IMA I TOGA Tuže i vlastitu djecu da bi izbjegli alimentaciju

Izbjegavanje plaćanja alimentacije nakon razvoda ili prekida veze otišla je toliko daleko da su pojedini roditelji spremni tužiti i vlastitu djecu da bi umanjili iznos! Istovremeno, sakrivaju imovinu prenoseći je na srodnike i prijatelje, kriju plaće i otvaraju duple račune u bankama, piše eTrafika.net.

Ova praksa odlično funkcionira desetljećima unazad pokazujući potpunu nemoć i apatiju, a u nekim primjerima i korumpiranost institucija, kako pravosudnih, tako i onih zaduženih za socijalnu zaštitu. Roditelji bez većih problema uspješno ne plaćaju alimentaciju, odugovlače postupke, zatrpavaju sudove žalbama, prigovorima i tužbama, obračunavaju se s bivšim partnerima, dok njihova djeca odrastaju u sjeni sukoba, zaboravljena od sustava i vrlo često uskraćena za osnovne životne potrebe.

U razgovoru za eTrafiku, više roditelja svjedočilo je svojim primjerima s kakvim se apsurdnim situacijama susreću u borbi da naplate uzdržavanje za svoju djecu, a sve njihove navode potvrđuje i opsećna dokumentacija koja je u posjedu eTrafike. Tako je jedna majka iz Banja Luke opisala situaciju u kojoj je bivši suprug naumio tužiti njihovu djecu.

“Prvo je tužio mene, a kada je sudac objasnio da nisam ja korisnik uzdržavanja, nego djeca, onda je tražio da se preinači tužbeni zahtjev na ime naše djece. Iako ja na to nisam pristala, taj postupak se i sada vodi. Tražio je da se iznos alimentacije od 350 KM po djetetu, koliko je sam odredio ranije da će plaćati, a ne plaća, snizi na 15 posto njegove plaće u poduzeću čiji je on vlasnik i koje je svjesno gurnuo u stečaj”, priča.

Dodaje da je suprug potom otvorio drugo poduzeće, koje pozitivno posluje, i na njega prenio sve ugovore.

“Razlika je samo u tome što je sada vlasnica novog poduzeća njegova mama, ne on. Sebe je postavio kao direktora pa ne mora sebi isplaćivati plaću. I to je samo jedan od načina kako izbjegava platiti za uzdržavanje djece. Sustav je toliko šupalj, u njemu postoji 1.000 pravnih načina da se netko natjera da plati alimentaciju i 1.001 da to izbjegne”, ispričala je ona.

Kaže da je sada više nego ikada svjesna do koje mjere sustav u kojem živimo ne funkcionira, a da su njegove najveće žrtve djeca koja nikako nisu u fokusu i pod zaštitom.

“Bivši suprug za uzdržavanje djece sada već duguje preko 21.000 maraka, a zbog neefikasnosti sustava i propusta, djeca su imala niz problema i neugodnosti. Na ročišta po tužbi koju je podnio ne dolazi, a kada ga sud pozove, uvijek je na putu. Svaki tjedan leti u inozemstvo. Nikada ne dostavlja dokaz o spriječenosti, što bi morao, niti ga itko uhićuje zato što izbjegava suđenja”, ističe sugovornica.

Radi se o čovjeku koji novca ima, kaže ona, ali koji svoju djecu ne želi da uzdržavati, vjerujući da tako kažnjava majku zbog razvoda.

“Pošto se nije odazivao sudskim pozivima, sudac je izdao nalog za uhićenje, a policija ga je došla tražiti na mojim vratima iako smo i odvjetnik i ja nekoliko puta ponovili da on tu ne živi. Tri puta su dolazili, a jednom je kćerka bila sama u stanu. Toliko se isprepadala, kad je ugledala policajca koji traži njenog tatu da ga vodi u zatvor, jedva sam joj objasnila da neće. Pokretali smo dva puta izvršenja na njegovim računima, ali dok je nalog stigao iz suda do banke, već je počistio račune”, priča.

Dodaje da je na jednom od računa ostalo 18 maraka te da je spomenuti iznos zaplijenjen u siječnju 2021. godine.

“Taj novac i dalje stoji na računu suda. Provjeravali smo u APIF-u koliko računa ima, zato što mu danas blokiramo račune, a on za dva dana je već imao nove. Banka ima podatak da su nekome blokirali račune i za dva dana mu otvori nove. Kako je to moguće? Blokirali smo mu i to, sud mu je uzeo putne isprave, ali on najnormalnije putuje jer ima putovnicu Srbije. Da bismo i tu putovnicu oduzeli morala bih pokrenuti postupak u Srbiji, a to traje vrlo dugo i tko zna koliko košta”, objašnjava ona.

Odvjetnik Njegoš Petrović priča da se u praksi uporno sreće sa svim manama pravosuđa i sustava socijalne zaštite. Ovo je vrlo osjetljiva materija, kaže, a uglavnom su ugrožena djeca koja su s majkama, ali da ima i slučajeva da je osoba koja se brine o djeci otac, koji muči istu muku. Na pitanje zašto sud u trenutku kada se podnese zahtjev ili tužba za razvod ne određuje odmah privremenu mjeru za uzdržavanje djece roditelju kod kojeg nisu djeca, Petrović kaže da bi se tako nešto možda i moglo kroz privremenu mjeru, ali da do sada u praksi nije susretao.

