FOTO  Josip i Petar iz Posušja lovci su na šarane, a trud ih je odveo na Svjetsko prvenstvo gdje su ulovili preko 300 kg ribe

U Francuskoj se prošli tjedan odvila jedna od najuzbudljivijih sportskih priredbi godine - Svjetsko prvenstvo u disciplini „lov šarana i amura“. Ovo natjecanje, koje privlači strastvene ribolovce iz svih krajeva svijeta, pružilo je priliku za nadmetanje i testiranje vještina najboljih ribolovaca na svijeta. U srcu ovog natjecanja nalazi se priča i ambicija reprezentativaca, Josipa Žulja i Petra Bašića iz Posušja, koji su se pokazali i više nego uspješni borbi za prestižni naslov svjetskih prvaka.

 
Nakon što su se vratili na svoju rodnu grudu, hercegovina.info imala je priliku razgovarati s ovim strastvenim ribolovcima kako bi saznali više detalja o ovom nesvakidašnjem iskustvu.

Ljubav prema ribolovu još od malih nogu

Josip Žulj, s osmijehom na licu, prisjeća se svojih početaka u svijetu ribolova.

„Ljubav prema ovom sportu javila se još u ranom djetinjstvu. Moj otac bio je strastveni ribolovac i lovac i mogu slobodno reći da me on „zarazio“. Počeo sam pecati još kao mali dječak, s tim da se ovim načinom šaranskog ribolova bavim tek posljednjih 15 ili 20 godina, prije sam to radio na plovak i slično, ona kako to djeca obično rade. U svakom slučaju, to sve krenulo je baš od malena“, izjavio je.

 
Ono što je započelo kao opuštena zabava brzo se pretvorilo u nešto puno ozbiljnije i izazovnije.

„Prošle godine smo prvi put stupili na scenu Šaranske lige Federacije Bosne i Hercegovine. Nismo znali što možemo očekivati, ali željeli smo testirati svoje vještine protiv iskusnih ekipa. Iznenađujuće, ostvarili smo izvanredan uspjeh i zauzeli treće mjesto u ukupnom poretku. To nas je automatski kvalificiralo za sudjelovanje na Svjetsko prvenstvu u Francuskoj“, prisjetio se.

 
Prve tri najbolje plasirane ekipe iz Šaranske lige čine reprezentaciju Bosne i Hercegovine, što je bilo velika čast i priznanje za Josipa i Petra i njihovu strast prema ribolovu. Kako i sami kažu sve ovo što se u posljednje vrijeme dogodilo bilo je samo malo iznad njihovih očekivanja. Znali su da su sposobni i da to mogu, ali ipak je trebalo odraditi stvari na nivou. S obzirom da su trenutno prvi u ukupnom poretku, samim tim već su se plasirali u reprezentaciju za sljedeću godinu jer gotovo nema izgleda da ih netko prestigne.
 
Priprema opreme za ovako veliko natjecanje zahtijeva puno truda i pažnje kako bi sve funkcioniralo besprijekorno, a sve je uglavnom usmjereno na pripremu i optimizaciju opreme. Ovdje nije riječ samo o štapovima, rolama, najlonu i udicama, tu su i mnoge sitnice koje igraju važnu ulogu u postizanju uspjeha.

 
„Petar i ja krenuli smo na putovanje prema Francuskoj u potpunosti spremni i opremljeni za veliku avanturu. Naš bus bio je gotovo do vrha napunjen šaranskim ribolovnim rekvizitima. Da nam je negdje u putu ispala čačkalica činilo nam se da bi je pronašli tek kada bismo sve stvari izvadili van. No, što je najzanimljivije, sve to bila je oprema koja je pripadala samo nama dvojici. Imamo puno štapova, rola, čuvarica za ribe pa nam se jedno vrijeme činilo kao da smo se spremali za ekspediciju na Mjesec.
 
Doduše važno je napomenuti da to ništa nije kupljeno odjednom, nego da se kupuje polako i godinama. Ono što nas veseli je činjenica da ako se brinete o svojoj opremi i uredno je održavate, ona može trajati godinama. Iako mnogi smatraju da je šaranski ribolov financijski izazovan, zapravo nije tako strašno ako polako i postepeno kupujete i pravilno njegujete svoju opremu. U jednu je ruku veliko financijsko opterećenje, a opet i nije i smatram da je to jedan od onih aspekata koji ljudima većinom smeta i odbija ih od ovog sporta. Ali ruku na srce, donosi veliko zadovoljstvo kad konačno osjetite trzaj na štapu“, dodao je.  

