozicijama u zamjenu za podršku vlasti putem aplikacije call recoreder, prema vlastitom priznanju, snimila je Zineta Duržić, o čemu je Žurnal ranije pisao. 

Ono što ovaj predmet razlikuje od mnogih drugih, od kojih su neki vođeni pred sarajevskim sudovima, jest to što u ovom slučaju nije sporna autentičnost, niti vjerodostojnost snimke. Prije nego su ušli u optuženje, Tužiteljstvo USŽ je s BH Telecomom provjerilo telefonske brojeve i utvrđeno je da oni pripadaju Halkiću i Durdžić, potvrđeno je u kojem razdoblju su komunicirali, a naredbom suda je od Durdžić izuzet mobitel na kojem je bila snimka.

Podsjetimo i na Žurnalovu istraživačku priču iz 2019. u sklopu koje su sačinili video-snimku s ciljem razotkrivanja lanca preprodavača diploma iz Sanskog Mosta.

Rezultat toga je sudski proces, zatvaranje Centra za obrazovanje odraslih 'Multilingua' koji je izdavao te diplome, te mnogo veći predmet organiziranog kriminala u kojem je otkriveno oko 300 takvih diploma.