BUDUĆNOST BiH Vanja i Minja su blizanci i istaknuti inženjeri elektrotehnike, a svoje znanje žele dati našoj industriji

Vanja i Minja Žerić, 25-godišnja braća koje osim blizanačke povezanosti veže i ista profesija, svojim dostignućima i znanjem isticali su se još u školskim danima među vršnjacima, ali najveće uspjehe krenuli su redati na fakultetu, kada su izabrali da će njihov put biti elektrotehnika. Da Bosna i Hercegovina ima izuzetno kvalitetan mladi kadar, znanstvenike i inženjere, najbolje pokazuje ovaj primjer braće Žerić, dva inženjera elektrotehnike, koji su još tijekom školovanja osmislili prve integrirane čipove u našoj zemlji, a dobitnici su i brojnih nagrada na koje su ponosni i ljudi van naših granica. 

Ipak, ono što posebno izaziva ponos je to da ova dva Banjolučanina, bez obzira na sve mogućnosti koje su im se nudile u inozemstvu, biraju ostati i graditi svoju budućnost baš u Bosni i Hercegovini, a kako kažu, svaka prepreka na koju naiđu je samo jedna stepenica bliže ka njihovom zajedničkom uspjehu, dok Bosna i Hercegovina u budućnosti ima itekako prostora da napreduje u njihovoj sferi.

„Minja i ja smo kroz čitavo razdoblje školovanja zajedno prošli, zajedno smo učili i gradili se, i nekako, sada mogu kazati, 'natjecali' smo se u znanju. Zašto pod navodnicima? Pa ne mogu to baš nazvati pravo natjecanje kada smo uvijek željeli samo najbolje jedan za drugog, ali trudili smo se biti podjednaki, pa ako može jedan nešto, može i drugi. Uvijek smo se podržavali. Osnovnu školu smo završili kao vukovci sa svim peticama, srednja škola je isto tako prošla sjajno, uvijek smo išli na razna natjecanja iz svih sfera, sa različitim ishodima, ali danas, nakon nekih novih događanja, tih pojedinosti i detalja se i ne sjećamo“, započeo je Vanja za Hercegovina.info. 

Kako kaže, jedan drugog nikad nisu gledali kao konkurenciju, imati brata blizanca u istoj branši gledaju kao prednost, a trenutno rade kao Embedded Software Developeri, i to na sustavima za teške mašine, kao i na sustavima za električne kamione.

„Nije oduvijek postojala želja da se bavimo ovim, sjećam se da smo dosta lutali, pa smo tako mislili da ćemo u budućnosti biti i arhitekte. Ipak, naša želja za programiranjem se javila u gimnaziji kada smo vidjeli kako to sve funkcionira, a onda je uslijedio prijemni ispit na Elektrotehničkom fakultetu u Banjoj Luci, gdje sam ja bio prvi na listi, a Minja treći, na što smo ponosni s obzirom na konkurenciju. Tako je sve počelo i sada, s ove točke, mogu reći da nam je drago što se sve tako dogodilo“, kazao je Vanja.

Na pitanje zašto baš elektronika, Vanja i Minja objašnjavaju da je to dosta dinamičan posao, a tek sada shvaćaju da su i kao mali pokazivali sklonosti ka toj profesiji. 

„Nismo se nikada pronalazili u tome da sjedimo i pišemo neki kod osam sati dnevno, uvijek smo htjeli znati kako nešto radi u detalje, a elektronika nam je baš ličila na to. Tu se upoznaju osnove, kako nešto u samoj srži radi, a onda možeš graditi nešto više oko toga. Sada se često znamo i našaliti da je zapravo sve počelo u djetinjstvu, a da su sve one rastavljene igračke konačno dobile svoj smisao“, rekao je šaljivo Vanja.

Njihovo ime i danas se čuje kao primjer na predavanjima na Elektrotehničkom fakultetu, a Vanja je sudjelovao i u stvaranju prvog integriranog čipa, poluprovodničke tehnologije, koji predstavlja najsofisticiraniji tehnološki proces, a koji na tržištu dostiže cijenu i do 30.000 eura.

„Diplomirao sam u roku i nikada nisam bio apsolvent, tako da je čip na kojem sam radio dobio svoju fabrikaciju tek nakon mog školovanja. Minja je također tada radio na jednom vrijednom i važnom čipu, ali zbog tadašnjeg nedostatka financija, njihov nije izrađivan. Ja sam bio u prvoj generaciji koja je dobila donaciju sredstava za fabrikaciju čipa i zahvalan sam na tom uspjehu“, rekao je Vanja za naš portal.

Svoje znanje planiraju usavršavati u našoj industriji, ali ni opciju daljeg školovanja ne isključuju u potpunosti. 

„Želimo se usavršavati u Embbeded-u, malo je takvih inženjera, trenutno je stabilna situacija po pitanju zaposlenosti, a nama je svakako to zanimljivije. Treba misliti i na to da AI puno teže može zamijeniti inženjere u toj oblasti“, objasnio je Minja za Hercegovina.info. 

Najveću podršku, kako u prošlosti, tako i danas, imaju upravo od svoje obitelji, a kada su u pitanju ljudi izvan tog kruga, dobivali su razne komentare. 

„Neki profesori su pružali podršku, a neki su govorili kako nećemo završiti fakultet ili da se spremimo na razdoblje od deset godina studiranja, aludirajući na težinu fakulteta. Ne bih da ih imenujem, ali znaju oni za sve što smo nas dvojica postigli danas“, naglasio je Minja. 

Svoju budućnost vide u Bosni i Hercegovini, sa željom da ovoj zemlji daju svoj doprinos i sudjeluju u njenom napredovanju, barem u sferi koja se njih tiče. 

„Važno je da mladi ostaju, da napreduju i grade se u okviru svoje države, ali im isto tako treba dati vjetar u leđa za to. Nas dvojica se vidimo ovdje, ovdje nam je posao kojim smo zadovoljni, obitelj i prijatelji, pa se nadamo da će to tako i ostati. Ne bismo voljeli da moramo spakovati kofere i otići odavde nakon svega. Kada su u pitanju neki zajednički projekti, već smo imali nekih planova da nešto započnemo zajedno, ali pored iskustva, tu su potrebna i određena financijska sredstva. Ne bismo ništa dalje otkrivali, ali vjerovatno će se čuti kad se tako nešto dogodi. Bilo bi lijepo da naša dva potpisa stoje zajedno na jednom velikom i značajnom projektu za sve nas“, zaključila su braća Žerić.