Hrvatski branitelji u BiH: Što je starije, kokoš ili jaje?

...tko ima veće pravo na Bosnu i Hercegovinu, što je vidljivo iz nedavnog susreta pape Franje i Erdogana i na temelju takvih razgovora donosit će se odgovarajuće odluke o budućnosti Bosne i Hercegovine.
Svaka narod u BiH ima svoju argumentaciju na temelju koje gradi svoje pravo na Bosnu i Hercegovini.

Bošnjačka strana kao svoj argument ističe Ahdnamu koju je donio Mehmed Osvajač el Fatih kojom se navodi kako je BiH vlasništvo bošnjačkog naroda, a kršćanske manjine koje žive u njoj imaju sva prava kako je navedeno u Ahdnami.
"Ja sam sultan Mehmed han, neka je poznato svima, uopće od prostog puka kao i odjeljenjima ova moja vlastodržaća povelja, kojom bosanskim svećenicima ukazujem veliku pažnju, te zapovijedam: spomenutim i njihovim bogomoljama ne smije biti smetnje ni pritiska, neka se smjeste u svojim bogomoljama, te kako od uzvišene moje strane, tako od mojih vezira, niti od mojih podčinjenih (robova), niti od mojih podanika - raje niti od svega stanovništva cjelokupne moje države spomenutim nitko se ne smije miješati u njihove stvari niti ih napadati,ni vrijeđati ni njih ni njihov život, njihov imetak (imovinu) ni njihove bogomolje. Također iz tuđine osobito u moju državu dovoditi ljude dozvoljava im se. Stoga spomenutim izdajem moju uzvišenu zapovijed u kojoj im posvećujem svoju brigu i pažnju, te se kunem teškom zakletvom: Stvoriteljem i gospodarom zemlje i nebesa, sa sedam musafa,sa velikim Božjim vjesnikom (Muhamedom) i sa 124.000 pejgambera i sa sabljom koju pašem da ovim što je napisano nikoje lice ne smije se suprotstaviti dok god ovi (Franjevci) služe meni i mojoj zapovjesti budu pokorni."
Pisano 28. maja 1463.
Na granici Milodraža
Fatih sultan Mehmed

Hrvatski narod u Bosni i Hercegovini smatra Bosnu i Hercegovinu svojom domovinom na temelju stoljetne državnosti pod hrvatskim kraljevima i knezovima te testamenta koji je za sobom ostavila posljednja bosanska kraljica hrvatskog roda, Katarina Kosača-Kotromanić.
U svojoj oporuci kraljica Katarina je u prvom redu izrazila svoju volju da se u slučaju smrti pokopa u crkvi Aracoeli. Za posmrtne obrede i pokop ostavila je 200 dukata. Odmah iza toga dala je napisati svoje odredbe o nasljedstvu u bosanskom kraljevstvu, budući da je ostala jedini njegov zakoniti predstavnik.
Najprije imenovala je papu Siksta IV i njegove zakonite nasljednike baštinicima bosanskog kraljevstva i zamolila ih da ga u potpunosti predadu njezinu sinu Sigismundu, ako se vrati na kršćanstvo; a ako Sigismund ne bi ponovo postao kršćanin, da kraljevstvo predadu njezinoj kćeri Katarini, bude li se ona obratila na kršćanstvo. Ako bi pak oboje ustrajalo u muslimanskoj vjeri, Sveta Stolica postaje vlasnica bosanskog kraljevstva i o njemu može odlučivati prema svojoj uviđavnosti.

I srpski narod u BiH smatra Bosnu i Hercegovinu svojom državom, oslanjajući se na Memorandum SANU-a i gledajući na Bosnu i Hercegovinu kao sastavnicu „Velike Srbije".

Borba za Bosnu i Hercegovinu kulminirala je oružanim sukobom 1991. godine, kada je beogradski režim odlučio Bosnu i Hercegovinu vojnim putem pripojiti „Velikoj Srbiji", na što su predstavnici hrvatskog i muslimanskog naroda suprotstavili Referendumom za neovisnost BiH kao međunarodno priznate države i na taj način Bosna i Hercegovina postaje problem koji moraju riješiti tri konstitutivna naroda koja žive u Bosni i Hercegovini.

Nakon priznanja Bosne i Hercegovine od Međunarodne zajednice Alija Izetbegović, tadašnji lider bosanskih muslimana, 6. travnja 1992. godine donosi odluku kako Bosna i Hercegovina ponovno postaje država jednog temeljnog naroda i dvije neislamske manjine sa svim pravima kako stoji u Ahdnami.

