ISTRAŽILI SMO U mnogim školama u BiH djeci se i dan danas brani da piju vodu ako ožedne na satu

Željana Kunjoš- Anjum zvanje nutricionistkinje stekla je na Sveučilištu Modernih znanosti CKM u Mostaru. U razgovoru za Hercegovina.info istaknula je kako nutricionizam za nju nije samo profesija, nego poziv koji je proizašao iz dugogodišnjeg rada sa ljudima.

Željana je nedavno u Mostaru održala radionicu zdrave hrane i predavanje na temu pretilosti u Kosači, te predstavila najbolje dijete za mršavljenje.

„Volim ovaj grad i uvijek mu se rado vraćam da održim pokoje predavanje i posjetim moje Mostarce. Kao Sarajki godi mi hercegovačka neposrednost, srdačnost i humor.“

Smatrate li kako je individualni savjet nutricionista efikasniji od samostalnog upuštanja u mnogobrojne dijete koje se nude?

Hajde da postavimo stvari ovako. Da li bi itko srčanom bolesniku savjetovao: Idi i slobodno sebi izaberi  dijetu koja ti odgovara? - Naravno da ne! Isto tako pretilost nije samo estetski problem, to je multifaktorijalna bolest koja za posljedicu ima mnogo drugih ozbiljnih zdravstvenih komplikacija, a u njenoj osnovi leži uglavnom niz različitih isprepletenih uzroka.

Tako da vam sa sigurnošću mogu reći da je savjet stručnjaka efikasniji od samostalnog upuštanja u dijete sa interneta iz proste činjenice jer redukcione dijete redovno funkcioniraju i u pravilu iznevjeravaju. Taj privid brzih rezultata je nažalost neodoljiv mamac za mnoge. Svi izgubljeni kilogrami se brže ili sporije vrate i eto vas opet na početku, samo što sada imate niz metaboličkih i drugih problema, plus koji kilogram više. Naravno ovo se dešava ukoliko niste adresirali stvarni uzrok. E zato postoje stručnjaci...

U medijima, ne postoji nikakva kontrola, danas doslovce svatko može objaviti dijetu za mršavljenje, i nitko ne odgovara za posljedice. A pozamašna knjiga bi se mogla napisati o katastrofalnim psihološkim, fizičkim i hormonalnim posljedicama stalnih pokušaja mršavljenja i opsesivnog vježbanja folowera internet dijeta.

Druga strana priče je da imate ljude koji imaju normalnu tjelesnu težinu, ali su metabolički pretili. Usljed nezdravih izbora hrane i sjedelačkog načina života imaju veći postotak masti nego što bi trebali, ta tzv. viscelarna mast se nakuplja oko nemasnih tkiva i organa (mišića, jetre, srca...) uzrokujući im niz zdravstvenih problema od inzulinske rezistencije, dijabetesa II, koronarnih oboljenja pa čak neplodnosti. Za takve slučajeve je također potreban stručnjak.

Sve više djece je pretilo, kako spriječiti taj trend? Imate li u svojoj praksi susreta sa djecom koja trebaju pomoć pri održavanju zdravih navika?

Statistički podaci o prehrambenim navikama djece u BiH su alarmantni. Svako četvrto dijete je pretilo, a 80% te djece ostaje pretilo i u odrasloj dobi. Na to se ne treba ništa više nadodati, osim da očito postoji složen problem i da se nadležne institucije baš i ne snalaze u njegovom rješavanju. Problematika je takva da ne znam odakle bih počela. Nedostatak znanja je čini mi se naš najveći problem.

Uzmimo na primjer da se u mnogim školama u Bosni i Hercegovini djeci i dan danas brani da piju vodu ako ožedne na satu. A u jednoj od sarajevskih škola od djece čak traže potvrdu od doktora ako žele da se napiju vode. Vodeći znanstvenik na ovom polju L. Armstrong, iza kojeg stoji 20 godina istraživanja, tvrdi da je žeđ već simptom blage dehidracije - i to nije mit.  Osjećaj za žeđ se javlja nakon nedovoljnog unosa vode zbog izmjene ravnoteže natrija u krvi, što izaziva kaskadu efekata koji izazivaju žeđ. Posljedice neutažene žeđi su glavobolja, umor, nemir i pad koncentracije. Može li takvo dijete pažljivo pratiti nastavu?

