FOTO  Djeca svih vjera i nacija zajedno treniraju u malom hercegovačkom mjestu

Krajem prošle godine, džiju džicu klub “Leotar” iz Trebinja i rukovodstvo susjedne općine Ravno koja pripada Federaciji BiH, krenuli su u zajednički projekt kroz koji bi djeci iz ove općine omogućili treninzi džiju džicua. Ovo bi možda i bila jedna sasvim obična priča da ne živimo tu gdje živimo i da nas oni koji nas vode već desetljećima ne uvjeravaju kako je suživot sva tri konstitutivna naroda moguć.

Lazar Vučković, majstor džiju džicua dva puta tjedno dolazi u Ivanicu, koja pripada općini Ravno, gdje radi s oko četrdeset djece.

“Džiju džicu klub ‘’Leotar’’ Trebinje imao je inicijativu prema općini Ravno gdje smo imali jedan projekt koji smo ostvarili s općinom Ravno. Prvo bih se zahvalio načelniku Općine Ravno kao i cijelom rukovodstvu koje nam je omogućilo i osiguralo prostor i sve uvjete materijalne da možemo obavljati treninge. Mi smo počeli s radom prije nekih pola godine ovdje na Ivanici, imamo oko 40 djece koja dolazi trenirati, raspoređeni su u dvije grupe, mlađa i starija uzrasna kategorija. Počeli smo to na početku kao rekreativno da vidimo koliko će biti djece, koliko ih je zainteresiranih, postoji li uopće želja. Međutim, skoro sva djeca s Ivanice su došla baviti se ovim sportom. Na početku smo radili vježbe oblikovanja, padove, kolutove i neke osnovne vježbe iz džiju džice iz samoobrane i udaraca. Jedan broj djece se već registrirao koji želi polagati i natjecati se”, kaže Lazar za Hercegovina.info.

A u prostorijama Osnovne škole složno treniraju Salih, Ante, Aleksa i još puno djece svih nacija, dokazujući kako sport ne poznaje granice.

“Počeo sam prije pola godine trenirati ovdje. Dva puta treniramo u tjednu. Imam puno prijatelja ovdje i fino se družimo. Trener nas uči samoobrani. Radimo i razne vježbe. Sklekove, zvijezde…”, kaže Salih.

“Meni je ovdje baš lijepo. Imam dosta prijatelja. Svi skupa treniramo, a poslije treninga se i družimo”, kaže Ante.

“Naučio sam puno tehnika od trenera Lazara. Jako mi se sviđa ovaj sport, nastavit ću i dalje trenirati i natjecati se”, dodaje Aleksa.

A Lazar je ponosan zbog činjenice kako je dio jedne ovakve priče.

“Džiju džicu je sport koji je rasprostranjen svuda po svijetu i meni je izuzetno drago što na našem prostoru ovdje imamo djece svih vjera i nacija, jednostavno ne samo u sportu, ovo je jedno malo mjesto, svi se druže i ne poznaju se tu razlike, u treniranju, u ponašanju, u druženju i van sportskih aktivnosti ta djeca se druže i igraju. Jednostavno žive život u ovom malom mjestu”.

Razlike i ne trebaju postojati, bar kada su djeca i sport u pitanju, što dokazuje i ova priča o djeci koja žive život i dišu jednim plućima.