HERCEGOVKA ODLAZI VOLONTIRATI U AFRIKU 'Želim prenijeti snažnu poruku poraza čovječanstva'

Mlada 26-godišnja mag. edukacijske-rehabilitacije, spisateljica, volonterka i putoholičarka iz Međugorja Marija Zorka Vasilj uskoro će ispuniti svoj san. Naime, još u osnovnoj školi osjetila je poziv za odlaskom u misiju i volontiranje u Africi. Njezini snovi uskoro postaju stvarnost. Ona će naime 4. travnja krenuti na devetomjesečnu humanitarnu avanturu, kada će se zajedno s misionarom fra Ivicom Perićem zaputiti u Mwakapandulu, u Zambiju, gdje će pomagati ugroženima.

"Odluka se rodila još u osnovnoj školi i tinjala je i tinja i dan danas i vjerujem da će tako biti do trenutka dok ne dotaknem tlo Zambije i ne postanem svjesna da stvarno živim svoj dugo očekivani san i veliku životnu želju. Tjeralo me nešto nevjerojatno iznutra i samo mogu reći Bogu hvala kako se sve u zadnje vrijeme jednostavno i lijepo odvija pred odlazak", kaže Marija Zorka za Hercegovina.info.

Iako je volonterima za odlazak u navedeno mjesto trenutno put gotovo nemoguć, Marija Zorka je bila uporna kako bi ostvarila svoj višegodišnji san.

"Fra Ivica ne prima nove volontere jer je u Zambiji tek dvije godine i u početcima je gradnje i podizanja malog sela Mwakapandula na noge. Naravno da je u tim trenutcima lakše primati stare volontere koji su mu ranije dolazili u Ruandu gdje je djelovao prije Zambije i naravno da ti isti volonteri mogu puno više pomoći u tim početcima jer su više upućeni što trebaju raditi, nego da dođe novi volonter kojeg sve ispočetka trebate učiti. I onda sam i ja ispočetka dobila negativan odgovor od fra Ivice, odnosno da me ne može primiti jer ne prima nove volontere. Jedino što je promijenilo njegovu odluku kasnije bilo je to što sam rekla da ne planiram doći na kratko razdoblje, nego duže, ne kraće od pola godine, ne duže od godinu dana. I tu je fra Ivica onda rekao 'da'", priča nam.

Godinu dana je provela u Americi, a sada je kući neće biti dugih devet mjeseci. Obitelji nije svejedno, no jednako tako dobro su znali da će Marija Zorka napraviti baš onako kako je naumila.

"Moji bližnji bili su spremni, samo su čekali trenutak kad će se dogoditi. Želja seže od kraja osnovne škole i samo je vremenom rasla, naravno da o tome onda i pričate i u tom smjeru počnete i živjeti - “Jednog dana ću otići”. Tako da su svi znali, samo kao ni ja nisu znali kad će to doći i da će doći ovako brzo nakon povratka iz Amerike".

Iako se morala cjepiti protiv žute groznice, bojazni kod nje nema. Sve kaže prepušta u Božje ruke. 

"Straha kod mene nema! Možda u jednu ruku i nije dobro, ali uzdam se u pomoć Onoga koji me i stavio na ovaj put i vodio me do danas kroz život. Ne može ne valjati ako nešto dolazi od Boga i nema onda mjesta strahu nikako, ali nikako pa makar išli u totalno nepoznato mjesto i novi kontinent. Što se tiče cijepljenja, primila sam samo cjepivo protiv žute groznice, ono ide pod obavezno kad se ide u Afriku".

Uvod u ovo putovanje bilo je i putopisno predavanje u dvorani Ivana Pavla II. u Međugorju, gdje su svoja iskustva s volontiranja u Zambiji ispričale i dvije djevojke iz Mostara Monika Miličević i Ana Lasić.

"Monika Milićević već je nekoliko puta bila u Africi i prvi put je otišla na tri mjeseca, svaki slijedeći put bila bi po dva ili tri tjedna. Jedan put s njom je otišla i Ana Lasić pa su njih dvije i pričale svoju priču o Africi diljem Hercegovine ovih dana i na taj način doprinijele velikoj humanitarnoj akciji “Hercegovina za Afriku”. A zašto ja ostajem devet? Dragi Bog valjda zna. Gazim u dvadeset šestu godinu i željela sam uložiti kvalitetno puno vremena u taj svoj životni san prije nego se zaposlim i "skućim" što se kaže, pozicioniram na jedno mjesto i malo zađem u svijet ozbiljnih odraslih. Kada ću ako neću sada, a kada već idem, idem kako treba ili nikako", ističe.

Za kraj pitamo je i što je cilj njezine humanitarne avanture života.

"Staviti se na raspolaganje i kao volonter i kao edukacijski rehabilitator i kao čovjek. Prenijeti snažnu poruku poraza čovječanstva zbog siromaštva i uvjeta u kojem ljudi žive, a ne treba i ne smije tako biti. Biti promjena koju želim vidjeti u ovom svijetu u kojem živimo pokazujući da ništa, ali baš ništa nije nemoguće kad vjerujete i da je tada samo nebo granica", zaključila je.

Pola čaše soka i jedna šnita kruha obrok su za školarce u Mwakapandulu koji im je nerijetko jedini u danu. Brojne obitelji tijekom tjedna jedino jelo koje imaju je kaša nalik hercegovačkoj puri, ali puno siromašnije, dok je jedna banana tjedno velika nagrada. Kako smo mogli vidjeti na predavanju, pojedine učionice imaju samo tablu, a djeca od kuće ponesu nešto na čemu mogu sjediti dok uče, većinom su to kamenja i cigle. Kiša donosi pravo veselje, jer se skuplja kišnica za piće i kupanje. Sve viđeno je bilo potresno i kako je Marija Zorka rekla poraz čovječanstva.

Stoga se u Hercegovini u proteklom razdoblju odvija humanitarna akcija diljem Hercegovine"Hercegovina za Afriku". Predavanja su održana u Mostaru, Širokom Brijegu, Čitluku i Međugorju. Sav prihod ići će za pomoć ljudima kojima će Marija Zorka Vasilj i pomagati.