Hrvatski logoraši podnose tužbu protiv BiH
Hercegovina.info
Predsjednik udruge Mirko Zelenika potvrdio je za naš list kako se dokumentacija za podizanje tužbe trenutačno prikuplja na tri lokacije, u Mostaru za područje HNŽ-a i ZHŽ-a, u Busovači za područje Srednjobosanske županije, te u Žepču za prostor ZDŽ-a, dok bi se otvaranjem dvaju dodatnih centara ubrzala ova procedura, a samim tim omogućilo podizanje tužbe protiv države u kojoj će se tražiti odšteta zbog svih pretrpljenih zala.
Nisu imali novca
Radi se o veoma opsežnom poslu koji dodatno otežava činjenica da su mnogi od preživjelih logoraša danas u trećim zemljama, no hrvatski logoraši ne odustaju te žele i zadnjeg svog čovjeka vidjeti na listi. Ipak, mnogo je veći problem pitanje financiranja posla oko tužbe iz kojeg je, upozorio je Zelenika, postalo vidljivo kako su federalne vlasti sustavno godinama diskriminirale hrvatske logoraše, dok su oni s bošnjačkih područja do danas za iste aktivnosti dobili više od 2 milijuna maraka.
No, krajem prošle godine Udruga logoraša Domovinskog rata je dobila tek 150 tisuća maraka iz proračuna za posao oko pripremanja tužbe, što je zaista mali poticaj, ali uz činjenicu da su logoraši do sada sav posao oko tužbe plaćali iz vlastitog novčanika, radit će se o dobrodošlim sredstvima.
“Ovo je prvi put da smo dobili sredstva, ali treba kazati kako smo do sada sve plaćali iz vlastitog džepa”, naglasio je Zelenika., koji je dao i neke primjere u kojima ljudi jednostavno nisu mogli financijski podnijeti posao oko pripremanja tužbe.
Država zatvorila oči
Treba kazati kako su se hrvatski logoraši odlučili na tužbu iz razloga koji u velikoj mjeri pokazuju kako država nije povela računa o stradalnicima. Naime, tužbe bi se možda i izbjegle da su vlasti u našoj zemlji donijele zakon o pravima žrtava torture, na kojem su radili logoraši iz reda svih triju naroda u BiH. Budući da spomenuti zakon koji je trebao biti krovni za sve žrtve logora u BiH nikada nije ugledao svjetlo dana, logoraši su uzeli stvar u svoje ruke te počeli raditi na tužbi u kojoj će tražiti odštetu za svu patnju i užase koje su pretrpjeli u logorima na području koje je kontrolirala Armija BiH, odnosno Vojska Republike Srpske.
Dokumentacija o stradavanju
Stradalnici i dalje mogu predavati ovjerene dokumente koji uključuju uvjerenje o pripadnosti postrojbi i okolnostima stradavanja, certifikat MOC, medicinsku dokumentaciju, nalaz i mišljenje liječničke komisije te rješenje o stupnju tjelesnog oštećenja.
Piše: Dario Pušić
Nisu imali novca
Radi se o veoma opsežnom poslu koji dodatno otežava činjenica da su mnogi od preživjelih logoraša danas u trećim zemljama, no hrvatski logoraši ne odustaju te žele i zadnjeg svog čovjeka vidjeti na listi. Ipak, mnogo je veći problem pitanje financiranja posla oko tužbe iz kojeg je, upozorio je Zelenika, postalo vidljivo kako su federalne vlasti sustavno godinama diskriminirale hrvatske logoraše, dok su oni s bošnjačkih područja do danas za iste aktivnosti dobili više od 2 milijuna maraka.
No, krajem prošle godine Udruga logoraša Domovinskog rata je dobila tek 150 tisuća maraka iz proračuna za posao oko pripremanja tužbe, što je zaista mali poticaj, ali uz činjenicu da su logoraši do sada sav posao oko tužbe plaćali iz vlastitog novčanika, radit će se o dobrodošlim sredstvima.
“Ovo je prvi put da smo dobili sredstva, ali treba kazati kako smo do sada sve plaćali iz vlastitog džepa”, naglasio je Zelenika., koji je dao i neke primjere u kojima ljudi jednostavno nisu mogli financijski podnijeti posao oko pripremanja tužbe.
Država zatvorila oči
Treba kazati kako su se hrvatski logoraši odlučili na tužbu iz razloga koji u velikoj mjeri pokazuju kako država nije povela računa o stradalnicima. Naime, tužbe bi se možda i izbjegle da su vlasti u našoj zemlji donijele zakon o pravima žrtava torture, na kojem su radili logoraši iz reda svih triju naroda u BiH. Budući da spomenuti zakon koji je trebao biti krovni za sve žrtve logora u BiH nikada nije ugledao svjetlo dana, logoraši su uzeli stvar u svoje ruke te počeli raditi na tužbi u kojoj će tražiti odštetu za svu patnju i užase koje su pretrpjeli u logorima na području koje je kontrolirala Armija BiH, odnosno Vojska Republike Srpske.
Dokumentacija o stradavanju
Stradalnici i dalje mogu predavati ovjerene dokumente koji uključuju uvjerenje o pripadnosti postrojbi i okolnostima stradavanja, certifikat MOC, medicinsku dokumentaciju, nalaz i mišljenje liječničke komisije te rješenje o stupnju tjelesnog oštećenja.
Piše: Dario Pušić
Vezani članci