FOTO  Grad s najviše mostova u BiH

Kroz književnost i umjetnost, ništa nema tako neobično lijepu konotaciju kao mostovi. Simbolično povezuju ljude, a objašnjenje za njihovu izgradnju jeste da se pomoću njih prebrodi i pređe neka prepreka. Ljudi koji ih čuvaju sebe nazivaju mostarima, pa su oni još jedna nit koja povezuje sve gradove koji imaju rijeke i mostove.

Trebinje sa Trebišnjicom koja je sama po sebi trebala most, i bogatom poviješću, svijedoči o raznim kulturama i narodima koji su prolazili ovuda. Svatko od njih je ostavio trag, netko u umjetnosti, netko u gastronomiji, a netko u arhitekturi. Trebinje je grad u Bosni i Hercegovini koji ima najviše mostova. Smatra se da ih ima preko 50, a svaki ima svoju priču.

Danas u Trebinju imamo Rimski most Vučija za koji se pretpostavlja da je izgrađen u XIII stoljeću.

Most Vučija

"Most Vučija se nalazi na rijeci Sušici, na lokaciji nekadašnje rimske ceste koja je vodila od Dubrovnika za Crnu Goru. Nalazi se između dvije stijene i spaja dva strma dijela rijeke. Građen je od tesanog kamena, a gornji lukovi su od sige. Nasvođenje od sige je sastavljeno polukružnim lukovima, što daje vrlo lijep utisak i uklapa ga u okolni prirodni ambijent", priča nam povjesničar i turistički vodič u Trebinju Aleksandar Milošević.

Arslanagića, odnosno Perovića most, koji datira iz vremena Osmanske vladavine na ovim prostorima i smatra se najljepšim među trebinjskim mostovima. Postoji više legendi koje su  vezane za njegovu izgradnju. Milošević kaže da su sve legende podjednako važne i da svjedoče o svom vremenu.

"Jedna je da je most izgrađen u vrijeme vladavine Ane Anžujske i da joj se na izvoru utopio sin. Tražila je da se vrelo blokira i korito ostane prazno. Ali zatim poče snažan zemljotres koji tri dana nije prestajao, dok zemlja ne popusti i dok voda ne probi začepljeno vrelo i ne izbi na druga dva mjesta. Prvo je oko Bileće, a iz drugog je nastala Trebišnjica. Kraljica naredi da se izvor ogradi zidom, a malo dalje napravi most, koji će se zvati Arslanagića".

Arslanagića most

Druga priča je sa malo ljepšim sadržajem, pa je obično pričaju ljudi vedra duha i vesele naravi. Nema tužnu povijest, već govori o čovjeku koji je umjesto turskog sultana izašao na megdan sa neprijateljem, pobijedio i u znak zahvalnosti dobio ogromno bogatstvo.

"Kažu da se zvao Kusturica i gdje god da je pošao, kada se vratio u domovinu, ostavljao je zadužbine. Kada je odlučio da gradi most, neimar koga je doveo posumnja da Kusturica neće imati dovoljno novaca, pa mu reče da najprije treba rijeku darovati. Kusturica pristade i pripremi  blago, a kad htjede da ga prospe u rijeku, neimar mu kaže da je samo htio da se uvjeri hoće li moći platiti izgradnju mosta", kaže Milošević za Hercegovina.info

Treća legenda koja je i najvjerodostojnija, jer o njoj jedinoj imaju pisani tragovi, govori o nekom Arslan-begu, koji je tražio i dobio od sultana da može naplaćivati mostarinu.

Posljednja od ovih priča je jedina dokumentirana  i istražena. Ostale se više pripisuju književnosti i to narodnoj, gdje se sa koljena na koljeno prenose priče, pa svatko priča onu koja mu je najbliža srcu i najzanimljivija.

Mnogi od trebinjskih mostova su potopljeni. Ali to im ne umanjuje vrijednost, da će jednom izroniti i sami se upisati na listu arhitektonskih čuda Hercegovine. I nisu bez razloga mnogi koristili termin most za svoja umjetnička djela. Od nobelovca i njegove Ćuprije, do okruga Medison i ljubavne priče kojoj su svjedočili mostovi.