Društvene mreže su još jednom pokazale svoju moć, a jedna Splićanka i Mostarka su ujedinile, čini se, sve korisnike Facebook-a, kako bi se pronašle nakon nekoliko desetljeća. Njihova priča počinje još u djetinjstvu, kada je obitelj Yelene Coso u Splitu za vrijeme rata u svoj dom primila jednu djevojčicu iz Mostara koja je sa svojom obitelji stigla u izbjeglištvo, baš kao i tisuće drugih građana Bosne i Hercegovine.
Obitelj djevojčice Suzane iz Mostara bila je smještena u sportskoj dvorani na Poljudu, dok je nju obitelj iz Splita primila u svoj dom. Nakon brzog rastanka nikada se više dvije obitelji nisu čule ni vidjele, a Yelena je putem društvenih mreža sada odlučila potražiti neki trag o Suzani.
Njena objava je izazvala velike reakcije, prenesena je u medijima, a najnovija vijest koja je započela riječima: „Hvala vam ljudi svima! Našla sam Suzanu!“, oduševila je sve koji su čekali rasplet priče.
„Molim vas javite mi da vidim je li postala onakva kakva je htjela biti kad je imala osam godina“, napisala je Yelena ranije, a kako je sada najavila, baš to će i otkriti za nekoliko dana.
„Koliko suza smo sinoć isplakale ne mogu vam niti opisat'! Mislim da nismo ni spavale od tih emocija! Šta je najdivnije od svega, za samo nekoliko dana ćemo se vidit po prvi put nakon te godine!“, rekla je Yelena putem Facebook objave.
Priznala je da je i sama imala pogrešne podatke, ali ipak je sve došlo na svoje mjesto.
„Iako nije bila u pitanju Kanada, i nisu bila dva brata nego jedan, uspjela sam je naći uz vašu pomoć! Ne znam zašto sam imala te krive informacije u glavi, vjerojatno kao dijete sam sama stvorila neku ideju da je razlog zašto se nismo nikad više vidjele taj što je otišla negdje daleko, eto u Kanadu“, napisala je ona.
U zaključku je još jednom zahvalila svima i kazala kako jedva čeka da je vidi.
Podsjećamo, Yelena je tada napisala i neke pojedinosti i cijelo iskustvo tijekom trajanja izbjeglištva Suzanine obitelji i svih ljudi pogođenih ratom te 1992. godine, a jedan od detalja joj je, iako je imala samo osam osam godina, promijenio cijeli pogled na svijet.
„Mater je jednom skuvala kelj za ručak, ja sam ga tada mrzila i nisam htjela jesti, a Suzana mi je rekla da je to zato što ne znam što je glad. Od tada jedem kelj bez prigovora“, napisala je Yelena opisujući tešku situaciju u kojoj su se tada nalazili.
Vezani članci