HRS: Dan državnosti nepostojeće države – domoljubi jugonostalgičari
Zasjedanje u Mrkonjić gradu je učinjeno u okolnostima i vremenu koje je za cilj imalo kreirati zajednicu naroda i narodnosti Jugoslavije i imalo je Jugoslaviju kao primarni cilj i naglasak, nikako BiH. BiH je spominjana isključivo u kontekstu lokacije zasjedanja. Dovoljno je pročitati zapisnik sa zasjedanja. Cilj ljudi okupljenih oko ZAVNOBiH-a je bio kreirati komunističku partiju i uređenje države po uzoru na Sovjetski savez, po Staljinovom modelu, glorificirajući uspjehe Crvene armije, nikakva humanističko romantičarska vizija ujedinjene svenarodne Bosne i Hercegovine.
Kakve je posljedice ZAVNOBiH imao za Hrvate? Prva posljedica ZAVNOBiH-a je stigmatiziranje Hrvata zapadne Hercegovine. U tekstu deklaracije izričito, odjeljak 2. stranica 43. Zapisnika stoji da se mora „dotući ustaštvo koje ima korijena među Hrvatima Zapadne Hercegovine...i to nemilosrdno istrebljujući ustaške zlikovce, treba strpljivo razbijati zablude kod zavedenih masa, ukazujući da je narodno-oslobodilački pokret u Bosni i Hercegovini isto onoliko hrvatski, koliko srpski i muslimanski". Ovaj pasus je bio opravdanje masovnih ubojstava civila, među kojima i 66 hercegovačkih franjevaca, kao i odvođenje žena i djece iz zapadne Hercegovine na Križni put, o čemu postoje i pisani zapisi povjesničara ne samo s ovih prostora nego i šire, poput Johna Corsellisa, Riesmana, Abbota i drugih.
Druga posljedica je bila eliminiranje tzv. umjerene hrvatske struje koja je odbila suradnju sa fašistima i to u krvi platila, ali nije htjela pristati ni na uvjete komunističke partije. Na čelu te umjerene struje bio je Vladko Maček, koji je pretrpio mučenje u Jasenovcu radi odbijanja suradnje sa okupatorom. Baš njega se na ZAVNOBiH-u osudilo kako svojom „politikom čekanja" obmanjuje Hrvate Bosne i na taj način pomaže okupatoru, optužujući ga za suradnju s četnicima. Rezultat toga je bio progon Mačeka u Ameriku, izgon i ubojstva njegovih istomišljenika iz Bosne, kao i prisilno oduzimanje imovine tadašnje HPSS-a.
Kao nit vodilja kroz cijelu deklaraciju ZAVNOBiH-a i diskusije koje su se vodile je bio strah od okupatora i izdajnika vođenih politikom Beograda i Zagreba. Svaka sličnost sa današnjom retorikom bošnjačkih političara sigurno nije slučajna. Prisjetimo se samo na osnovu kakve retorike je bošnjački narod Hrvatima nametnuo Željka Komšića i kakva retorika poslije izbora se koristi kao opravdanje njegovog izbora.
Imajući u vidu činjenicu da BiH kao država postoji samo na papiru, dok u stvarnosti ne postoji osnovni temelj državnosti, a to je suverenitet, proslava tzv. dana državnosti nije ništa drugo nego predstava u kojoj sami uvjeravamo da je BiH država po mjeri naroda koji u njoj žive. Imajući u vidu stigmu i žrtvu koju je hrvatski narod podnio za vrijeme Jugoslavije i slijedom dokumenata poput ovoga iz Mrkonjić grada, hrvatski politički predstavnici bi morali izbjegavati protuustavna obilježavanja komunističkih obljetnica, iako znamo da većina njih i dalje sa sjetom pati za vremenima bivše države.
Gospodo hrvatski predstavnici, čemu Domovinski rat ako nam je toliko dobro bilo za vrijeme Jugoslavije čije obljetnice čestitate? Ne može se jedan dan odavati spomen poginulima od velikosrpske agresije, počinjene pod znamenjem iz Mrkonjić grada, obilježavati obljetnicu osnutka HZHB, a drugi veličati obljetnice iz Mrkonjić grada. Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara! Ne može se biti ujedno i domoljub i jugonostalgičar.
Težimo izgradnji istinske BiH koja će biti i srpska, i hrvatska, i bošnjačka, ali na temeljima istine i istinske ustavnopravne jednakosti sviju koji žive u BiH, ne na temeljima propale jugonostalgičarske ideje. U protivnom, jednako kao što je propala ta ideja, propast će i ova nazovi državničko bosansko-hercegovačka. Sve ono što je utemeljeno na lažima, nije duga vijeka.
Hrvatska republikanska stranka
Slaven Raguž
Vezani članci