JOSIP VAJDNER Reisul-ulemine 'fusnote' kardinalu

Nakon istupa kardinala Puljića kada je ocijenio da „prebrojavanje“ nije vjernička poruka, javio se reisul-ulema Kavazović odbacujući tu konstataciju i dodajući svoje, ipak političke, „fusnote“.

PIŠE: Josip Vajdner, Katolički tjednik

Vrhbosanski nadbiskup u miru, Vinko kard. Puljić, uoči svetkovine Svih svetih i Dušnoga dana 2022., gostovao je na RTV-u Herceg-Bosne, u emisiji Kompas, voditelja Miroslava Vasilja te govorio na različite teme: od sadržaja svetkovine Svih svetih i katoličkog poimanja smrti, preko misli pape Franje i Sv. Ivana Pavla II., do djelovanja međunarodnih čimbenika u BiH, međureligijskog dijaloga i fenomena Međugorja.

Što je Reisul-ulema zamjerio Kardinalu

Premda su različiti krugovi bh. javnosti dijelili različite dijelove razgovora, pozornost prvoga čovjeka Islamske zajednice u BiH gosp. Huseina ef. Kavazovića izazvao je dio u kojemu je Kardinal na voditeljev upit o Reisovu spominjanju „prebrojavanja“ isto ocijenio kao teške riječi. „Pa, meni je žao što je na neki način zatvorio vrata jednom normalnom dijalogu. Moramo shvatiti: i on, i drugi poglavari vjerski: i pravoslavni, i židovski, i muslimanski – nama nema druge nego živjeti pod ovom kapom nebeskom zajedno. Zato je meni žao što se tako teške riječi upotrjebljavaju. Time zatvaramo vrata prihvaćanja i poštivanja drugoga“, rekao je kardinal Vinko.

Na to je ef. Kavazović za Preporod odgovorio: „Odbacujem kao musliman tendenciozno intoniranu izjavu kardinala Vinka Puljića, bivšeg vrhbosanskog nadbiskupa, vezanu za moje obraćanje na Karićima“. Potom je, kako isti medij prenosi, „istakao kako je njegovo obraćanje bilo refleksija na izjavu gospodina Izetbegovića, te da se odnosila na one koji godinama prijete secesijom i sukobom na prostoru BiH ukoliko se ne udovolji njihovim zahtjevima“.

Stoga je poglavar Islamske zajednice u BiH ponovio: „Da, muslimani bi se u tom slučaju sigurno branili od agresije i u to niko normalan ne treba sumnjati, pa ni kardinal Vinko Puljić, bivši vrhbosanski nadbiskup, i moj dosadašnji prijatelj.“

A što je zapravo bit stvari u ovoj priči jasno je uputio sam Kardinal u istoj emisiji. Na novinarevu opasku kako tako teških riječi ipak iz Katoličke Crkve nema, odgovorio je: „Ne daj, Bože, da ih ima. Time bismo izdali evanđelje, Krista, izdali bismo svoje poslanje.“

Politizirani vjerski rječnik

Nedvojbeno se, dakle, prepoznaje razlika između vjerničkog narativa i onog političkog. Već smo prije konstatirali kako svaki čovjek u demokratskom svijetu ima pravo na svoje mišljenje o bilo kojoj temi, ali ne svi na svaki način. Vjerske zajednice, poglavito u ovako osjetljivom području kakvo je Bosna i Hercegovina, moraju govoriti jezikom vjere a ne politike. Zato treba ponoviti da ideja, pa i spominjanje „prebrojavanja“ uistinu nije ni vjernička ni vjerska.

Takav fond riječi svojstven je vojničkom i(li) političkom govoru, a nikako govoru jednoga vjerskog poglavara. Tko to ne razumije već je samo njegovo polazište tendencioznoga karaktera.

Na tom tragu, nije nikakva tajna da kod Reisul-uleme dolaze na razgovor mnogi političari muslimani. I to je sasvim uredu. No, nije uredu da vjerski rječnik bude na bilo koji način politiziran. A to u konkretnom slučaju „prebrojavanja“ nedvojbeno jest. Ljudi vjere imaju pravo i obvezu govoriti ne samo o sadržaju „svetih knjiga“ nago i o društvenoj stvarnosti, ali u svjetlu tih knjiga, a ne u službi politika.

Nažalost, u ovoj se Reisul-uleminoj „fusnoti“ kao odgovor Kardinalu, može prepoznati latentno favoriziranje jedne političke opcije – one SDA i Bakira Izetbegovića. Nema sumnje da je tako čim je imao potrebu i onda u Karićima, a i sada, stajati u obranu zbilja militarističkoga govora, u izbornom procesu potencijalno prvog čovjeka u Bošnjaka, koji je ipak bio „drugi“ (ili točnije treći, poslije Željka Komšića)…    

„Dosadašnji“ i „odsadašnji“

Međutim, ono što je i u ovom kontekstu nužno podcrtati jest kako razgovor, na osobit način između ljudi vjere ne smije zamrijeti. Razvidno je Reisul-ulema u predizborno vrijeme bio zagazio u političke vode te svojim „pojašnjavanjem“ Bakirovih ratnohuškačkih – zarad osvajanja političke vlasti – „prebrojavanja“, kontaminirao vjerski i vjernički rječnik koji itekako ima utjecaja na dijalog. I Kardinal je to s pravom kritizirao. No, Vinko i Husein se u svemu ne moraju slagati, mogu imati i oprječne poglede na stvarnosti, ali iz ljubavi prema ovoj zemlji Bosni i Hercegovini, a poglavito prema narodima u njoj, nužno je da nakon bilo kojega istupa ne budu samo „dosadašnji prijatelji“ nego i „dosadašnji“ i „odsadašnji“. Ako političari mogu naći načina kako nadvladavati trvljenja koja nerijetko prelaze granice normalnoga te praviti interesne koalicije, onda vjernici u svojoj vjeri imaju „rudnik“ materijala za izgradnju sloge i mira, unatoč svim suprotnostima i različitostima.