Formula za pomirbu nacionalnog i građanskog

čime se otvara put za provedbu lokalnih izbora u ovom gradu. Također, HNS je izradio konkretna rješenja za način izbora i funkcioniranja Predsjedništva BiH te domova naroda na državnoj i federalnoj razini, piše Večernji list BiH. Otkrivamo što donose prijedlozi, posebice za Mostar, oko kojih je posljednjih dana bilo dosta polemike u javnosti. Njihovim prihvaćanjem ne samo da bi se ispunile obveze koje BiH ima po osnovi međunarodnih i domaćih sudskih odluka, već bi se dugoročno relaksirali politički odnosi i izbjegao izborni inženjering u BiH. "Večernji list BiH" ekskluzivno donosi detalje prijedloga koji čekaju očitovanje političkih čimbenika u BiH.

Ustroj Mostara

HNS je doznajemo predložio da se Gradsko vijeće Grada Mostara sastoji od 35 vijećnika, koje neposredno biraju birači koji su upisani u Središnji birački popis za glasovanje na teritoriju cijelog područja Grada. Od ovog broja između 23 i 27 posto su kompenzacijski mandati, dok se ostali raspodjeljuju u višečlanim izbornim jedinicama.

Prema prijedlogu predviđeno je pet takvih jedinica. Prvu bi činilo gradsko područje 1 i sastojalo se od bivših gradskih područja Jugozapad, Stari Grad i Središnje zone. Drugu izbornu jedinicu bi činilo gradsko područje 2, odnosno teritorij bivšeg gradskog područja Zapad, a treću teritorij nekadašnjeg gradskog područja Jug. Četvrtu izbornu jedinicu činio bi teritorij bivšeg gradskog područja Jugoistok, a petu teritorij nekadašnjeg gradskog područja Sjever. Broj mandata za svaku izbornu jedinicu utvrdio bi se tako što bi se ukupan broj upisanih birača dijelio s ukupnim brojem mandata koji se raspodjeljuju u izbornim jedinicama. Kako bi se utvrdio broj mandata koji pripadaju jednoj izbornoj jedinici, broj upisanih birača za tu izbornu jedinicu dijeli se s količnikom koji je dobiven u prethodnoj podjeli. Mandati koji se ne mogu raspodijeliti na osnovi cijelih brojeva, raspodjeljuju se izbornim jedinicama na osnovi najvećeg decimalnog ostatka. Od 35 članova Gradskog vijeća koje neposredno biraju građani, 26 se bira iz pet višečlanih izbornih jedinica, a devet su kompenzacijski mandati izabrani s teritorija Grada Mostara kao cjeline. Spomenutih 26 mandata bilo bi raspoređeno tako da izborna jedinica 1 bira 14, izborna jedinica 2 pet, a izborne jedinice 3 i 4 po dva člana. Peta izborna jedinica birala bi tri člana Gradskog vijeća. Ni jedan od konstitutivnih naroda ili "ostali" ne mogu imati više od 17 svojih predstavnika u Gradskom vijeću. Time se jasno onemogućava da u Vijeću bude 50 posto ili više pripadnika samo jednog naroda. Raspodjela kompenzacijskih mandata obavljala bi se po postojećim pravilima s tim što se, ako svaki od konstitutivnih naroda ne osvoji minimalan broj od tri mandata ili ne bude izabran makar jedan vijećnik iz reda "ostalih", naknadni kompenzacijski mandat dodjeljuje kandidatu relevantnog naroda ili "ostalih" s kompenzacijske liste političke stranke ili koalicije koja je osvojila najveći broj glasova i koja na listi ima još kvalificiranih kandidata iz relevantnog naroda. Ako ta stranka ili koalicija na svojoj listi nema dovoljno kvalificiranih kandidata iz relevantnog naroda ili "ostalih", mandat se prenosi na listu stranke ili koalicije s najvećim brojem glasova koja na svojoj kompenzacijskoj listi ima takvih kandidata. Međutim, ako se dogodi da ni na jednoj kompenzacijskoj listi nema kandidata iz potrebnog naroda ili "ostalih", mandat se prenosi stranci ili koaliciji s najvećim brojem glasova koja ima takvih kandidata na drugoj listi. Za razliku od Gradskog vijeća, gradonačelnik Grada Mostara bi se i ubuduće birao neizravno, sukladno Ustavu FBiH. Ponuđeno rješenje za izbor Gradskog vijeća zadovoljava odluku Ustavnog suda uz ispunjenje osnovnog cilja, a to je otklanjanje diskriminacije koju je utvrdio Ustavni sud i reguliranje prava birača iz tzv. Središnje zone.

