„ Jebeš viziju, važna je provizija“

Naslov je izjava  "potekla" iz kafića prilikom slučajnog susreta od strane jednog poznatog političkog dužnosnika kojeg Vidovljani poznaju I koji oslikava smisao bavljenja politikom.

Žale se Vidovljani na težak i besperpektivan život te 2006.god. a kako će im biti nakon izbora 2010.god. ostaje da se vidi.

Vrlo slikovito bez cenzure portal se obrušio na dva glavna lika iz svoga sela (prvo metu na svom kućnom pragu) od kojih jedan obnaša dužnost ministra zdravstva u Županiji Posavskoj a drugi je odnedavno ministra financija.

Uz njih portal je zagrebao I po ostalim kraljevima iz tog dijela Županije koji su bogati,neprikosnoveni,moćni.

Elita!

Prenosimo najzanimljivije dijelove s ovog foruma koji se obrušio na navedene likove iz priče kao I na vrijeme predizbornih obećanja iz 2006.god.

….A kao što smo vidjeli ima onih koji smatraju da cilj opravdava sredstvo i da je u redu neka je minister Blaž enormno bogat, za uzvrat on se “ubi” braneći nas od još gorih Crndža i Mikija. Možda i Garija. Neko reče ovo sve neki crnjak, Crndžo, Gari…. 
I tako naš Blaž sa jedne strane se bori i muči za nas, a ja ga našao napadat. Umjesto da ga hvalim, čovjek se žrtvuje za selo. Čak je i diplomirao nedavno u omraženoj mu Bijeljini samo da bi zaštitio Vidovice i vidovljane. Bravo Blaž! 
Tako Gari gura tolišane u TKC, a Blaž je gurao vidovljane u bolnicu kao ministar zdravstva.  

Katastrofa! 

Očito kod nas nema natječaja nego se zapošljava  po regionalnom  seoskom ključu.

….Bez tih ljudi ni Blaž ne bi danas bio „znamenit“, a bome ni steći sve što je stekao na krvi i junaštvu običnih ali genijalno hrabrih ljudi.  
Bez tih junaka mi bi smo danas bili u srpskoj državi, ne bi ste ni Vi paroče pisali te Vaše knjige o Vidovicama ili bi bile puno tužnije i jadnije…

Kroz tekst se provlači I priča o smrti mladog Vidovljana bojovnika,tema za nekakvu dobru knjigu ili film I oslikava svu bezobzirnost I surovost života u kojem mlada osoba gubi život za svoje Vidovice:

Lipanj, Anno Domini 1992 ,Bosna. Šuma,nedaleko sv."Šime groba",, po vojnički kota "Mungos" neznam broj, zaboravih. Sjedim sa mladićem od 23 god. koji je sa rukama na prekriženim nogama gledao prema svom rodnom selu, Vidovicama. Beskrajno dugo mogao je šutjeti.Svako malo izvadio bi iz džepa "crvenu knjižicu" na kojoj je pisalo YU Pasoš, i prevrtao po rukama.Ponovno bi je vraćao u džep vojničke bluze.Zatražih je da vidim ono što mi se činilo da u istoj postoji. Čovječe što radiš ovdje , što ne ideš tamo gdje i većina sa tim, pa ti imaš "VIZU" u pasošu, rekoh mu,kao da on to nije znao. U tome i jeste problem, nastao je tajac. Ponovno ga izvadi i započe , onako stisnutih zubi cijepati. Pokušah ga zaustaviti. Ne cijepaj može zatrebati , nedaj Bože ovo svaki dan može pasti. 
"Ja ne idem nikuda dok su Vidovice okupirane,dok ih ne vratimo nazad, a kad ih uzmemo onda više i nemoram iz njih nikamo.  Pasoš u džepu bi me mogao navesti da se povučem , ovako nema ostupanja, nemam kuda. Ako ne vratimo Vidovice, nemoram ni ja živjeti" Završio je sa deranjem.  Učinilo mi se da je olakšao veliki teret sa leđa. Dan iza sv. Petra I Pavla pao je taj zaljubljenik u selo ,taj koji je odolio iskušenju, koji je cilju dao život. Imao je ljubav prema selu, koje vjerujem danas "mnogi vole više nego on što je volio". Poginuo je od četničkog snajpera , na nasipu iznad Vidovica.  Nakon teške noći, dolazila je smjena na crtu. Radi sigurnosti bacio je još jedan pogled preko nasipa,i prema voljenom selu. 10-ak cm glave je bilo dovoljno dušmanu da mu uskrati težnju da uđe u "to selo". Često se sjetim tog događaja. Njegove riječi su spontano postale moj moto. Tog samozatajnog momka mnogi u seli nisu niti znali. Potjecao je iz skromne seljačke obitelji. Vidio sam od njega šta je ljubav prema rodnom selu.Pavo Maršić zv. "Pavelja" , po seoski Pavo Ilje Šimina, laka ti crna zemlja.