“Naš pravosudni sustav je tako loše napravljen da nema nikakvih rezultata. On dozvoljava da se obaveza uzdržavanja izbjegne na sve moguće načine. Vlada jedna potpuna apatija i nezainteresiranost u cijelom društvu. Kao da su se svi nekako zasitili i predmeta i svog posla, pokazuju sve manje empatije za te slučajeve, za djecu, za bilo što”, priča sugovornik.

Nitko, dodaje on, ne tretira ove slučajeve kao hitne, iako papiri kažu da bi morali.

“Nemaju nikakvog osjećaja, vlada potpuna nezainteresiranost, ne samo kod sudac muškaraca, nego i kod žena, koje bi trebalo da su malo senzibilnije. Gledao sam svojim očima roditeljsku svađu pred sudom, da bi sudac pred njima pozvala dijete i saslušavala ga, rasplakala i inzistirala na ispitivanju i da odluči kod koga želi živjeti. Sto puta sam prigovorio tome, to se nikada tako ne radi. Najgnusnija moguća situacija gdje je sudac pravila prepreku”, kaže Petrović.

U drugom primjeru, koji navodi sugovornik, nakon razvoda dijete ostaje s majkom, a otac na sve moguće načine krije imovinu i primanja. Pojavljuje se problem s djetetom koje ima teške emotivne ispade jer pati za ocem koji ga ignorira, a majka obolijeva od raka. Sutkinja je u tom slučaju odmah presudila da mora plaćati alimentaciju i skratila postupak, ali i dalje nije bilo uspješne naplate izdržavanja za dijete.

U praksi je imao i slučaj u kojem je otac dozvoljavao majci da se s novim partnerom i djetetom preseli u inozemstvo zbog posla samo ako ga oslobodi plaćanja alimentacije i dugovanja koje je imao od ranije, jer je nije plaćao.

Na pitanje da li bi izmjene Obiteljskog zakona mogle donijeti promjene i uspostave ispravnije mehanizme za zaštitu djece, Petrović kaže “da iskreno sumnja”.

“Bojim se da ništa neće biti posebno promijenjeno. Ima žena koje su sposobne i školovane i mogu se izboriti u ovom sustavu i bez pomoći bivšeg supruga za izdržavanje, ali znate li koliko ima onih koji to ne mogu? Uz sve to, uspostavlja se i novi slijed događanja. Prvo prestanu plaćati alimentaciju, a onda potpuno prekidaju kontakt sa djecom, što je strašno”, kaže Petrović za eTrafiku.

Ombudsman za djecu Republike Srpske Gordana Rajić kaže da se pravo djece po osnovu uzdržavanja povređuje na više osnova. Prije svega, Obiteljski zakon trenutno razlikuje bračnu i izvanbračnu djecu, pa se tako prvima uzdržavanje utvrđuje pred sudom, a drugim u centrima za socijalni rad.

“Drugi problem je dugotrajnost i neefikasnost tih postupaka, zbog čega se priprema Zakon o privremenom izdržavanju da bi se djeca čim dobiju odluku namirila, a takozvani Alimentacijski fond bi naplaćivao potraživanje. Kao poseban problem bih izdvojila ‘međunarodni element’, kada je jedan roditelj u inozemstvu ili je strani državljanin, gdje je još teže naći načina za naplatu i utvrđivanje visine primanja”, kaže.

Inače, dodaje ona, alimentacija ranije nije uređivana prioritetno, niti je njena visina prilagođena potrebama.

“Zato je za nas prioritet donošenje novog Zakona, kao i osnivanje alimentacijskog fonda, da bi se mogle donositi mjere za uzdržavanje djece prije nego što se završi brakorazvodni postupak. Tada više neće biti izvršenja i utvrđivanja gdje je otac, ima li primanja i da li i kako se može naplatiti”, kaže Rajićka te dodaje “da ni do sada nismo imali loše mehanizme, ali su se oni slabo koristili”.

Zakon o privremenom uzdržavanju djece je u proceduri donošenja, (usvojen je nacrt), a riječ je o svojevrsnom načinu sustavne podrške djeci čiji roditelji izbjegavaju zakonsku obavezu izdržavanja svoje maloljetne djece.

Prema Obiteljskom zakonu RS organ starateljstva, odnosno Centar za socijalni rad vodi evidenciju o uzdržavanju djece i roditelja, prema uputstvu koje propisuje rukovoditelj organa uprave za poslove socijalne zaštite, međutim u praksi vođenje ovih evidencija najčešće izostaje. Iako je jedna od preporuka UN Komisije uspostavljanje jedinstvene baze podataka u okviru kojih bi se vodile različite evidencije o djeci, uključujući i broj djece koja ne ostvaruju pravo na uzdržavanje, još uvijek nemamo jedinstvene podatke.

Iz Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite ističu da je u 2020. godini vođeno 850 sudskih procesa vezanih za uzdržavanje djece. Iako je sudskom odlukom ili sporazumom 814 roditelja uvjetovano da redovno plaća alimentaciju, puni iznos iste je ispoštovalo samo njih 326.