JESU LI RODITELJI OVCE ZA ŠIŠANJE Zašto je dječji izlet u Ramu i/li na Kupres 45-50 maraka

Ovih dana u našu redakciju dolaze pritužbe roditelja na previsoke cijene jednodnevnih školskih izleta, a i sami smo roditelji koji su platili visoke cijene izleta za vlastitu djecu, pa smo se odlučili pozabaviti ovom tematikom, te vidjeti koliko što zapravo košta. 

No prvo koliko smo mi platili. Veliki broj škola na području HNŽ-a, na školske je izlete spremilo djecu po cijeni od 40 do 60 maraka. Zapravo roditelji koji su nas zvali osjećaju se prilično namagarčeni jer su dali cijelu dnevnicu da bi im dijete posjetilo susjedni grad, u koji je za iste novce mogla otići cijela obitelj. 

Najčešće destinacije su bile:

-Čapljina (Tvornica lasta, Mogorjelo i muzej na Humcu)
-Rama (samostan Šćit i etno selo Remić)
-Kupres (usputna posjeta Franjevačkom samostanu na Širokom Brijegu)
-Sarajevo (putovanje vlakom, posjet zoološkom vrtu, muzeju i obilazak Baščaršije)
-Ravno-Spilja Vjetrenica (usputna posjeta nekropoli stećaka Radimlja)

Moramo reći da ima škola koje su izlete organizirale skroz korektno i za pristojne cijene, što očito ovisi o sposobnosti ravnateljstava.

Primjerice, djeca iz jedne mostarske srednje škole otišla na izlet u Zadar po cijeni od 42 marke, dok su škole s nesposobnijim ravnateljima pustile agencijama ili autoprijevoznim kućama da nerealno zarađuju na roditeljima, ne baveći se nimalo svojim poslom, pa su recimo djeca iz Stoca išla u Prozor-Ramu za 50 KM, a Mostarci na Kupres za 45 maraka manje, što je također roditeljima koji su nam se javili bilo sporno preskupo. 

Naime, praksa je neujednačena. Neke škole koriste agencije za odabir izleta, druge same zovu autoprijevoznike, no ne trude se nazvati dovoljan broj autoprijevoznika, niti u odabir izleta uključiti roditelje. 

Upitno je uopće kome osim agencijama trebaju agencije za školske izlete, koje je glavnina škola angažirala, umjesto da okrene par brojeva telefona i sama prikupi ponude autoprijevoznika, osobito jer se radi o okolnim gradovima, a ne putovanjima u inozemstvo. No, idemo dalje. 

Uz posjetu okolnim gradovima, izlet redovito uključuje jedan obrok. Obroci su se uglavnom svodili na ćevape sa pomfritom i to male porcije( 5kom, ili 7kom), a za piće su dobili razmućenu cedevitu i to najčešće u plastičnim čašama. Juha, salata, ili desert na izletima ne postoje. Istražili smo kolika je realna cijena ovakvih izleta, a radi vjerodostojnosti prikupili smo ponude od više restorana, prijevoznika i kulturnih ustanova.

Nakon više upita saznajemo da unajmljivanje autobusa za izlet u Čapljinu, Ramu, Kupres, ili Ravno iznosi od  600 do 700KM, što na bazi punog autobusa dođe oko 12-13KM/učeniku. 

Mala porcija ćevapa sa pomfritom i razmućenom cedevitom, što uglavnom učenici dobiju na odredištu, unatoč svim poskupljenjima nikako ne može biti skuplja od 10KM, iako je i to preskupo.

Posjet Franjevačkom samostanu na Širokom brijegu je besplatno, kao i posjet Tvornici Lasta Čapljina. Muzej na Šćitu naplaćuje ulaznice 3KM, a muzej na Humcu 2KM za grupe učenika. Nekropola Stećaka Radmilja svoj cjelokupni program naplaćuje 2KM, a spilja Vjetrenica 5KM/učeniku. Učitelji koji vode izlet i vozač imaju besplatno hranu i ulaznice.

Povratna karta vlakom za grupe učenika u Sarajevo je oko 14KM, posjet muzeju 7KM, a ulaznica za zoološki vrt je 3KM. Nećemo uzimati u obzir da svi restorani daju popuste na velike grupe i da ove cijene mogu biti i niže, ali ako su već angažirane agencije onda je red da i one nešto zarade.

Kratko i jasno realne cijene izleta na Kupres, Ramu, Čapljnu i Vjetrenicu iznose do 30 maraka, izuzev izleta u Sarajevo čija je realna cijena 40KM. Svi roditelji koji su platili preko ovih cijena, trebaju biti svjesni da su izlet pretplatili i da su djeca na izlet mogla otići dvaput za iste novce. Škola kao institucija nije dobila ništa, nego je iskorištena kao poligon da se dođe do bankomata - roditelja.

Roditelji će iduće godine imate dvije mogućnosti:
-nastaviti biti ovce za šišanje
-preko svojih predstavnika u vijeću roditelja i školskom odboru stati u kraj ovakvim stvarima

Normalna demokratska praksa, kada se roditelji odluče da ih se ipak nešto pita značilo bi da škola/ravnateljstvo prikupi više ponuda, prezentira ih roditeljima, pa da se ide gdje glavnina roditelja odluči. 50 konvertibilnih maraka za dječji izlet u susjedni grad u ovim vremenima ipak je prevelika cijena, bez obzira kojeg su statusa roditelji.