GRAĐANI OGORČENI POSKUPLJENJIMA 'Kakav rat, ubijaju nas svaki dan'

Dok se na državnoj razini zvecka oružjem, na lokalnoj se zvecka kovanicama. Običan život je postao neizdrživ.

Građani su opet suočeni s poskupljenjem cijena, ali ovog puta su naglo poskupjeli svakodnevni proizvodi što život u ovakvoj državi čini još nesnošljivijim. Prema službenim podacima prehrambeni artikli su skuplji za 0,5 posto što u praktičnom smislu znači i puno za određene artikle.

Cijena ulja je 3,30 maraka, brašno u Federaciji je u prosjeku 1,05 marke, krumpir i luk dosežu svoje vrhunce u trgovinama s cijenom od 1,50 marke, gorivo je na većini benzinskih crpki uglavnom 2,41 marke, a svi građani slabijeg imovinskog stanja će itekako osjetiti povećanje cijena plina za skoro 50% jer boca plina iznosi približno 30 maraka na tržištu.

Što možete kupiti sa 100 maraka? Ništa.

"Evo moja, stalno nosi, vucaraj, tegli, a u frižideru ništa" je dio potrošačko-obiteljskog folklora koji smo svi u nekoj od ovih inačica čuli, a sve dok to izgovaraju roditelji, rodbina ili poznanici više zvuči smiješno i isprazno nego tragično dok svi ne dođemo u tu situaciju. Svi imaju fazu kad je bilo "onih para" i kad se moglo, tj. drugo vrijeme se gledalo nekim drugim očima, ali realnost je Bosna i Hercegovina na koncu 2021. godine.

Za 100 maraka se može usuti 20-ak litara goriva po cijeni od 2,41 KM što je dovoljno za prosječni izlet u Hercegovini, pola kila kave bi bilo 7-8 maraka, po dva kilograma luka i krumpira bi bilo 6 maraka, dva litra ulja i dva kilograma šećera su skoro 10 maraka. Kilogram junetine u trgovinama je 10,50 maraka, a kilogram bataka su skoro 5 maraka. Ne daj bože kilo banana, mandarina i neki slatkiš bi zaokružili stoju k'o tamo se.



Dok smo provjeravali cijene u jednom trgovačkom centru bio je simpatičan komentar poznanika, stariji par umirovljenika, koji su rekli da im je lakše u trgovinu ići bez naočala jer vide dovoljno onoliko da uzmu što im treba, a ne vide cijene da ih prepadnu.

Mlađima skoro pa svejedno, a stariji pomireni s lošim.

Posve je logično da mlađe generacije ne nose teret ni kriza ni inflacija kao ni to da su zaduženi za vođenje i punjenje obiteljskog proračuna, ali društvo kronično nedostaje kritična masa tog mlađeg glasa koji bi rekao da nešto nije u redu, da je neprihvatljivo ili da je previše. Pa ako ne baš javno, onda barem u onom krugu u kojem se krećeš i gdje imaš priliku to za reći. Južinu na početku studenog smo iskoristili kako bi provjerili što misle građani Mostara o novim poskupljenjima te utječe li to na njihov standard i život.



"Mislim da je grozno i da jadni ljudi što žive na minimalcu neki ispratiti novi rast cijena. Njima nije bilo jeftino ni prije, a sad im je još gore. Meso i ulje su dosta poskupjeli, svakodnevne namirnice za običan ručak. Mislim da će cijene još rasti budući da je i gorivo sve skuplje, onda će i hrana, to mi ide nekako paralelno", rekla nam je sugovornica na mostarskom šetalištu.

"Komentar na sve to je da nemam nikakav komentar. Eto", bio je odrješit i vidno nezadovoljan umirovljenik Saša.

"Pa nemam što puno reći osim da su cijene osjetno porasle. Ja sam iz Makedonije i u Mostaru sam mjesec dana i osjetim da cijene rastu, ali to je generalno svugdje u svijetu zbog energetske krize, kod nas u Makedoniji isto je sve dosta poskupjelo", rekao nam je Goran Kitevski. 

"Ne znam kako ih nije sramota. Mirovina nam taman zalegne za režije, djeca nam kupuju lijekove, a evo i hranu. Vreća brašna došla na 20 maraka, kupus preko marke, paprika 3 marke. Ne možeš sebi ništa priuštiti. A samo se priča o izbornom zakonu i ratu. Kakav rat, ubiše nas svaki dan, ubi nas život. U našoj zgradi nema nikog, sve ode za Njemačku", priča nam Mostarac kojeg smo zatekli u Šetalištu. O poskupljenjima se priča i na društvenim mrežama, facebook grupama, samo ne ondje gdje treba, na vladama.