 
Natjecanje je trajalo deset dana uključujući i vrijeme provedeno u putu, što je za ova dva talentirana Posušana predstavljalo izazov ponajviše zbog potrebe da se na neko vrijeme udalje od posla, obitelji i prijatelja.
 
„Iskreno, bilo nam je baš lijepo. Atmosfera u reprezentaciji bila je zaista izvanredna, s pravim osjećajem zajedništva i podrške među članovima tima. Sve se jednostavno poklopilo onako kako treba i mislim da je to rezultiralo našim izvrsnim plasmanom“, kazao je s oduševljenjem.
 
Tijekom natjecanja, svi članovi reprezentacije stanovali su zajedno u iznajmljenoj kući. Ondje su provodili vrijeme pripremajući taktiku i mamce, radeći sve što je potrebno za postizanje zajedničkog cilja. „Sve smo radili zajedno, baš kako to i treba biti u pravoj, složnoj reprezentaciji. Krasilo nas je zajedništvo, zato rezultat i nije izostao. Bili smo prava ekipa i prava klapa“ kazao je. Podsjetimo se, reprezentaciju Bosne i Hercegovine su osim Josipa i Petra predstavili i Dino Miljković, Aladin Munjaković, Ibrahim Kadić, Ivan Agatić, Zdravko Agatić, Emir Čusto i Marko Kobačić.

 
„Bili smo smješteni u jednom malom selu, a kako sam i sam navikao na radnu atmosferu i energiju našeg naroda, moram reći da su Francuzi ostavili malo drugačiji dojam na mene. Rijetko koja radnja je otvorena subotom, a ako jest, onda radila samo do podne. Vikendom je doslovno sve zatvoreno, pa smo se ponekad malo dosađivali kad bismo imali slobodnog vremena, budući da smo bili udaljeni barem 50 kilometara od bilo kakvog grada ili većeg naselja. Osim toga, bilo nam je dosta izazovno sporazumijevati se s drugima jer ljudi s kojima smo dolazili u kontakt obično nisu znali nijedan jezik osim francuskog. No, unatoč tim manjim poteškoćama, uspjeli smo se prilagoditi i snaći. Ono što je najvažnije, nije nam ništa falilo“, kazao je Josip sa smiješkom na licu.

Svjetsko prvenstvo održalo se na slikovitom jezeru Pannenciere, smještenom u mjestu Chaumard. Jezero je okruženo prekrasnom prirodom i bujnim zelenim šumama te je pružalo je savršeni ambijent kako za natjecatelje tako i za njihovu publiku.
 
„Jezero je zaista prekrasno i obiluje ribom. Iako je umjetno, izgleda kao pravo prirodno čudo. Obala je razvedena, a samo jezero prilično duboko i zahtjevno za ribolov, ali ujedno i iznimno lijepo. Osobno, podsjeća me na naše Ramsko jezero zbog akumulacije i predivno razvedenih otočića. Stvarno je prekrasno“, ispričao nam je.

 
Šaranski ribolov donosi najveće izazove i najbolje nagrade kad se priroda odluči poigrati s ribolovcima.
 
„Naš prvi dan na jezeru započeo je s lijepim vremenom koje nas je blagonaklono poslužilo. Bilo je sunčano, bez vjetra i činilo se kao savršen dan za zabaciti udicu. Međutim, kako to obično biva, priroda je imala svoje planove. Kako se tjedan bližio svom izmaku tako se i  vrijeme znatno pogoršavalo, bilo je dosta kiše praćene jakim vjetrom. Ono što je zanimljivo za naglasiti je da smo mi puno bolje i više lovili što je vrijeme bilo gore. Doduše, čini nam se da je to često slučaj u ovom sportu“, izjavio je Josip.
 
Što se tiče rezultata, reprezentativci Bosne i Hercegovine zauzeli su trinaesto mjesto u ukupnom poretku od ukupno 32 reprezentacije iz cijelog svijeta.
 
„Možda će se nekima učiniti da trinaesto mjesto nije prevelik uspjeh, ali kad uzmete u obzir okolnosti, možda ćete promijeniti stajalište. Mnoge od reprezentacija s kojima smo se natjecali već su imale iskustva na ovom jezeru. Dobar dio njih došao je nekoliko dana ranije kako bi ga istražili. Oni su sondirali jezero, pripremali i isprobavali taktike te prilagođavali mamce. S druge strane, mi smo došli kako se kaže na slijepo, bez takvih priprema jer su troškovi za takve aktivnosti ogromni. Iako nam je naš Savez pružio ogromnu podršku jednostavno nismo mogli ispratiti druge sudionike kad je riječ o takvim pripremama“, izjavio je.
 
