Energetska budućnost po viziji Milorada Dodika: Vuk Hamović, Kinezi i privatni investitori

Pored termoelektrane Stanari koja je u radu od 2016. godine tvrtka EFT pod vodstvom Vuka Hamovića zajedno s kineskim partnerima trenutačno u RS-u realizira izgradnju dva energetska objekta iz domena obnovljivih izvora energije. Međutim, protažiranje ove tvrtke od političkog vrha RS-a kao i drugih privatnih investitora koje se manifestira kroz minimalne koncesijske naknade, ali i izostanak naplate troškova korištenja infrastrukture otvara pitanje tržišnog pozicioniranja i budućnosti javnih elektroprivreda.

Piše: Predrag Blagovčanin

U svibnju 2013. godine u nazočnosti predsjednika RS-a Milorada Dodika, vlasnika EFT-a Vuka Hamovića i Ven Šuganga prvog čovjeka kineske državne kompanije „DEC“ položen je kamen temeljac za termoelektranu Stanari.

Ovu svečanost predsjednik RS iskoristio je kako bi istaknuo zahvalnost vlasniku EFT-a Vuku Hamoviću na ovoj investiciji te ponos zbog početka povijesne suradnje Republike Srpske i Kine.

„Ovakvi projekti gotovo da su rijetki. Zato je moja zahvalnost tvrtki EFT što nije odustala ni onda kada je Visoki  predstavnik u BiH pokušavao da ih zaustavi, ni onda kada su se razočaravali u sporosti administracije malo na lokalnom malo na republičkom nivou. Nedaleko odavde počeo je da se gradi i auto-put Doboj – Banjaluka, čija investicijska vrijednost je oko 350 milijuna evra, za što je osiguran novac i izabrani izvođači. Posebno sam ponosan kada jedna velika Kina i jedna mala RS otpočinju povijesni oblik suradnje. Od naših prijatelja iz Kine saznao sam da se na kineskom Stanari kaže isto – Stanari.“

Ideja izgradnje termoelektrane Stanari proizašla je iz ranijih poslovnih dogovora koje je tvrtka EFT realizirala u Republici Srpskoj. Podsjećamo, poslovanje internacionalne kompanije EFT u vlasništvu srpskog trgovca električnom energijom Vuka Hamovića u Bosni i Hercegovini prvobitno se veže za unosne poslove s javnim elektroprivredama vezano za preprodaju viškova električne energije.

Početkom 2010-tih EFT nakon poslova eksploatacije ruda u rudniku Stanari kapital ulaže u izgradnju prve privatne termoelektrane u BIH. Ovu investiciju visine 560 milijuna EUR-a, a koja je realizirana kreditnim zaduženjem kod Kineske razvojne banke te vlastitim sredstvima pratile su i sporne odluke nadležnih republičkih ministarstva.

Tako je odlukom ministra energije i rudarstva RS-a Petra Đokića prema navodima portala Capital.ba, proračun ovog bh. entiteta kroz izmjene Pravilnika o koncesiji i eksploataciji ugljena, izgubio 100 milijuna KM samo po ovom osnovu.

Tri godine nakon početka radova, termoelektrana Stanari puštena je u pogon, a danas ovaj energetski objekt proizvodi ukupno 13 posto kompletne električne energije u Bosni i Hercegovini.

Tadašnji trend masovne dodjele koncesija kompanija EFT iskoristila je i za dobivanje koncesije za izgradnju hidroelektrane Ulog kapaciteta 35 MW. U rujnu 2012. godine, tri godine nakon dodjele koncesijskog ugovora, kompanija EFT u Pekingu potpisat će ugovor o izgradnji ovog energetskog objekta na gornjem tijeku rijeke Neretve s kineskim energetskim konzorcijem Sinohydro Corporation Ltd., Dongfang Electric i Kineskom razvojnom bankom. Prema tadašnjim pretpostavkama planirano je da radovi na realizaciji ovog projekta traju 42 mjeseca dok je ukupna vrijednost projekta iznosila 60 milijuna eura.

Međutim, prema dostupnim podacima, pregovori s kreditorima Kineskom razvojnom bankom, nisu dali rezultate pa je EFT za realizaciju ovog ugovora angažirao vlastita financijska sredstva. Zaključno sa 2019. godinom u realizaciju ovog objekta uloženo je 23,2 milijuna EUR-a.

„Ne može nam niko ništa“

Za razliku od izgradnje termoelektrane Stanari, niz poteškoća administrativne kao i tehničke prirode obilježili su desetljetnu izgradnju ovog energetskog objekta. Tragedija pogibije radnika na ovom gradilištu, negodovanje lokalnog stanovništva kao i kontinuitet nepoštivanja zakonskih propisa prolongirao je ovaj projekt čija se realizacija očekuje 2023. godine.