Studija iz 2012 godine, provedana na Svučilištu u Michigenu, u trajanju od tri godine je potvrdila snažnu korelaciju neadekvatne hidratacije i povećane tjelesne mase i pretilosti. Znanstvena istraživanja su također pokazala da  nepravovremeno zatomljavanje žeđi dovodi do toga da se signal za žeđ blokira ili čak pobrka sa osjećajem gladi. Možda će zvučati pretenciozno, ali mnoga pretila djeca su naprosto kronično dehidrirana. Ovakva praksa po školama ne samo da je u potpunosti nezdrava, već djecu svrstava u građane drugog reda. Time se narušava njihovo zdravlje, ali  i osnovno ljudsko pravo i dostojanstvo. Ali nitko o tome ne vodi računa. A nitko neće ni odgovarati. Ja sam pisala Ministarstvu obrazovanja adresirajući ovaj problem – pogodite šta – nikada nisam dobila službeni odgovor.

Ovim putem bih željela apelirati na roditelje da pitaju svoju djecu je li im se brani piti voda na satu. Iz iskustva znam da će mnogi biti iznenađeni. Kada ustanovite ovakvu praksu zahtjevajte preko Vijeća roditelja da se ova praksa zaustavi. Djeca imaju pravo piti kada god su žedni, bilo na odmoru ili na satu! – i to nikada ne može biti narušavanje razredne discipline, to je osnovno ljudsko pravo, a dobrobit djeteta je na prvom mjestu.

Nadalje, mnoge škole nemaju školske kantine gdije bi djeca mogla dobiti kvalitetno isplaniran/kuhani obrok, pa su „osuđeni“  na fast food i pekare gdije mogu kupiti visoko procesuirane namirinice. Posljedice su navedene brojke u statističkim podacima.

Zatim, ne postoji sustavno praćenje djece sa prehrambenim poremećajem. Npr. na redovnim godišnjim sistematskim pregledima djece u Domovima zdravlja bi trebao biti prisutan i nutricionista/dijetetičar  koji bi precizno procjenio prehrambeni status svakog djeteta, kao i sustavno pratio djecu sa poremećajima prehrane i uputio roditelje na postojeći problem kao i rješenja. Ali eto, ni to se ne radi. A pomoglo bi mnogo.

Napori koji se ulažu u rješavanje problema pretilosti u dječijoj i mladelačkoj dobi su još uvijek većinom potencirani od strane inostranih organizacija i počinju i završavaju sa beskrajnim pričama o dječijoj užini. Užina je važna, ali ona ne može zamjeniti tri druga obroka i kretanje. Djeci govorimo o opasnosti pijenja zaslađenih gaziranih pića, a ne damo im da piju vodu kad su žedni. Govorimo o opasnostima slatkiša i gaziranih pića, a u škole postavljamo automate iz kojih ih mogu nabaviti. Uvodimo novi predmet u nastavu, po imenu „Zdravi životni stilovi“ – a predaju ih osobe koje na sred časa piju Coca-Colu.

Nije prvi put da nam se servira drvo, pa da od njega ne vidimo šumu. Ali da ne bih sad o našem crnilu, reći ću još samo da me se je duboko dojmila zainteresiranost djece za rješavanje ovog pitanja. Naime, prije izvjesnog vremena sam bila pozvana da odgovaram na pitanja djece u jednoj osnovnoj školi u Sarajevskoj županiji o hrani, gojaznosti i lošim navikama i svemu što ih zanima, pokazalo se da je odvojeno vrijeme bilo u potpunosti prekratko i mnoge dignute zabrinute ručice nisu dobile odgovor. Teško mi je zbog toga.

Potrebe su velike - ali djeca nažalost nisu prioritetna kategorija, u biračkom smislu. Ova tema je preozbiljna i neiscrpna, ali reći ću još i da je prije svega dužnost svakog roditelja educirati se i pomoći svom djetetu da načini prave izbore, naprije svojim primjerom, pa tek onda poukom. Njihova je dužnost također, da na sljedećim izborima kazne one koji ne misle na dobrobit njihove djece kada donose zakone.

Koji je način prehrane najbolji za prosječnog zdravog čovjeka?

Svaki čovjek je generacijski prilagođen ishrani podneblja gdje je rođen, stoga je mudro uvijek birati domaće. Za Hercegovce je najbolje da ostanu što bliže ishrani svojih predaka, sa što manje konzumiranja rafiniranih namirnica.

No, potpuniji odgovor možda daje istraživanje National Geographica o najdugovječnijim ljudima na planeti, odnosno Plavim zonama. Plave zone svijeta su područja na planeti sa najviše stogodišnjaka, koji ostaju vitalni i zdravi i poslije svog stotog rođendana. Otkrili su pet takvih zona, na Sardiniji u Italiji, na Okinawu u Japanu, u naselje Loma Linda u Kalifomiji,  na poluotoku Nicoy na Kostarici i na ostrvu Ikarija u Grčkoj. Istraživanje se baziralo na praćenje njihovih obrazaca ishrane i načina života.

