Hrvati u BiH sve teže mogu ostvariti prava kao i drugi
Služba za odnose s javnošću Islamske zajednice u BiH u svom Saopćenju od 20. siječnja ove godine spominje Vaš pohod Australiji. O kakvom se pohodu radi i koliko su točne riječi koje su prenijeli mediji?
Vijest da sam bio u Australiji potpuno je netočna jer sam tamo bio posljednji put 1995.. Kako sada stvari stoje, vjerojatno tamo neću ni ići u skoro vrijeme. Riječ je o mom putu u njemačku crkvenu institucije „Kirche in Not" (Crkva u nevolji) u gradu Königstein nedaleko od Frankfurta. U razgovoru s predstavnicima ove institucije, koja nam trajno pomaže u raznim socijalnim i drugim projektima i na čemu smo im jako zahvalni, govorio sam i o stanju u BiH odnosno djelovanju Katoličke Crkve. Žao mi je da su od svega uzete samo neke moje misli koje nisu sasvim točno prenesene iako je bilo riječi o onome što je napisano.
U priopćenju se spominje da su katolici sistematski dovedeni u neravnopravan položaj. Možete li to pojasniti i zašto i kome može smetati traženje jednakopravnosti?
Mislim da u političkom smislu u BiH općenito onaj, koji je jači, smatra da ima privilegije u odnosu na manjinu. Tako se događa na cijelom prostoru BiH. Ako su Hrvati, koji su u ogromnoj većini katolici, na većem dijelu BiH u manjini, onda nije teško zaključiti da sve teže postižu jednaka prava na raznim razinama. Oni koji imaju neke prednosti u politici, ne žele se odreći tih prednosti kako bi se stvorio balans jednakih prava.
Spominje se i povratak imovine Islamskoj zajednici i nevraćanje imovine Katoličkoj Crkvi. O čemu se točno radi?
O temi vraćanja imovine puno se govori, a poznato je da još nije donesen zakon o restituciji, nego lokalne vlasti često vraćaju svojima imovinu na korištenje dok nerijetko ne vraćaju onima koji su manje brojni. Općenito govoreći svi teško dolazimo do svoje imovine tamo gdje smo manje brojni, a nerijetko i tamo gdje smo brojni jer se imovina teško vraća. I danas neka svoja zdanja otkupljujemo i imamo velikih problema da ih proknjižimo jer su već mijenjali nekoliko vlasnika. Naveo sam im primjer Travnika u kojem su vlasti vratili na korištenje imovinu Islamskoj vjerskoj zajednici, a više od sedam godina ne žele izvršiti presudu Doma za ljudska prava i vratiti dio zgrade Nadbiskupske gimnazije u tom gradu, a ta zgrada za Vrhbosansku nadbiskupiju ima osobitu važnost.
U kojem kontekstu ste spominjali izgradnju džamija?
Izgradnju džamija spominjao sam u kontekstu dobivanja dozvola za izgradnju odnosno administrativnih poteškoća koje imamo na pojedinim mjestima kada je riječi o dobivanju dozvola za izgradnju pojedine crkve. Spomenuo sam i primjer Sarajeva u kojem vlasti daju dozvole za izgradnju džamija dok mi ni nakon trinaest godina traženja ne uspijevamo dobiti dozvolu za izgradnju crkve na Grbavici. Prema dokumentima Islamskoj zajednici je darovano zemljište za izgradnju džamije u Općini Novo Sarajevo dok mi moramo platiti lokacijsko zemljište za gradnju crkve na Grbavici iako nam je oduzeto toliko zemlje koju nam ne vraćaju. Dakle, sve je to povezano s vlastima koje daju dozvole, a ne sa Islamskom zajednicom, a još manje s odnosom prema komšijama ili susjedima.
Mediji prenose da ste govorili i o broju vehabija. U čemu se izražava zabrinutost katolika u vezi s njima?
Pitali su me i o broju članova vehabijskog pokreta u BiH, na što sam im odgovorio da mediji govore o brojci od tri do pet tisuća te da je to drugačiji mentalitet od onih muslimana i kulture u BiH koje mi poznajemo. Ipak, mora se priznati da postoje određena teška iskustva u vezi s njima pa ne treba čuditi što se ukazuje na strah u vezi s njihovim učenjem i djelovanjem.
U vrlo oštrom i nimalo „komšijskom" Saopćenju Rijaseta optužuju Vas da ste otišli u Australiju da optužite „svoj grad, svoju zemlju i svoje komšije muslimane Bošnjake" i na taj način pokazali „dva lica, jedno za međunarodnu a drugo za domaću javnost" . Kako odgovarate na takve optužbe?
To su nekorektne optužbe. Zar netko ima veće pravo voljeti ovaj grad od mene? Upravo zato što ga volim, želim da u njemu vlada pravednost i jednakopravnost. I u teškim vremenima ostao sam u ovom gradu govoreći iz ljubavi prema svome gradu i svojoj zemlji. Ako me moj grad i moja zemlja ne želi čuti, a govorio sam toliko puta, onda se ne treba čuditi što moram o tome progovoriti i šire. Nebrojeno puta sam govorio i molio dozvolu za gradnju crkve na Grbavici kao i tražio povrat dijela zgrade Nadbiskupske gimnazije u Travniku. Nikad ne govorim protiv muslimana nego protiv diskriminacije.
Poznata je Vaša trajna privrženost dijalogu o čemu dovoljno svjedoči činjenica da jedino Vi osobno kao vjerski poglavar sudjelujete na sjednicama Međureligijskog vijeća od njegova osnutka do danas. Kakva je Vaša poruka u vezi s dijalogom?
Nama nema drugog puta nego tražiti put razumijevanja i uzajamnog prihvaćanja i poštivanja. To je moguće samo na temeljima istine i jednakih prava. Na tome ću ustrajavati i dalje
Kakva je Vaša poruka ljudima u Bosni i Hercegovini?
Ova zemlja i ovi ljudi koji u njoj žive moraju poći putem načela: što tražim za sebe, to moram priznati i drugome.
Vezani članci