Podsjećamo, objekat hidroelektrane Ulog nalazi se u samom centru područja za koje je BIH kao potpisnica Bernske konvencije morala osigurati poseban režim zaštite u okviru „EMERALD“ mreže. Takav režim zaštite ne toleriše ovakva postrojenja unutar zaštićenog područja.

Upravo zbog niza formalno pravnih propusta ovom trenutku pokrenuto je više postupaka pred nadležnim instancama protiv organa RS-a, a koji se tiču izdavanju potrebnih dozvola za izgradnju ovog objekta.

Prema navodima Redžiba Skomorca iz organizacije Centar za životnu sredinu u ovom trenutku pored postupka u vezi obnavljanja ekološke dozvole za hidroelektranu Ulog pred Vrhovnim sudom RS-a pokrenut je i postupak pred Sekretarijatom Energetske zajednice u vezi propuštanja procjene kumulativnog štetnog utjecaja projekta HE Ulog i HES Gornja Neretva.

„Pored toga, zadnji mehanizam koji smo pokrenuli je žalbeni postupak protiv BiH pred Vijećem Europe, odnosno Stalnom komisijom za Bernsku konvenciju, a u vezi projekata u gornjem slivu Neretve, uključujući HE Ulog. Ovo tijelo je prihvatilo našu žalbu i u prosincu 2022. godine, na sjednici Stalne komisije u Strasbourgu, službeno otvorilo predmet protiv BiH. Na sastanku su usvojene i preporuke koje se moraju implementirati u narednom razdoblju.“

Ipak, jednoglasno usvojene preporuke nisu utjecale na realizaciju projekta HE Ulog. Uprkos tome, što je jasno naloženo da se obustavi daljnja izgradnja ovog objekta, a ovo  područje adekvatno procjeni i zaštiti.

Posljedice eventualno izgubljenih sporova kao i neizvršavanje preporuka na koje se Bosna i Hercegovina obavezala međunarodnim ugovorima prema navodima Skomorca odrazit će se na financijsku podršku za druge kapitalne projekte.

„Financijska podrška kapitalnim projektima u BIH uvjetovana je kredibilitetom države u pogledu preuzetih međunarodnih preporuka, u ovom slučaju obaveza iz Bernske konvencije. Zbog toga ohrabrujemo nadležne organe da ulože više napora, kako u pogledu adekvatne implementacije preporuka, tako i postupanju koje privatne projekte, a kakav je HE Ulog, neće dovoditi u konkurenciju s općim interesima društva.“

Kad privatna koncesija postane javni interes

Kompanija EFT, prateći trend masovnog ulaganja u obnovljive izvore energije, konkretno izgradnju fotonaponskih elektrana, 2019. godine dobiva još jednu koncesiju za solarnu elektranu SE Bileća ukupne snage 60 MW. Konkretna koncesija dodijeljena je na period od 50 godina dok je ukupna vrijednost projekta 43.5 milijuna eura.

Partner na ovom projektu je kineska kompanija „DEC“ koja je do sada u Bosni i Hercegovini realizirala izgradnju termoelektrane Stanara, a nedavno je angažirana i od strane Elektroprivrede BIH na poslovima revitalizacije bloka 6 termoelektrane Tuzla.

Detalji koncesijskog ugovora za solarnu elektranu SE Bileća kao i niza drugih otvaraju pitanje i koncesionih naknada za privatne investitore u energetiku u Republici Srpskoj ali i Federaciji BIH.

U slučaju ovog ugovora definisano je da će koncesijska naknada u ovom slučaju iznositi 5,5 KM po megavat satu, a općina Bileća će dobivati 95 posto ove naknade. Pored ovih izdvajanja EFT je platio jednokratnu naknadu od 700.000 KM.

Prema podacima SEEPEX-a, srpske burze električne energije prosječna cijena za veljaču ove godine iznosila je 145 eura po MW satu električne energije. Ovaj disbalans između cijena električne energije i koncesijskih naknada prema mišljenju ekonomiste Zorana Pavlovića prouzročen je neažuriranim zakonskim okvirom kojim je definirana naknada za korištenje javnog dobra.

„RS je definirao zakonom naknade koje naplaćuje koncesionarima. Međutim, energetsko tržište se značajno promenilo u proteklom razdoblju. Uostalom u trenutku kad je zakon pisan, cijene električne energije su bile sasvim druge u odnosu na danas. RS nije ažurirala Zakon o koncesijama prema situaciji na tržištu te nije izvršila izmene zakona kako bi naknada koju koncesionar plaća bila korigirana u kontekstu stvarnih vrednosti. Upravo zbog toga koncesionari ostvaruju ekstremne zarade na račun minimalne koncesijske naknade koju je plaćaju državi ili entitetima.“

Ilustracije radi, kompanija EFT Stanari 2021. godine imala je promet od 210 milijuna KM i dobit od 46,7 milijuna KM. Proračunu RS-a na osnovu koncesijske naknade pripalo je 3,6 posto od ukupnih godišnjih prihoda.