To je uspjeh, tako se postaje znamenit. A ovi kojih se sjetimo na dan oslobođenja sela , pojave se u statistici . 
Zato ujače Tunjo,kada kažeš da ne odgovaraš nepotpisanima, smatram da nisam bitan u tvojim stavovima.Nisam ni ja znamenit, i kad bi rekao tko sam vjerujem da nebi znao.Ne dovodim u sumnju Vaš humanitarni angažman niti sam ga osporavao, ali u dosta vrijednosti koje postavljaš ,ja osobno dovodim u pitanje. Zato nemoj tražiti da prihvatim nešto, što nije vrijedno. Onaj momak, živi u mojim mislima, nikoga ne teram da prihvati njegovu veličinu . 
Za oko oba, za zub cijelu vilicu.!!! 

O Vidovicama,nekim “igricama” I herojima te o muku(šutnji)  o oslobađanju Vidovica kada “kraljevi” nisu bili niti u mišjoj rupi:

….Jedan podatak, naša ojačana grupa 60, bojovnika, dragovoljaca, imala je zadatak čistiti Periće za ulazak tenkova i pojačanja. Ušlo nas je 13 i započelo je "oko za oko , zub za zub ". Nešto je poginulo, nešto ranjeno u Žalskoj kanali , a najveći dio se vratio nazad…

Ja tvrdim da nije bilo 111 riječke brigade nikada ni vidjeli  Obede ne bi. Svaka čast našim momcima ali su bili teška manjina. Kažu da je Posavina brojala 200.000 Hrvata. Od toga se trebalo imati vojsku od 20.000 vojnika. Koja bi to sila pobijedila. No to je opasna tema i bolje jezik za zube. Ali momci koji imate istinu, iznesite je, neka će ipak opstati.. ..

…Onaj gore što tvrdi za 111 riječku HV brigadu sigurno ima saznanja, neka ih iznese, ako misli da su bitni. Dečki su bili tamo , pa pobogu nije 20 ljudi oslobodilo selo, to se podrazumijeva. Za iste znam kad je 106 br. zapela kod crkve, da su isti javljali da su tamo, pa tamo , pa tamo a kad su javili da su kod nove zgrade, onda je bilo sumnjivo,i otišao je kurir da provjeri na nasip kod Lilićkine rampe odakle su trebali krenuti, i zatekao ih na početnoj poziciji. Naravno kasnije su krenuli i priključili se, čišćenju. o.a. nisam bio tamo pričao mi brigadni kurir koji se osobno u to uvjerio. Laže on lažem ja. Ustvari to nije više niti bitno, nek su one slobodne. Vidim da je najbitnije nagađati na forumu, tko je tko?A ne šta tko piše. .

Dali je mladi bojovnik imao i primisao da sebi priskrbi kraljevstvo kada je čeznutljivo promatrao svoje selo?

A mi bih smo još I dodali:Tko na tuđoj muci dvore gradi crno mu se piše.

Posavski Obzor