GLEDAJUĆI MASTERCHEF Iz BiH je otišla u Italiju usavršavati se, a tamo je kuhala i za papu Franju
Adna Abdić, rođena Bužimljanka, najbolji je primjer i pokazatelj da rad i trud mogu dići u visine, čak iako imate 20 godina i na pragu ste života. Disciplina u kombinaciji s talentom na kome se neiscrpno radi, ispunjava sve snove. Ova mlada žena je šefica jednog restorana u Italiji.
"Priča oko kulinarstva je počela tako što sam ja bila veliki ljubitelj emisije "Masterchef". U šali sam prokomentirala način života kuhara, smijeh s jedne strane i stres s druge i pitala sam se da li bih ja tako mogla. I evo me danas. Volim sve što nosi ovaj posao. I smijeh i stres", kaže Adna za Hercegovina.info.
A stresa ne manjka. Kuhati za nepoznate ljude nije nimalo zahvalno, jer to uvijek nosi određenu odgovornost.
"Uvijek razmišljam o tome da li klijent ima određenu alergiju, a da je nije naveo prilikom narudžbe. Sve takve, nepredvidljive situacije, mogu dovesti do kraja karijere."
Ostvariti se u svijetu, a dolaziti iz jedne male Bosne i Hercegovine, nije nimalo lako. Rad i trud dolaze na naplatu i prepoznaju se i pokazuju da se samo tako može uspjeti. Put je trnovit, ali su zvijezde dostižne.
"Nakon osnovne škole, odlučila sam srednjoškolsko obrazovanje nastaviti negdje dalje. Odlučila sam se za Italiju, smatrajući da u inozemstvu najbolje mogu predstaviti sebe i svoju državu."
Prvi korak je učenje jezika, pa je Adna upisala gimnaziju da bi naučila o talijanskoj kulturi, povijesti i načinu života. Nakon dvije godine gimnazije, uspijeva upisati privatnu školu za Chefa, u koju nije nimalo jednostavno ući. Adna je uspjela.
"Prva godina škole za Chefa nije bila nimalo jednostavna. Drugi jezik, druga kultura, običaji, drugo gledanje života. Nakon dvije godine te škole, počela sam se natjecati u kulinarstvu i osvajati prva mjesta. Tada su i prepoznali moj trud, pa sam dobila i priliku da radim u restoranima s pet zvjezdica, radila sam s najbolje ocijenjenim svjetskim šefovima kuhinja. Danas, nakon četiri godine, to mi izgleda sasvim nestvarno, ali ne želim se zaustaviti na ovome. Želim raditi i usavršavati se."
A za kuhanje, kao i svaki drugi posao, pored talenta, rad je presudan. Rad na sebi, rad na svome talentu. Posao koji nema radno vrijeme, naročito u vremenima učenja i usavršavanja.
"Događalo mi se da mi radni dan počne u 5:00 sat, a završi se oko ponoći, uz male stanke za ručak i večeru. Ali, ja sam jedna od rijetkih osoba koja voli svoj posao,koja uživa u svome poslu, koja jedva čeka sutrašnji dan za otići na posao. Moj posao je moja inspiracija."
Držati cijeli restoran na svojim leđima, razmišljati o svakoj narudžbi, hoće li stići na vrijeme, hoće li odgovarati gostu, je pritisak koji nosi ovaj posao. Adna, sa svojih dvadeset godina se uspješno nosi sa svakim izazovom koji iziskuje ovaj poziv. Odgovorno i vrijedno pristupa zadacima, pa se taj rad i prepoznaje i vrjednuje.
A još jedan od izazova jest činjenica da Adna dolazi s kontinentalnog područja, a postala je maher za spremanje ribe.
"Ja se najviše trudim da se svako moje jelo razlikuje od prethodnog. Nove ideje mi obično padaju na pamet uvečer, kada legnem, tada ih zapisujem i trudim se da ih realiziram sutra na poslu."
A talijanska kuhinja se sama po sebi razlikuje od bosanskohercegovačke. Dok u Italiji vlada mediteranska kuhinja, tako u Bosni vladaju "jača" i začinjenija jela.
"Italija je jedna od država poznata po degustaciji i uživanju u hrani. Njih je zanimala naša baklava, pa sam im pravila. Bili su prezadovoljni, pa sam je pravila dva puta tjedno."
Adnini planovi za budućnost se vežu za njen posao, da svakim novim danom usvoji nova znanja i da bude bolja verzija svog posla. Njene kolege su zahvaljujući njoj posjećivali Sarajevo, Mostar i druge gradove u našoj državi i postali su veliki ljubitelji kuhinje s ovih prostora. Od svih svojih dostignuća, skromno spominje kuhanje za Papu Franju. U Italiji je velika čast komunicirati s njim, a kuhati je iskustvo koje će pamtiti cijeli život. Ambicije joj ne fali, teži ka otvaranju svog restorana, ali ovo i jest takav posao, gdje mlade snage otvaraju nove vidike, ostavljajući prostora da se mladost i iskustvo udruže.
Vezani članci