Naravno svi ovi ljudi nemaju istu prehranu, ali dijele neke zajedničke osobine. One uključuju: konzumiranje isključivo domaćih proizvoda, dakle čak 95% prehrane im sačinjavaju lokalne biljke (voće i povrće) sa podneblja gdje žive, uglavnom su vegetarijanci i vegani sa samo 5 % izuzetka korištenja životinjskih proizvoda, nikada se ne prejedaju, jedu najviše dva do tri obroka dnevno, u ishrani svakodnevno koriste mahunarke (bar jednu šoljice graha, leće, slanutka...), dnevno pojedu šaku orašastih plodova, većinu obroka pripremaju kod kuće. Pored toga ne puše, obavljaju zahtijevne fizičke aktivnosti i u 80-tim, socijalno su angažirani i imaju čvrste obiteljske veze. Interesantno je da ostaju i seksualno aktivni do u duboku starost. To su činjenice, a neka svatko odluči šta će sa njima.

Koliko je istinito da je redovan doručak jako bitan za naše zdravlje? Koja je vaša preporuka za nutritivan i zdrav doručak?

Pa vidite, ja ne volim školske odgovore. Svaki obrok je bitan za naše zdravlje, tu jednostavno ne postoji jednako pravilo za sve. Postoje  statistike o važnosti doručka i njegovoj prevenciji kornonarnih oboljenja i ima u tome istine, ali hajde da budemo logični. Ukoliko ste imali kasnu obilnu večeru zar ne bilo bi mnogo zdravije za srce da preskočite doručak i pijete mlaku vodu sa limunom, neki čaj i pojedete voće koje će vam omogućiti detoksikaciju.

Za doručak Englezi/Amerikanci kažu break - fast, što znači prekinuti post. Doručak dakle ima smisla samo ako ste prethodno imali period nejedenja, u kojem se tijelo moglo odmoriti i očistiti i sada je spremno za energetsku i nutritivnu obnovu. Tada dobijate pravi efekat doručka.

Znam za ljude kojima se manta pri samoj pomisli da preskoče doručak (to su uglavnom ranoranioci, fizički radnici i sportisti) i mnoge druge ljude koji naprosto rano ujutro nisu gladni i muka im je i od same pomisli na hranu (to su vam „noćne ptice“). I jedne i druge treba poštovati, stoga se prvi obrok u danu treba prilagoditi individualnom stilu života.

Najidealnije jeste jesti doručak ujutro, svakog dana u isto vrijeme, nakon što smo u tijeku noći odmorili želudac, ali ono što je još važnije je da kada jedemo prvi obrok u danu on  treba biti bogat voćem, orašastim plodovima, integralnim žitaricama i/ili naprosto zdravom hranom koju volite. S obzirom da je stomak prazan to je idealno vrijeme za voće. Nakon toga mogu se jesti razne integralne kaše ( od heljde, zobi, riže) ili palenta sa sjemenkama, domaćim sirom, jaja, dobro pečen domaći integralni kruh...sve ono što bi vam napravila vaša baba.

Od čega se sastoji zdrav jelovnik za jedan dan?

Možda je lakše reći od čega se sve zdrav jelovnik nebi trebao sastojati - pa da jedemo ono što ostane. Šalu na stranu, smatram da postoje dva vrlo važna pravila za zdrav dnevni jelovnik koja ako usvojimo imat ćemo višestruke koristi.  Prvo pravilo je da ne jedemo ništa što nije postojalo prije 100 godina.

Otvorite svoj hladnjak i razmislite je li je ovo postojalo za vrijeme moje prababe. Ako nije, nemojte ga više nikada unijeti u svoj hladnjak niti staviti na svoj tanjur. Jer to nije hrana koja će vam donijeti zdravlje. To je hrana koja nekom drugom puni džepove, a puni i ordinacije i groblja.

Drugo pravilo je 5:5, odnosno da dnevno pojedemo 5 porcija raznovrsnog voća i 5 porcija raznovrsnog povrća. Porcija voća je otprilike jedna voćka, a porcija bobičastog voća oko pola šalice. Porcija povrća je oko pola šalice povrća. To vam neće ostaviti baš puno prostora da griješite, a tijelo će biti opskrbljeno neophodnim nutrijentima.

A evo i zašto – niti u jednom trenutku povijesti kao sada čovjek nije bio izložen tolikim  kemikalijama, u vodi, zraku, hrani, odjeći i kozmetici stoga su mu vrlo neophodni antiooksidansi i fitonutrijenti koji će se izboriti sa stalnim oksidativnim stresom.

Važno je naravno i što dozvoljavate da uđe u vaš um, što gledate, slušate, čitate i čime se hrane vaše misli. To je također hrana. Važno je i da ste u miru sa Bogom i ljudima oko sebe.

Maja Ljubić, Hercegovina.info