CIJENE NAFTE U BiH I DALJE DIVLJAJU Tko će građane zaštititi od pljačke

Saudijska naftna kompanija Aramco objavila je 10. ožujka na burzi Tavalud u Rijadu da je u 2023. godini ostvarila dobit od 121 milijardu dolara od prodaje nafte, što je umanjenje u odnosu na rekord ostvaren 2022. zbog nižih cijena energenata (kada su zaradili 161 milijardu dolara).

Zarade distributera nafte i naftnih derivata u BiH ne mogu se, naravno, usporediti s jednim od najvećih svjetskih proizvođača nafte u svijetu, ali je nesporna činjenica da i te kako dobro zarađuju koristeći svatko poskupljenje nafte na svjetskom tržištu, kao i geopolitička događanja da dodatno zavuku ruke u džep potrošača u našoj zemlji. Stoga, i kada u samo jednom tjednu na benzinskim crpkama dva puta poskupi benzin i dizel – građane to može samo uzrujati, ali ne i začuditi, piše Valterportal.

Koliko su pohlepni distributeri?

Milovan Bajić, potpredsjednik Grupacije za promet naftom i naftnim derivatima Gospodarske komore RS i ravnatelj Krajinapetrola, najavio je u veljači da će trend rasta cijena goriva nastaviti.

Globalna situacija u svijetu, kao što su sukobi u Ukrajini i na Bliskom istoku, kazao je tada Bajić, jedan su od čimbenika rasta cijena barela sirove nafte, zaključivši da je „samo u veljači nabavna cijena za barel sirove nafte u rafinerijama za dizel porasla za 19 i benzina za 15 posto, odnosno da prerada nafte u rafinerijama nikada nije bila skuplja“.

Međutim, ekonomistica Svetlana Cenić smatra da distributeri u BiH jedva čekaju da cijene nafte porastu na svjetskom tržištu kako bi i sami mogli posegnuti za poskupljenjima. Naša sugovornica suglasna je da cijene nafte rastu zbog okršaja u krugu Bliskog istoka, da su situaciju dodatno usložnili napadi i otmice brodova u Crvenom moru, što dovodi do poremećaja na tržištu.

„To je razlog koji koriste rafinerije, distributeri“, kaže Cenić.

Na pitanje koliko su distributeri u BiH pohlepni, Cenić ističe da nije u pitanju velika marža, ali da u lancu do njih najviše zarađuju oni koji su iznad njih.

„To su veletrgovci, rafinerije, pa potom iz koje su države opskrbljivači, odnosno jesu li iz Grčke ,Hrvatske, Rusije, Srbije. I tko ima veći transport – taj će imati i veće cijene“, kaže ona.

Bosna i Hercegovina, odnosno njeni entiteti, nemaju robne rezerve nafte, nemamo ni svoju rafineriju, što dodatno utječe na rast cijena goriva. Rafinerija nafte Brod nakon požara 2018. godine nije obnovila proizvodnju i od tada u kontinuitetu „proizvodi“ samo dugovanja, pa su akumulirani gubitci dosegli 800 milijuna KM. „Rafinerija je propala onog trenutka kada je došla u ruke Rusima, iako u trenutku privatizacije nisu imali većinski udio u kapitalu, kao što je to danas slučaj“, ističe Cenić. Istina je, dodaje ona, da bi i da radi brodska rafinerija morala kupovati od nekoga naftu, ali i postavlja pitanja kako to da su „braća Rusi i Mađari“, kako ih naziva Dodik, dozvolili da ova rafinerija više ne radi kada vlasti RS toliko forsiraju odnose sa Orbanom i Putinom.