Ova dva Posušana ostvarila su izvanredan pojedinačni plasman na Svjetskom prvenstvu, zauzevši visoko osmo mjesto među impresivnih 96 ekipa iz cijelog svijeta.
 
„Ovo je do sada najveće Svjetsko prvenstvo, a što se tiče našeg plasmana, stvarno nemam riječi. Ni ja ni Petar jednostavno ne možemo vjerovati. Da nam je netko pričao da će se ovo dogoditi, mislim da bismo pomislili da se šali, toliko smo iznenađeni. Bez sumnje, ovo je velik uspjeh, iako sad vidimo da je bilo prostora za još boljim plasmanom. Doduše, kad vidimo reakcije ljudi oko nas, posebno onih koji su strastveni zaljubljenici u ovaj sport, tek tada shvatimo koliko je ovo zapravo velik uspjeh i velika motivacija za daljnje izazove“, dodao je.
 
Posljednja večer natjecanja, koja je istovremeno označavala i kraj njihovog boravka u Francuskoj, bila im je najljepša.
 
„Naša reprezentacija malo je kasnila na večeru koja je bila organizirana po proglašenju pobjednika. Kad smo konačno stigli, svi su već bili tamo. Osjećaj kad smo ulazili jedan po jedan, to je nešto što se ne može opisati riječima. Ljudi su nam prilazili, pružali ruke u znak podrške i čestitali nam. Zamislite samo, dolaze do Petra i mene Dalibor Banaj i Hrvoje Jakopčević, hrvatski reprezentativci i daleko najtrofejniji par na svijetu. Kada ti takvi ljudi od srca čestitaju, kada vide tvoj trud i uspjeh te se raduju zbog tebe, to je dragocjenije od bilo koje medalje na svijetu. Evo, naši susjedi Slovenci toliko su bili oduševljeni našim uspjehom da su na kraju natjecanja odlučili zamijeniti dresove s nama. To je bio stvarno simpatičan trenutak koji mi je ostao u sjećanju. Što drugo reći osim: baš mi je srce bilo puno“, s izjavio je Josip s velikim ponosom u glasu.
 
Kada je riječ o rezultatima, tijekom 72-satnog natjecanja, ova dva talentirana Posušaka zajedno su ulovili impozantnih 332 kilograma ribe. Njihov najveći ulov bio je ujedno i najteža riba koja je ulovljena u okviru bh. reprezentacije a težila je 6880 grama. Njih dvojica su predstavljali ključni dio ukupnog ulova reprezentacije Bosne i Hercegovine, koja je zajedno ulovila 471 kilogram ribe. U C sektoru su zauzeli treće mjesto, dok su u svom podsektoru osvojili drugo mjesto. Kada se usporedi samo količina ulovljene ribe, Josip i Petar su završili na petoj poziciji.
 
„Važno je napomenuti da smo mi sportski ribolovci, što znači da svaku ribu gotovo neozlijeđenu vraćamo u njeno prirodno stanište. Ako se dogodi i manja ozljeda, brinemo se za nju s antisepticima i kremama kako bi se brzo oporavila“, naglasio je Josip.

 
Ribolov je više od puke sportske aktivnosti. On je prilika za opuštanjem daleko od užurbanog svakodnevnog života, introspekciju i povezivanje s prirodom. Ondje, pod otvorenim nebom, ribolovci osjećaju ritam prirode, mirnoću vode i nježni povjetarac koji nosi miris šuma.
 
„Kada vas ribolov „zarazi“ još u djetinjstvu, to postaje ljubav za cijeli život. Moj jedini savjet za ekipe ili mlade koji razmišljaju o ulasku u ovaj sport je da se ne ustručavaju isprobati jer ribolov je zaista najljepši sport. U njemu možete uživati u prirodi, pogotovo ako imate odličnog partnera za ribolov ili još bolje, ekipu. To je prilika za opuštanje u miru i tišini oko vas, zajedno s ribama. Ovo mi pruža nevjerojatno zadovoljstvo i osjećaj ispunjenosti. Svaki mjesec se napunim energijom na takav način, i onda mogu se nositi sa svim izazovima života. Dakle, neka vas ne bude strah, uzmite štap u ruke i krenite pecati“, zaključio je Josip Žulj.