FOTO  Humačka ploča se čuva u gradu koji se zvao i 'Mali Solin', služila je kao oltar, a evo i njezinog punog značenja

Za one koje zanimaju tajne davno prohujalih vremena, prvi susret s Humаčkom pločom definitivno će biti nezaboravan doživljaj. Izložena u samom srcu Muzeja na Humcu, ova jedinstvena ploča koja otkriva povijest Hercegovine govori nam o kulturi i životu ljudi koji su hodali ovim područjem prije nekoliko stoljeća. 

Fra Andrija Nikić bio je naš vođa na današnjoj arheološkoj avanturi, i s ponosom nas je vodio kroz ovo izvanredno putovanje u prošlost.

Spoj prirodne ljepote i bogate povijesti

Tko god da je Ljubuškom dao ovakav naziv, nije pogriješio kad ga je nazvao „ljupkim mjestom“. Uistinu ga se s pravom tako okrunilo s obzirom na njegovu plodnost i ljepotu. Međutim, jeste li znali da se nekada davno Ljubuški zvao i Mali Solin? Ovu nevjerojatnu činjenicu u svom djelu Hercegovina prije sto godina – Šemantizam, potvrdio je i sam Petar Bakula. 

Na temelju pisane tradicije, ovo mjesto krasile su dvije crkve: sv. Ante i sv. Kate, djevice i mučenice s franjevačkim samostanom uz nju. Nažalost, samostan je doživio tešku sudbinu 1563. godine kada su ga Turci spalili do temelja. Treća crkva bila je posvećena Arhanđelu Mihovilu o čemu i svjedoči Humačka ploča. 

Kako je Humačka ploča postala ključ za otkrivanje prošlosti Hercegovine?

Ploča se nalazila u crkvi arhanđela Mihovila na lokalitetu Grebine 1 na Humcu 2 kod Ljubuškoga i  jedan  je  od  najstarijih  spomenika pismenosti na ovim prostorima, a ujedno i najznačajniji podatak o crkvenom zadnju na području ovoga mjesta, koji je pretpostavlja se nastao koncem 12. ili početkom 13. stoljeća poslije Krista.

Tijekom razgovora, Fra Andrija Nikić iznio je zanimljive informacije o ploči i njenom kontekstu. Prema njegovim riječima, pretpostavlja se da je ova ploča namjerno postavljena u crkvi na poziciji koja je omogućavala lako čitanje teksta dok se oko nje hoda. Nažalost, sudbina ove crkve bila je tragična. Oko sredine 16. stoljeća, tijekom razdoblja kada su Osmanlije uništavale sve crkve na tom području, niti ova crkva nije izbjegla njihovu brutalnost. Uništavanje crkvi bilo je dio šireg napora da se sruše simboli kršćanske vjere i nametne osmanska kultura.

Kada je izgrađena crkva sv. Ante i franjevački samostan 1867. godine, ploča je postavljena uz desnu stranu istočnog ulaza, što je samo po sebi svjedočanstvo o važnosti koju su lokalni franjevci pridavali očuvanju kulturnog nasljeđa ovog područja. Dok je stajala uz zid crkve, nijemo je promatrala sve koji su ulazili i izlazili, svjedočeći o stoljetnoj povijesti ovog područja. Kao da je čekala da netko ponovno otkrije njezinu vrijednost i donese odluku o njezinu premještaju u sigurniji prostor. Gotovo cijelo stoljeće kasnije, odnosno kako nam je i sam fra Andrija potvrdio, 1958. godine, ploča je izvađena iz tog zida i smještena u samostanski muzej gdje se nalazi i danas. Ulaz je nakon toga zazidan, a mjesto gdje je prije bila ploča, vidno je označeno. 

Misteriozna ljepota Humačke ploče: detaljan pregled obilježja i izgleda

Kada je konačno izvađena iz zida, njezina težina od 142 kilograma vjerno je svjedočila o njezinoj važnosti. Humačka ploča kao da je izrezana iz same zemlje, sa svojim grubim, kamenim izgledom koji se spaja sa postoljem na kojem leži. Izgleda kao svojevrstan svjedok nekog davno zaboravljenog vremena, sa dimenzijama koje su neobično velike u usporedbi sa njenim tanjim oblikom. Duga je 68, široka 60, široka 15 cm i teška impresivnih 142 kg.

Slova na njoj izgledaju kao da su duboko uklesana u kamenu, sa zrnastom teksturom i nepravilnim rubovima koji otkrivaju tragove klesarskog dlijeta. Svakim pogledom otkrivaju se nove nepravilnosti i detalji, poput tragova glačanja koji su pridonijeli njenom izgledu. 

