DALEKO OD OČIJU, ALI NE OD SRCA Zoran ima neobičan hobi, a sve zbog velike ljubavi prema Bosni i Hercegovini

Zoran Tarade je Tuzlak, Balkanac, s mjestom prebivališta u Kanadi, ali zahvaljujući svom neobičnom hobiju, vječiti zaljubljenik u Bosnu i Hercegovinu. Državu koja ima dušu, srce, ali i bogatu povijesti. E baš tu povijest, Zoran želi sačuvati od zaborava i to mu sjajno ide. Zoran skuplja stare fotografije gradova Bosne i Hercegovine i nesebično ih dijeli putem grupa na društvenim mrežama. Starima budi uspomene, mladima pokazuje neki drugi svijet, a nostalgičarima jednu drugu državu koja se vremenom pretvorila u novo i moderno.

Točan odgovor na pitanje kada je počeo skupljati starine nema, smatra da je ta ljubav urođena i ne pamti trenutak kada se to probudilo u njemu.

„U susjedstvu moje bake u Koprivnici u Hrvatskoj, živjela je jedna stara gospođa koja je izuzetno voljela djecu. Bila je sama, pa neke stvari nije mogla sama uraditi i uvijek je nas pitala za uslugu. Iz tog razloga sam par puta boravio kod nje u stanu. Imala je mali muzej. Njeni su u 19. stoljeću imali ljekarnu, pa je tu bilo stvarčica koje su ostale. Možda je to bio trenutak kada sam zavolio starine. A možda zato što očeva obitelj u Zagorju ima klet (kućicu za vino) na kojoj piše da je izrađena 1836.godine. Nisam siguran“, kaže Zoran za Hercegovina.info.

A izvori odakle Zoran crpi svu zaostavštinu su raznoliki. Od aukcija, do muzeja i privatnih kolekcija, ovaj zaljubljenik u stare fotografije je uložio mnogo novca, ali prije svega rada i ljubavi da širokom spektru javnosti pokaže sve ono u Bosni i Hercegovini što polako nestaje.

„Par aukcija je bilo na kojima sam potrošio dosta novca. Jedna je nedavno bila u Mađarskoj. Prijatelj i ja smo kupili 26 ogromnih starih fotografija iz BiH. Sve su iz 19. stoljeća. Prije toga sam na jednoj zagrebačkoj aukciji kupio puno starih fotografija. Nije rijetko da meni supruga za rođendan kupi neku staru fotografiju. I to nije samo BiH. Imam slike iz Rima, Venecije, Fiume (današnja Rijeka). Suradnja s muzejima je neizostavna. Kada su u pitanju europski muzeji, mislim da sam otkupio sve što je bilo na raspolaganju, a što je uslikano na ovim prostorima. Većinu jesam sigurno. Nekoliko albuma smo zajednički otkupili nas nekoliko članova grupe “BiH-foto enciklopedija“.

Na tim fotografijama se vide autentični izgledi gradova, njihova bit i povijesna veličina. Svi koji iole vole retro izdanja, ali prije svega povijesti, znaju koliko su ove kolekcije važne. Zato je još važnije da one dobiju svoj prostor, koji sasvim sigurno zaslužuju. Za sada su to grupe na društvenim mrežama koje imaju veliki broj pratitelja, što samo potvrđuje mišljenje da ljudi žele upoznati povijest BiH i ne dozvoliti da se ona izgubi.

„Sve svoje fotografije, stare karte, stare razglednice do sada sam predstavljao samo na društvenim mrežama. Bilo je razgovora o nekoj većoj izložbi u Tuzli, ali moj bivši profesor koji je inače vlasnik galerije se razbolio, pa je to sve odgođeno. Bilo je i priča o otvaranju privatnog muzeja u Tuzli, ali to više nije aktualno. Ja, naravno, i dalje skupljam i kolekcija je iz dana u dan sve veća.“

Broj pratitelja na grupama na društvenim mrežama koje Zoran uređuje, su mu svojevrsno vjetar u leđa i motivacija da radi sjajnu stvar. Nešto što bi u suštini trebala raditi država, je palo na leđa čovjeka koji se izvrsno bori sa svim tim. Skuplja i štiti kulturno nasljeđe i dokaze da je ova država uvijek bila stanica za sve putnike prolaznike. Da su svi oni nešto odnijeli iz nje, ali i nešto ostavili. Tako da naši gradovi plijene i danas privlače turiste zbog nekih čudnih spojeva, etno i modernog, tradicionalnog i suvremenog. A i neki spadaju među najljepše gradove Europe. Ne mogu se sve države pohvaliti takvim bogatstvom.

