IZAZOVI I USPJESI Koliko poslodavci u BiH podržavaju osobe s invaliditetom?

Brojni su problemi s kojima se osobe s invaliditetom u Bosni i Hercegovini suočavaju: diskriminacija, fizičke barijere, neadekvatna zdravstvena zaštita. Zaboravljaju li bh. političari osobe s invaliditetom, kao i važnost uključivanja u radne procese i ostvarivanje prava na rad i koliko su poslodavci društveno odgovorni?

Dragana Brkić je po zanimanju trgovkinja. Na evidenciji Biroa za zapošljavanje posao je čekala 13 godina. Prije pet godina je dobila prvu i jedinu ponudu, da radi u Intragu, tuzlanskom poduzeću koje je osnovao Informativni centar za osobe s invaliditetom, gdje tiskaju vizit karte, letke, brošure, izrađuju suvenire i još puno toga, piše BHRT.

"Trenutno sam kao grafički dizajner, crtam crteže koje puštaju kolege u radionici, naljepnice", kaže Dragana Brkić.

Od ukupno 12 zaposlenika, u Intragu je 10 osoba s invaliditetom s više od 70 posto invaliditeta, među njima i Benjamin Kulašević i Bojan Lovrić.

"U principu sam grafički dizajner. Radim ovdje godinu i pol", rekao je Kulašević.

"Brišem nekad slova, njima pomognem tamo u radionici i svašta pomalo. Kako je raditi ovdje? Super", kaže Bojan Lovrić.

"Puno osoba s invaliditetom je iz Intraga otišlo raditi za druge tvrtke i za Sloveniju su čak otišle kolege, neke su prešle i u javne institucije da rade. Nije to veliki broj, ali to je nešto pozitivno i što treba naglasiti", rekao je Anes Ćehović, direktor "Intraga" za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom.

'Poslodavci radije plaćaju novčane kazne'

Osobe s invaliditetom radna mjesta dobivaju, uglavnom, u nevladinim organizacijama ili odlučuju pokrenuti biznis, poput Amire Kartal koja izrađuje ukrasne unikatne kutije.

"Jedini način da se zaposlimo, ali treba ustrajati. Ispočetka nema za doprinose, namiri muž da ne bih zatvorila. Ali sad evo sve ide, podmire se troškovi i zaradi se", priča Amira Kartal.

Posao u tvrtkama je skoro nemoguće dobiti, a najčešće zbog stereotipa koji još vladaju kod poslodavaca.

"Svaki poslodavac mora na 16 osoba zaposliti i jednu osobu s invaliditetom. Međutim, među poslodavcima nažalost vlada negativna praksa da, umjesto da zaposle osobu s invaliditetom, oni radije plaćaju novčane iznose u zamjenu za to", ističe Adisa Kišić iz Informativnog centra Lotos Tuzla.

Zahvaljujući prije svega vlastitoj upornosti, naši sugovornici su uzeli budućnost u svoje ruke, i ne samo to, svojim angažmanom doprinose društvenoj zajednici, nadajući se potpunoj primjeni konvencije Ujedinjenih naroda, piše BHRT.