Priča o Humačkoj ploči ne bi bila potpuna bez spomena na autore teksta i klesara koji su ga prenijeli na kamen. Pretpostavlja se da tekst nije pisao niti klesao ista osoba. Tekst na ploči u pretežito ćiriličkom pismu (bosanica) sadrži nekoliko glagoljičkih znakova, što sugerira da ga je pisao neki glagoljaš kojemu je glagoljica bila primarno pismo. Ovakva teorija se može potvrditi i po izrazito zaobljenim ćiriličkim slovima koja su bila pod utjecajem oble glagoljice.

S druge strane, klesar je svoj posao obavio izuzetno vjerno. No, na osnovu izgleda nekih slova, stručnjaci su pretpostavili da klesar zapravo nije bio pismen. Usprkos tome, uspio je vjerno oponašati predložak i prenijeti tekst na kamen. Stoga, Humačka ploča predstavlja ne samo umjetničko djelo, već i vrijednu povijesnu činjenicu koja nas podsjeća na bogatu kulturnu baštinu ovog područja.

Prema riječima Fra Andrije Nikića, liturgijsko značenje ploče usko je povezano s njenim položajem i svrhom. On je objasnio da je ploča služila kao oltar na kojem se slavila sveta misa te da je bila postavljena između apside i broda crkve. Taj položaj ploče kao oltara pružao je vjernicima jedinstvenu priliku da dožive svetu misu na izuzetno blizak i intiman način.

Fra Andrija naglašava da je ova ploča i mjesto na kojem se nalazila dokaz da se u crkvi Arhanđela Mihovila bio sačuvao drevni običaj da oltar čuva svoj položaj. Ovaj kontinuitet tradicije i poštovanje prema starim običajima svjedoče o važnosti koju su ljudi pripisivali ovoj crkvi.

Otkrivanje tajne srednjovjekovne Bosne: priča o velikodušnosti i vjeri

Prijevod Humačke ploče u suvremeni jezik otprilike bi zvučao ovako:
† U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Ovo je crkva arhanđela Mihovila, a zida ju Uskrsmir, sin Bretov, župi Vruljac, i žena njegova Pavica.

Unatoč godinama koje su prošle, riječi i dalje odzvanjaju poput vremeplova koji nas vraća u vrijeme kad se život vrtio oko vjere. Čitajući ga, saznajemo da je crkva arhanđela Mihovila izgrađena na inicijativu Uskrsmira, sina Bretovog, koji je bio žitelj Vruljca. Njegova supruga Pavica također se spominje u tekstu. 

No, kako se zapravo ploča koristila? Bila je postavljena tako da se mogla čitati kružno, u svojoj srži je bila intencija zavjetne mise. Kao što i svaka misa započinje znakom križa (invokacijom) tako je i ova kamena ploča imala svoj karakterističan početak – križ kao centralni simbol, simbol žrtve, početka i kraja. 

Naš sugovornik, fra Andrija, detaljno nam je opisao kako je izgledao obred u vezi s kamenom pločom. Početak je bio označen znakom križa, a zatim je svećenik čitao intenciju. Pretpostavlja se da su riječi koje su se tada izgovarale bile sljedeće: "Ovo je crkva arhanđela Mihovila, a zida ju Uskrsmir, sin Bretov, župi Vruljac, i žena njegova Pavica", uz nadodatak zaziva: "Prikažimo ovu svetu misu za ove naše dobročinitelje."

Nakon toga, nastavljala se misna žrtva, koja je predstavljala središnji dio obreda. Ova sveta misa imala je poseban značaj i svrhu, a bila je posvećena dobročiniteljima koji su omogućili izgradnju crkve.

Muzej na Humcu – čuvar povijesnog blaga

„Hercegovački fratri su kroz generacije prikupljali, čuvali i istraživali materijalne ostatke prošlosti svoje zemlje, kao i hrvatskog kulturnog i nacionalnog identiteta na ovim područjima“, govori nam fra Andrija. Osnivanje muzeja bila je ideja koja se javila već od samog početka Hercegovačke franjevačke provincije, s namjerom da ima i prosvjetiteljsku ulogu. U proljeće 1884. godine, Angjeo Nuić  preuredio je jednu prostoriju u samostanu i stvorio prvu muzejsku instituciju u Bosni i Hercegovini. Danas, taj muzejski prostor je obnovljen i uređen 2002. godine.

Pitali smo našeg sugovornika kako se čuva Humačka ploča. Fra Andrija nam je potom detaljno objasnio kako se ploča čuva a u posebno prilagođenoj okolini, kontrolirane temperature i vlažnosti, kako bi se osigurala njena dugoročna očuvanost. Te da tim stručnjaka redovito provodi različite postupke kako bi se održala i zaštitila ploča od bilo kakvih oštećenja ili degradacije.