„Po mom mišljenju, među najljepšim starim gradovima BiH su Travnik, Mostar, Sarajevo, Tuzla, Banja Luka, Vranduk, stari Maglaj, Trebinje, Počitelj, Jajce, Višegrad, mada svaki grad ima svoju draž. Puno gradovi danas izgledaju tužno, jer se slabo ili nikako vodi briga o starinama. Mišljenja sam da bi Bosna i Hercegovina mogla živjeti samo od prihoda turizma, ali bi trebalo napraviti dobar i agresivan marketing, reklame, ali i restauracije tih starih objekata.“

Gosti koji bi odabrali našu državu za godišnji odmor zasigurno bi prepoznali važnost i tematiku koju priča svaka zgrada i ulica iz prošlog i ranijih stoljeća. Iako je određeni dio sačuvan, kompletna slika se ne može stvoriti jer je vrijeme učinilo svoje, zato Zoran ima svoje adute, fotografije koje će vjerodostojno pokazati stare gradove.

„Ne postoji mogućnost da se istraži povijesno porijeklo određenih objekata koji danas više ne postoje. Primjera radi, više od 70 posto stare Tuzle više ne postoji. Doduše, Tuzla ima specifičan problem tonjenja zbog nekontrolirane eksploatacije soli, ali to je činjenica. Nije rijetko da kada ostavim staru fotografiju grada, nitko ne zna koji je to dio. Sve srušeno. Užas.“

Ljudima koji čuvaju svoju zemlju od zaborava treba dati istinsko priznanje. Ni fizička udaljenost, ni nedostatak vremena ne mogu spriječiti iskrene zaljubljenike da svoj opus pokažu svima. Ne samo što će to sačuvati jedan grad, naselje, već će i privući i napraviti dobru reklamu da je Bosna i Hercegovina vrijedna posjećivanja i da može pružiti više nego što ljudi misle.

„Moj plan je pokazati svima koga to zanima stare fotografije BiH gradova, pokušati objasniti ljudima da su stari objekti jako važni za jednu zemlju. Turisti koji putuju po svijetu ne gledaju novogradnju, oni to imaju, njih zanimaju starine i prirodne ljepote. A BiH toga ima u izobilju. Da svoje fotografije pretočim u knjigu, nisam zainteresiran. Knjiga je danas, nažalost, marginalizirana. Ljudi hrle na društvene mreže, pa sam se i ja adaptirao."

Godine interakcije s ljudima koji imaju slična zanimanja, Zoranu su donijele neke nove poznanike, nova iskustva i neke nove prijatelje. Na svakom događaju se desi nešto što je vrijedno pamćenja i prepričavanja, a za Hercegovina.info, Zoran prenosi anegdotu koja se dogodila prilikom kupovine fotografije Tuzle.

"Na jednoj aukciji se pojavila jedna predivna fotografija Tuzle. Ne znajući da se ista fotografija dopala još nekome, dao sam svoju ponudu. Taj drugi je dao više od mene. Povisim svoju ponudu, on opet da više. I tako sve do u nedogled. Na kraju nisam uspio da je kupim, ali sam već sutra saznao da je kupio prvi susjed od administratora naše tuzlanske grupe."

Ljudi istih zanimanja čine svoj svijet i uvijek se pronađu i naiđu jedni na druge.

Zoran Tarade iz daleke Kanade čuva autentičnu Bosnu i Hercegovinu na svojim fotografijama.

Za kraj, skreće pažnju na prodaju originalnih stvari iz muzeja Bosne i Hercegovine, i apelira da se tome već jednom stane u kraj. Za nekoga tko iz čiste ljubavi dijeli bogato naslijeđe Bosne i Hercegovine, neshvatljivo mu je da neko trguje s tuđim uspomenama. Zato se Zoran izdvaja iz čitave aleje onih koji misle da se sve može kupiti novcem.