„I kada Rusija i dalje prodaje naftu nije ništa učinila da ta nafta po povoljnim cijenama stigne u Republiku Srpsku. Pa se pitam, pošto je premijer Mađarske Victor Orban u dobrim odnosima s Rusima, zašto nafta nije stigla u RS preko Mađarske i Srbije? Jer u Srbiji imamo NIS, a kako većina pumpadžija kod nas uzima gorio iz Srbije – zašto ga nisu dobili po povoljnijim cijenama? Što je s tim bratstvom i jedinstvom Republike Srpske i Rusije u koje se Dodik kune? I što bi bio najbolji način da se to demonstrira nego da je Rafinerija obnovila proizvodnju. Ali to se nikada neće dogoditi, jer su obećavali i distribuciju plina, tako da je i to propalo“, podsjeća Cenić.

Alibi za poskupljenja

Murisa Marić, predsjednica Udruženja za zaštitu potrošača DON, upozorava da se, dok god bude slobodnog formiranja cijena, ne može ni očekivati da se zaustavi kontinuiran rast cijena goriva u RS i BiH. Kaže da su neprihvatljive tvrdnje da se svaki porast cijene barela nafte na svjetskom tržištu automatski odražava i na rast cijena na benzinskim pumpama u našoj zemlji.

“Onda ispada kao da se nafta kupuje svaki dan i distribuira po našim benzinskim pumpama, samo što danak takve politike plaćaju građani. Mehanizmi su u rukama vlasti koja može ograničiti marže i tako utjecati na kretanje cijena goriva“, poručuje Marić.

Ekonomski ekspert Aleksa Milojević pak pojašnjava da, obzirom na slobodno formiranje cijena na tržištu, vlade ne mogu ograničiti cijene naftnih derivata.

„Ali ono što se moglo učiniti i što čine odgovorne vlasti jesu robne rezerve, koje osim osnovnih životnih namirnica uključuju i naftu. Nažalost, mi nemamo robne rezerve i stoga smo ovisni od distributerima koji diktiraju cijene“, kaže Milojević. Jednako kao i Cenić i Milojević ističe da bi situacija bila drugačija da imamo svoj rafineriju.

„Nažalost Rafinerija u Brodu ne radi, jer je jeftinije kupovati sirovu naftu pa je sam prerađivati nego uvoziti gotove proizvode. I to se potvrdilo u bivšoj državi kada su cijene naših derivata bile jeftinije nego na zapadu. Umjesto toga, mi smo danas prepušteni hirovima svjetskog tržišta i plaćamo skuplje gorivo nego što je u državama zapadne Europe“, zaključuje Milojević.

Jedan od čimbenika koji su konkretno rezultirali rastom cijena goriva u RS, često se čuje od distributera, je i rast najniže plaće od početka ove godine. Međutim, Marić smatra da je rast minimalca samo alibi za nova poskupljenja, i da to važi „za sve branše“ te poskupljenja nemaju opravdanja kada se vežu za plaće.

Cenić pojašnjava da, pozivajući se na rast najniže plaće, najviše koristi imaju vlasnici malih pumpi. Nije ista situacija kada veću cijenu rada isplaćuje veliki distributer, koji ima više stotina zaposlenih, i vlasnik jedne ili dvije pumpe u kojima ima tek nekoliko radnika, pa time i neusporedivo manje obveza kada je u pitanju plaćanje poreza i doprinosa.

Ono što je nesporno jeste da svaki rast cijena goriva dovodi do lančanog poskupljenja roba i usluga. Kada je u pitanju entitet Republika Srpska, Vlada do sada nije reagirala na kontinuiran rast cijena goriva niti su iz ministarstva trgovine stizali bilo kakvi signali da se bilo što planira kako bi se potrošači zaštitili. Ne treba to ni čuditi, jer je naftni lobi u ovom entitetu u uskoj sprezi s vlašću.To najbolje ilustrira podatak o tome da je, do koliko jučer Vojin Mitrović upravo kao najveći distributer nafte u ovom bh entitetu stekao kapital koji ga svrstava među najbogatije ljude u RS, danas na poziciji ministra prometa.

Na cijene goriva bez sumnje bi utjecalo i da se transport roba u daleko većoj mjeri vrši željeznicom. No, željeznice u cijeloj državi godinama propadaju, kraja najavljenom restruktuiranju nema ni na vidiku, a što pogoduje prevozničkom lobiju u cestovnom prometu.