Hrvatski narod u Bosni i Hercegovini nije želio obnovu osmanlijskih odnosa u međunarodno priznatoj Bosni i Hercegovini pa je donio odluku o utemeljenju Hrvatske zajednice Herceg-Bosne kao političke, vojne, teritorijalne, kulturne i gospodarske cjeline u Bosne i Hercegovini koja će svoja prava tražiti kroz suverenost i konstitutivnost te povijesno pravo na Bosnu i Hercegovinu.
Predstavnici srpskog naroda, nakon Lipanjskih zora, Bljeska i Oluje odustaju od projekta „Velike Srbije" i svoje političke ciljeve definiraju na prostoru od 49% teritorija Bosne i Hercegovine, što im Međunarodna zajednica omogućuje Daytonskim mirovnim sporazumom.

Nakon smrti Alije Izetbegovića, Haris Silajdžić se nameće kao novi lider bošnjačkog naroda u BiH, s jasnim političkim ciljem - 100% BiH, što rezultira otporom srpskog naroda u Republici Srpskoj, tj. Milorad Dodik, lider RS-a, prijeti Referendumom o odcjepljenju Republike Srpske iz Bosne i Hercegovine. Nakon Harisa Silajdžića na bh. političkoj sceni se pojavljuje Zlatko Lagumdžija, koji odustaje od projekta „100% BiH" i uvodi termin „Istočne i Zapadne Njemačke", gdje će na prostorima Federacije BiH biti blagostanje kakvo je nekad bilo u Zapadnoj Njemačkoj, ali pod uvjetom da se na tom prostoru ponovno uspostavi Ahdnama.

Hrvatski se narod suprotstavlja takvoj političkoj ideji i obnavlja rad Hrvatskog narodnog sabora BiH, dajući jasno do znanja kako Bosna i Hercegovina može postojati jedino kao država tri jednakopravna, konstitutivna i suverena naroda.
Rezolucija o BiH, koju je donijelo Vijeće Europe, daje obvezujuću preporuku da se Bosna i Hercegovina uredi kao federalna država koja će uvažavati nacionalne, povijesne, teritorijalne, gospodarske, kulturne interese svakog od tri bh. konstitutivna naroda, ali i omogućiti punu jednakopravnost svim građanima koji žive u BiH.

Nakon Općih izbora 2014., na prostoru koji je obranila Armija BiH pobjedu su odnijeli Bakir Izetbegović i SDA BiH, koji Bosnu i Hercegovinu ponovno vide kako je vidio i Mehmed Osvajač el Fatih, te Željko Komšić i DF koji Bosnu i Hercegovinu vide kao građansku državu bez konstitutivnih naroda, te su kao takvi najbliži političkim ciljevima Bakira Izetbegovića.

U Republici Srpskoj pobjedu na Općim izborima 2014. pobjedu je odnio Milorad Dodik i koalicija stranaka okupljenih oko SNSD-a, koji odbijaju bilo kakvu političku dominaciju ili ucjene koje dolaze iz Sarajeva.

Na prostorima koje je u Domovinskom ratu obranio HVO, apsolutnu pobjedu na Općim izborima 2014. odnio je Dragan Čović i koalicija stranaka okupljenih oko HNS-a BiH, pred kojima se odmah otvorila politička dilema „Milorad Dodik ili Bakir Izetbegović?".

Mi, hrvatski branitelji u BiH, mišljenja smo kako hrvatski narod u BiH ne treba birati nijednu od ponuđenih strana, nego sazvati Hrvatski narodni sabor BiH, izabrati političko vodstvo koje će otvoriti pregovore s predstavnicima srpskog i bošnjačkog naroda oko budućeg ustavnog uređenja BiH koji će jamčiti punu jednakopravnost hrvatskom narodu u BiH na temelju Rezolucije o BiH Vijeća Europe. Rezultat takvih razgovora bi zasigurno dao puno širu sliku o tome tko Hrvate u BiH vidi kao jednakopravan narod, a tko kao nacionalnu i vjersku manjinu. Prema našem mišljenju, razgovor o podjeli fotelja, tj. političkih pozicija, bi trebao uslijediti tek nakon što se usuglase ustavnopravne reforme koje će omogućiti hrvatskom narodu u BiH punu jednakopravnost u Bosni i Hercegovini.

Što se Ahdname tiče, mi branitelji predlažemo da bošnjačka delegacija proslijedi Ahdnamu na prostore gdje ISIL stvara svoju državu kako bi zaštitili preostale nemuslimane koji su izloženi brutalnom istrjebljenju, ali i kako bi zaštitili i preostale kršćane na prostorima koje je u Domovinskom ratu držala pod kontrolom Armija BiH.

KOORDINACIJA UDRUGA PROIZIŠLIH
IZ DOMOVINSKOG RATA