Dva modela

Političkim partnerima je HNS ponudio dva modela izravnog izbora članova Predsjedništva BiH. Po oba modela Predsjedništvo bi zadržalo tročlanu strukturu. Prema prvom modelu, srpski član bira se izravno s teritorija RS-a, a bošnjački i hrvatski izravno s teritorija FBiH. Za sva tri člana Predsjedništva mogli bi se birati pripadnici bilo kojeg od konstitutivnih naroda ili ostalih. Novina u odnosu na sadašnje rješenje je ta što se ne traži da kandidati budu Hrvat, Bošnjak i Srbin, već se oni nazivaju "hrvatskim", "bošnjačkim" i "srpskim" članovima, što znači da ove kolektivitete mogu predstavljati i kandidati koji nisu iz te skupine. Srpski član Predsjedništva BiH birao bi se iz entiteta RS kao jedne izborne jedinice i postojao bi samo jedan glasački listić. Kandidat s najvećim brojem glasova bio bi izabran i to je isti sustav izbora kakav postoji i danas. FBiH bi također bila jedna izborna jedinica i svaki glasač na cijelom teritoriju ovog entiteta imao bi isti glasački listić. Unutar Federacije kao jedne izborne jedinice definirala bi se dva izborna područja. U prvo bi se ubrajale sve općine u kojima, prema rezultatima popisa iz 2013., živi više od dvije trećine pripadnika bošnjačkog naroda, dok bi se u drugom izbornom području našle sve općine u kojima, prema rezultatima istog popisa, živi više od dvije trećine Hrvata. Sve ostale općine, a riječ je, dakle, o onima u kojima ni Bošnjaci ni Hrvati ne čine dvotrećinsku većinu pučanstva, ubrajale bi se u oba izborna područja. Izabrani članovi Predsjedništva BiH iz Federacije bi bili onaj koji je osvojio najveći broj glasova na teritoriju entiteta te onaj koji je pobijedio u izbornom području, različitom od izbornog područja iz kojeg prvorangirani kandidat ima većinu od svojih ukupno dobivenih glasova. Ako je kandidat koji je osvojio najveći broj glasova na teritoriju FBiH većinu svojih glasova dobio u izbornom području 1, tada on u Predsjedništvo ulazi kao bošnjački član, a ako je većinu svojih glasova dobio u izbornom području 2, ulazi u Predsjedništvo kao hrvatski član. Izborni prag za članove Predsjedništva BiH bio bi tri posto. Po drugom, faktički alternativnom izbornom modelu, dva člana Predsjedništva BiH s teritorija Federacije birala bi se iz FBiH kao jedne izborne jedinice, uz uvjet minimalne multietničke reprezentativnosti. Taj uvjet se osigurava na način da izabrani kandidati ne mogu biti izabrani samo glasovima s područja Federacije u kojima jedan narod ima većinu, računajući po županijama kao federalnim jedinicama. Etničke većine po županijama uzimaju se po rezultatima popisa iz 2013.. U praksi bi to izgledalo tako da prvi izabrani član Predsjedništva BiH iz Federacije bude onaj kandidat s najviše osvojenih glasova s liste kandidata. Na listu kandidata ulaze oni kandidati koji su prešli izborni prag od tri posto i ostvarili pobjedu u barem jednoj županiji. Drugi kandidat za člana Predsjedništva iz FBiH bira se uz uvjet minimalne multietničke reprezentativnosti, na način da se bira kandidat koji je iza prvog s liste kandidata osvojio najviše glasova, uz uvjet da dva člana Predsjedništva iz Federacije zajedno nose pobjede u barem dvije županije s etničkom većinom bošnjačkog i barem dvije županije s etničkom većinom hrvatskog naroda. Ako kandidat ne zadovoljava navedeni uvjet, uzima se idući kandidat s liste kandidata po broju glasova i tako do kraja liste, a ako ni jedan kandidat ne ispunjava navedene uvjete za popunu pozicije drugog člana Predsjedništva BiH iz Federacije, tada se, po ovom prijedlogu HNS-a, bira kandidat iza prvog s liste koji je osvojio najviše glasova uz uvjet da dva člana Predsjedništva BiH iz FBiH zajedno nose pobjede u barem po jednom većinski hrvatskoj i većinski bošnjačkoj županiji. Ako je jedan kandidat pobijedio u svim županijama FBiH te stoga ne postoji niti jedan drugi kandidat na listi kandidata, tada se za drugog člana Predsjedništva bira drugi kandidat s najviše osvojenih glasova u Federaciji. Provedba nekog od ovih rješenja iziskuje konkretne intervencije u Ustavu i Izbornom zakonu BiH, ali osigurava političku stabilnost, jer se uvažava izborna volja naroda i građana.