Na drugoj redovnoj sjednici Gradskog vijeća Mostara koja je započela sa zakašnjenjem od 45 minuta, postavljeno je vijećničko pitanje vezano za korištenje pristupne ceste za solare u Miljkovićima.
Vijećnik HRS-a Slavko Zovko upitao je kako je moguće da se pristupni put mijenja po željama investitora.
"Je li Odjel za urbanizam dozvolio gradnju na priključku makadamskog puta na Magistralnu cestu M17.4. u mjestu Miljkovići, dionica 001 Mostar-Čitluk i ako je, kojim zakonskim aktima je to dozvoljeno? Naime, prema planskoj dokumentaciji, tog puta nema,odnosno koristio se drugi put, nema ga u prostornim ni regulacijskim planovima, a imamo i čak i nalog JP Ceste FBIH koje traže da se tu postavi metalnma ograda. Imate i slike sa google mapa gdje se vidi da prije godinu dana tu nema puta, a sada to izgleda ovako. Jasno se može vidjeti da taj put nije postojao", kazao je Zovko.
Gradonačelnik Mario Kordić odlučio je odgovoriti usmeno na ovo vijećničko pitanje:
"Radi se o ovom solaru koji se odnedavno spominje po medijima malo intenzivnije, i nastavlja se nekakav lov na vještice i zastrašivanje investitora po gradu Mostaru. Nije istina da su Ceste FBiH donijele rješenje za stavljanje bankine, čak štoviše, Ceste su donijele pozitivno mišljenje o tom priključnom dijelu gdje će se priključiti ta servisna cesta za taj energetski objekt. Što se tiče dozvola, one su uredno izdane, mislim čak prije dvije godine da je projekt završen, a sad se investitor odlučio konačno raditi taj projekt što mene osobno veseli, da od onoga što imamo, planova 2012. pa naših izmjena 2021. mislim da je bila dolazi na naplatu u kontekstu punjenja budžeta grada Mostara, da se pomalo krećemo u nekom smjeru i da se ti projekti završavaju", glasio je odgovor Kordića.
Hercegovina.info u službi govorenja istine uradio je jedan kratki fact-checking, odnosno provjeru onoga što je gradonačelnik izrekao.
Najprije, lov na vještice nije izvještavanje o spornim praksama poput cjepkanja parcele na koju se umjesto jedne fotonaponske elektrane od 6 MW postavi šest manjih od po 1 MW čime se izbjegava županijska razina odlučivanja, ishodovanje energetskih dozvola i troškovi koncesija su manji.
Ceste FBiH definitivno jesu donijele nalog o postavljanju bankine na sporni priključak, no nekoliko dana kasnije pod krajnje misterioznim okolnostima izvešenje istog su odgodili dok se vodi upravni postupak, što pokazuje da investitor nema dozvolu za priključak. Više o tekstu ispod:
Prvi investitor Šišović odustao je od gradnje unatoč dozvolama jer mu je bilo jasno da se mještani Miljkovića protive. Gradonačelnik progovara jezikom sile kojim poručuje mještanima da njihovo mišljenje nije važno i da je on gradonačelnik bogatih investitora, a ne malog čovjeka.
Prostorni planovi na koje se poziva doneseni su 2012. a dopuna istog donesena je u veljači 2022. a ne 2021. kako pogrešno tvrdi.
Kontekst punjenja proračuna o kojem govori je možda i najkomičniji. Naime, prema koncesijskom ugovoru između investitora i Ministarstva gospodarstva HNŽ, investitor prema članku 9, stav (1), plaća jednokratnu koncesijsku naknadu za svaku elektranu koja iznosi 2.763,7 KM. Budući da je riječ o 6 elektrana, ukupna jednokratna koncesijska naknada je 16.582 KM.
Druga stavka je Tekuća (godišnja) koncesijska naknada (TKN) koju prema izračunima baziranim na pretpostavci da svaka elektrana proizvodi oko 1.300 kWh/kW godišnje (prosječna proizvodnja solarnih elektrana). Za elektranu od 999 kW to je: 999×1.300=1.298.700 kWh po elektrani godišnje.
Godišnja tekuća koncesijska naknada za 6 solarnih elektrana po 999 kW iznosi približno 11.417 KM, pod uvjetom da je prosječna godišnja proizvodnja elektrana 1.300 kWh/kW, a otkupna cijena 0,1 KM/kWh.
Dakle ukupni troškovi bi iznosili:
Jednokratna koncesijska naknada (za 6 elektrana): 16.582,2 KM.
Godišnja tekuća koncesijska naknada (za 6 elektrana): 11.417,16 KM.
U Hercegovačko-neretvanskoj županiji, prema važećim pravilima, naknada se najčešće dijeli na sljedeći način:
70% naknade pripada lokalnoj samoupravi (u ovom slučaju, Gradu Mostaru).
30% naknade pripada županiji (Hercegovačko-neretvanskoj županiji).
Dakle, Gradu Mostaru ide približno 11.608 KM od jednokratne naknade i približno 7.992 KM godišnje što je mizeran iznos u odnosu na proračun grada i na činjenicu da je za ovu elektranu trajno i nepovratno uništeno brdo koje je državna imovina.
Vezani članci