Fra Andrija naglašava da je posebna pažnja posvećena i sigurnosti ploče, kako bi se izbjegla mogućnost krađe ili oštećenja. Stroge sigurnosne mjere i sustavi nadzora osiguravaju da se ploča čuva na najbolji mogući način. Sve ove mjere čuvanja i zaštite osiguravaju da ploča ostane dostupna javnosti i dalje pruža uvid u bogatu povijest i kulturu ovog područja kako bi se njezin značaj i priča prenijeli na buduće generacije.

Iako možda na prvi mah ne biste pomislili da je stvar toliko ozbiljna jer se ipak radi o kamenu, posljedice čuvanja u neadekvatnim uvjetima mogu biti ozbiljne. Ove povijesne artefakte, koji su svjedoci prošlosti i nositelji kulturne vrijednosti, može zadesiti niz problema koji mogu ozbiljno narušiti njihovo stanje i očuvanost.

Jedan od glavnih neprijatelja kamenih ploča je vlaga. Neprikladna razina vlage može uzrokovati raspadanje kamena. Povećana vlažnost može potaknuti rast mikroorganizama poput algi, mahovine ili gljivica na površini ploče. Ovi mikroorganizmi postupno prodiru u pore kamena, stvarajući pritisak koji dovodi do pucanja ili ljuštenja. Osim toga, smrzavanje i otapanje vode na pločama može uzrokovati fizičko oštećenje uslijed širenja i skupljanja vode u porama kamena. 

Drugi važan faktor koji može pridonijeti propadanju ove vrste povijesnog blaga je i sama izloženost sunčevoj svjetlosti. UV zračenje može izazvati različite fotokemijske reakcije u kamenu, što u većini slučajeva nažalost dovodi do promjene boje, degradacije površinskog sloja i možda najgore od svega, gubitka detalja i teksture. Također, ne smijemo zaboraviti niti na prisutnost kiselih atmosferskih tvari kao što su one proizvedene kao rezultat industrijskog zagađenja ili emisija iz vozila jer one mogu prouzrokovati eroziju površine kamene ploče. Ova erozija može rezultirati gubitkom izvorne teksture, gravura ili natpisa na ploči.

Naposljetku, nedostatak adekvatne zaštite može dovesti i do oštećenja uzrokovanog ljudskim faktorom, kao što su vandalizam, neodgovarajuće rukovanje ili nepravilno postavljanje ploče. 

Važno je shvatiti da dugoročno neodgovarajuće čuvanje kamenih ploča može imati nepovratne posljedice na njihovo stanje i očuvanost. "Duboko smo svjesni vrijednosti ovih povijesnih artefakata i njihovog značaja za našu kulturu i identitet. Stoga, smatramo da je ključno osigurati pravilne uvjete čuvanja i brigu o njima kako bismo sačuvali njihovu autentičnost i kulturnu vrijednost za buduće generacije", tvrdi naš sugovornik.

Jezik koji nas poziva i povezuje

Fra Andrija izjavio je sljedeće: "U kamen uklesani jezik Humačke ploče naš je zov i izazov. On nas je pozvao i okupio, a nastavit će nas pozivati i povezivati kako teritorijalno, tako i duhovno. Ova ploča predstavlja važan dio naše povijesti i identiteta, te nas podsjeća na vrijednosti koje dijelimo kao zajednica."

Naš sugovornik naglasio je da jezik Humačke ploče ima posebno značenje. On nas povezuje s našim korijenima, sa zemljom na kojoj živimo i s duhovnim naslijeđem koje nosimo. Kroz ovaj jezik, izražavamo svoju pripadnost i zahvalnost, te je nadodao: "Svi zajedno trebamo reći hvala jeziku koji nam omogućuje da izražavamo našu kulturu, tradiciju i vjeru."

Ove mudre riječi koje nam je uputio naš fra Andrije podsjećaju nas da jezik ima moć povezivanja i da zbog toga trebamo njegovati i cijeniti jezik koji nas oblikuje kao pojedince i kao zajednicu. Humačka ploča nas upozorava na važnost i potiče nas da njegujemo naš jezik kao dragocjenost koja nas povezuje i obogaćuje.

Na kraju, na što nas ova ploča podsjeća? - Na vrijeme kad su ljudi s puno strasti gradili crkve i samostane kako bi izrazili svoju vjeru, ali i ostavili nešto što će živjeti i kada oni odu. Na taj način, ovo arheološko, u najmanju ruku blago, predstavlja pisani trag hrvatskog naroda na ovom području i otvara vrata za daljnje istraživanje i proučavanje povijesti ovog kraja. Od pronalaska pa sve do danas, Humačka ploča neumorno privlači pozornost brojnih povjesničara, arheologa i znanstvenika, te ostaje važan dio hrvatske kulturne baštine.