Iz Vlade Republike Srpske nisu odgovorili na upite vezano za koncesijske naknade.

Međutim, pogodovanje privatnim investitorima ne odnosi se samo na minimalne koncesione naknade za javna dobra. Državna regulatorna komisija za električnu energiju „DERK“ propustila je priliku da od 2011. godine uspostavi tarifu za mrežnu naknadu proizvođačima koji koriste usluge Elektroprenosa BIH.

Pored tri elektroprivrede u entitetskom vlasništvu od 2016. godine na prenosnu mrežu Elektroprenosa BIH priključeni su i privatni proizvođači električne energije termoelektrana „EFT Stanari“, „Hidroeinvest doo Rogatica“ i vjetropark „Jelovača“ u vlasništvu tvrtke „Feal“ Široki Brijeg.

Posljedice neodređivanja ove naknade ogleda se u podatku da su svi proizvođači oslobođeni plaćanja primarne usluge prenosa električne energije u iznosu od cca. 71 milijun KM.

Obzirom na službene podatke EFT kao najveći privatni proizvođač električne energije u BIH po ovom osnovu bi Elektroprenosu BIH do sad platio cca. 10 miliona KM za uslugu mrežarine.

Izostanak ovih prihoda te generalno loša poslovna i investiciona politika Elektroprenosa BIH reflektirala se na poslovne bilance. Prema dostupnim podacima ova kompanija je 2021. godinu završila sa gubitkom od 11,6 milijuna KM. Razlozi poslovanja u minusu su nenaplaćena potraživanja te trošak tranzita na prijenosnoj mreži.

Ključni problem za Elektroprenos BIH u ovom trenutku je nedostatak mrežne infrastrukture u dijelovima BIH u kojima su koncetrirana buduća postrojenja električne energije iz obnovljivih izvora kao i sam kapacitet mreže.

Ove navode potvrdio je odgovor iz ovog državnog poduzeća. Kako ističu, prenosna mreža nema neograničen kapacitet za prijem novih proizvodnih objekata, pogotovo uzimajući u obzir broj podnesenih zahtjeva za priključenje.

“Za BiH ne postoji strateški dokument s jasno definiranim ciljevima za integraciju novih proizvodnih objekata, a na osnovu kojeg bi se izradili detaljni planovi i utvrdili objekti i potrebna sredstva za realizaciju. Bez toga su ulaganja besmislena jer može doći do predimenzioniranja odnosno nedovoljne izgrađenosti za prihvat novih proizvodnih objekata.”

A na koji način Elektroprenos BIH ulaže sredstva u izgradnju mreže najbolje ilustrira podatak da je u siječnju ove godine protiv dugogodišnjeg direktora ovog poduzeća Matana Žarića potvrđena optužnica za korupciju vezano za izgradnju trafostanice Šipovo.

U ovom trenutku postavlja se pitanje kakve će reperkusije na Elektroprenos BIH imati eventualne tužbe investitora koji su suštinski uvedeni u pravo, a nije im omogućen priključak na prenosnu mrežu.

U privatizaciji je budućnost

Uvođenje CO2 taksi planirano za 1. siječanj 2026. godinu opteretit će poslovanje dvije najznačajnije državne elektroprivrede. Za razliku Elektroprivrede HZHB koja je ovu godinu svakako završila s gubitkom od cca. 80 milijuna KM, Elektroprivreda BIH i Elektroprivreda RS-a svoj portfolio baziraju u najvećoj mjeri na proizvodnji električne energije iz termoelektrana.

Upravo ova dva državna proizvođača električne energije u proteklom razdoblju propustila su priliku da diverzificiraju svoj portfolio i pokrenu proces energetske tranzicije. Taj nedostatak vizije ili strategije, ukoliko se to može tako okarakterizirati, iskoristili su upravo privatni investitori.

U tom kontekstu koncern Elektroprivrede BIH opterećen je prvenstveno skoro dvodesetljetnim kašnjenjem u realizaciji izgradnje Bloka 7 termoelektrane Tuzla te enormnim gubicima rudnika u sastavu.

U drugom bh. entitetu Elektroprivreda RS-a do danas zbog prvenstvena modela izgradnje, načina finaciranja, problema državne imovine te povlačenja zapadnih međunarodnih investitora nije realizirala ni jedan od dugoročnih infrastrukturalnih projekata.