Stručna savjetnica za biologiju u Zavodu za školstvo Mostar Sandra Medić demantirala je reakciju koja je poslana iz te institucije našem portalu nakon članka „Što se događa u Zavodu za školstvo Mostar. Sandra je inače jedna od tri djelatnice protiv kojih je ravnatelj Željko Ćorić vodio disciplinski postupak, koji je okončan na način da su djelatnice oslobođene disciplinske odgovornosti.
Sandra je ispričala što se točno događalo nakon članka objavljenog na našem portalu. Njezinu reakciju prenosimo u cijelosti i bez intervencija:
Dana 27. ožujka smo od pravnice Zavoda za školstvo, koja je šefica Odjela za pravne, kadrovske, računovodstveno-materijalne i opće poslove, putem maila dobili poziv za sastanak na kojem će se razgovarati o članku koji je objavljen na portalu Hercegovina Info, a odnosi se na naslov: „Što se događa u Zavodu za školstvo? Željko Ćorić obustavio nadzor škola, no zato kamerom prati djelatnike“.
Nakon kratkog uvodnog monologa, naša pravnica nam je pojasnila kako se ona želi ograditi od sadržaja koji je vezan za dopis iz 2016. godine koji je bio upućen ravnatelju, jer se citiram “stanje u međuljudskim odnosima od tada popravilo“. Kaže i da ovdje nije bitno što piše o obustavi nadzora i kameri na hodniku, neka to rješava ravnatelj, ali da je veoma bitno da se ogradimo od loših informacija koje se odnose na ravnatelja.
Također navodi kako je nekorektno od izvora i od portala da ih se nije pitalo za dopust objave spornog dopisa te da žele portalu poslati demanti. Jedna kolegica je, kaže, uvidjela da je ovaj sastanak još jedno vršenje pritiska na uposlene zbog čega je upitala hoćemo li napokon razgovarati o poslu na što je dobila negativan odgovor. Potom je rekla da ona neće potpisati nikakav demanti, da nema namjeru biti izložena pritisku te je napustila sastanak.
I sama ću se složiti da od svega navedenog u dopisu iz 2016. godine zaista mogu posvjedočiti da je dio teksta o ravnateljevoj galami sada drukčiji i da ravnatelj više na takav način ne razgovara s nama.
Ovdje mislim isključivo na način razgovora, o drugim djelima ne govorim. Ali ako ćemo govoriti o međuljudskim odnosima, među pojedinim djelatnicima su sada još gori. Naime, ovdje ću navesti sljedeće: tijekom gore navedenog sastanka, pravnica je svakoga pojedinačno upitala tko želi potpisati demanti.
Međutim, upitana je kako se moglo dogoditi da se protiv tri savjetnice vodio disciplinski postupak i da o tome nikad nije obavješteno Stručno vijeće Zavoda za školstvo, nakon čega nastaje žučna rasprava. Pravnica je rekla da je to „osobna stvar“ i da ta tema nije za Stručnog vijeća. Ja sam na to reagirala i upitala: kako je osobna stvar kad se radi o poslu?
Šefica Odjela za opće obrazovanje (koja je i moja šefica) je u sred godišnjeg odmora 2021. godine potpisala i poslala ravnatelju Prijedlog o pokretanju disciplinskog postupka, a da nije našla za shodno da o tome prethodno s nas tri razgovara? Zar je normalno da se o tome ne razgovara na Stručnom vijeću, kao ni da se Stručno vijeće nikada nije obavijestilo da je Odjel za žalbe ADS FBiH oslobodilo nas sve tri disciplinske odgovornosti? Šta je tu osobna stvar?? Sazvati sastanak u javnoj instituciji zbog objave članka na portalu, a ne sazvat ga radi pokretanja disciplinskog postupka i to protiv tri uposlenice, a koji se odnosi isključivo na posao?
Je li to profesionalno?
Pravnica je na to burno reagirala i rekla da je to, citiram „sranje o kojem se ne raspravlja na Stručnom vijeću“!!!??? Navela je i da ja stalno šaljem neke dopise, žalim se, unosim nemir među uposlene itd…pri čemu je bila izrazito drska i verbalno agresivna. Kad je napokon završila s „otresanjem“, prilikom kojeg sam je više puta pitala mogu li doći do riječi, na kraju sam izjavila da ja nju godinama molim da nešto poduzme, ali da ona zabija glavu u pijesak zarad svojih interesa te sam napustila sastanak, jer sam imala unaprijed dogovorene obveze u jednoj školi. Nazvati naše neutemeljeno profesionalno poniženje „sranjem“ o kojem nije vrijedno raspravljati na Stručnom vijeću je baš pravi pokazatelj kakvi su međuljudski odnosi u Zavodu. Nas tri smo tada prošle golgotu, psihičku i emocionalnu torturu, ali i veliki financijski izdatak. I nekome je to „sranje“.
Dakle u Zavodu imamo one koji šute i one koji govore.
A što se tiče demantija, dvoje od potpisanih nisu bili potpisnici na onom dopisu iz 2016. godine s 11 potpisa pa ne znam kako demantiraju nešto što nisu ni potpisali. Za ostalih četvero potpisnika demantija priupitala bih sljedeće:
-Ima li netko od njih da je uz suglasnost ravnatelja koristio nebrojeno puno slobodnih dana za privatne potrebe i turistička putovanja, a pri tome naplatio puni iznos plaće?
-Kome se dodjeljuje nagradna tzv. 13.-a plaća, netransparentno, bez ikakvi jasnih kriterija, da nitko od nas o tome ništa ne zna?
-Ima li onih koji su svake godine u komisiji za popis inventara za što uredno primaju novčanu naknadu, a u suprotnosti sa relevantnim zakonskim i podzakonskim aktima?
-Ima li onih koju dobivaju Rješenje za naknadu na plaću u iznosu od 20% „izvršavajući obveze upražnjenog radnog mjesta drugog savjetnika“ za koje nemaju završen adekvatan fakultet, (a ne idemo u nadzore?!)
Ja se pitam, a neka se pita i javnost gdje odlazi novac kojim pune državni proračun. Odgovore će nam ubrzo dati mjerodavne inspekcije i tužiteljstvo, jer za sve navedeno postoje svjedoci, ali i dokazi. U slučaju da se neki drznu promijeniti knjige protokola, neka ne zaborave da za sve postoji drugi dokazi, a to su izvodi s bankovnih računa koji će se tražiti u postupku. Očekujem prijetnje, zastrašivanja pa i možda i nešto gore, ali neka znaju da se ovaj put povući neću.
Više puta sam se povlačila i pokušavala uspostaviti korektne profesionalne odnose, a u prilog tome govore brojni mailovi i dopisi koje sam upućivala i šefovima i ravnatelju. Ali maltretiranje dok pretpostavljeni šute, kao i njihovo licemjerje doveli su do eskalacije „poboljšanja“ međuljudskih odnosa u Zavodu za školstvo Mostar. Nadam se da je sada jasno zašto neki demantiraju sami sebe i svoj potpis koji su stavili na sadržaj teksta od 2016. godine. Ako ima onih koji misle da me treba tužiti za klevetu, neka slobodno to učine, ukoliko smatraju da za ove moje upite nema svjedoka i materijalnih dokaza, zaključuje u svojoj reakciji Sandra Medić, prof. stručna savjetnica za biologiju.
Ravnatelj pak na upit našeg portala nije odgovorio, tek su nakon objave članka poslali kratku reakciju koju je potpisalo šest djelatnika.
Vezani članci