BRAT I SESTRA S 200 NAGRADA U TAEKWONDOU 'Mi nismo imali gdje trenirati, zato otvaramo svoj klub za sve koji vole sport'

Kada biste znali da Mostar ima dvoje najboljih sportaša u oblasti taekwondoa, i to brata i sestru, 22-godišnju Doru i 24-godišnjeg Davida Marušića, zasigurno biste poželjeli vidjeti i upoznati kakvu to čar ima ova sve više popularna korejska borilačka vještina.

U sportu od svojih najmanjih godina, a na putu koji je bio sve osim lagan, Dora i David su još jednom pokazali da se vrijedan trud i rad na kraju uvijek isplate, pa se tako danas mogu pohvaliti i otvaranjem sopstvenog kluba, kojeg su nazvali Marusic Taekwondo Academy, a koji će dati priliku ljudima svih generacija da se okušaju u ovom sportu. Iza njh su godine iscrpnog treniranja, njihovi dani su ponekad izgledali kao da imaju premalo sati, a jedni su od rijetkih koji se mogu pohvaliti s više od 200 nagrada i titula.

„Taekwondoom smo se počeli baviti s mojih nepunih sedam, a bratovih osam godina. Imali smo želju još tad oprobati se u nekom borilačkom sportu i odlučili smo se baš za taekwondo. Nismo se pokajali, od prvog dana smo se zaljubili u taj sport i zbog toga i jesmo njemu posvetili narednih petnaest godina. Motivirala nas je želja za poboljšanjem i novim iskustvima“, započela je Dora Marušić za Hercegovina.info.

David je od nje stariji samo godinu i osam mjeseci, pa su se od rođenja držali zajedno i pratili u stopu. Ipak, ne sjećaju se točno kako je došlo do toga da baš oboje požele taekwondo, jer su bili dosta mali, ali Dora i dalje pamti veliku želju da se okuša uz Davida u borilačkom sportu.

„Mi imamo preko 200 medalja s međunarodnih turnira po BiH, Srbiji, Hrvatskoj, Italiji i cijelom Balkanu i šire. Dakle, reprezentativci smo Bosne i Hercegovine od juniorskih uzrasta, državni prvaci od kadetskih uzrasta, više puta smo proglašavani najboljim borcima države, predstavljali smo državu na europskim natjecanjima, a ja sam bila i u Koreji, jer sam dobila tu čast da budem izabrana i odem u zemlju u kojoj je taekwondo ponikao. Moj brat i ja smo bili balkanski prvaci prethodne godine, a tu su i mnoga druga značajna natjecanja koja su obilježila naše karijere. Svakog vikenda smo išli na neke turnire, pa su tako i nagrade pristizale. Uspjesi su utjecali na naš život itekako, promijenili su nas kao osobe, izgradili su nas, oblikovali, pa sad mogu reći da najljepše uspomene i stvari nosimo baš iz taekwondoa“, kazala je Dora.

Inspiracija za pokretanje vlastitog kluba u Mostaru je bila, prije svega, činjenica da David i Dora nisu imali gdje trenirati, dakle, 2017. godine su otišli iz mostarskog kluba, a počeli su nastupati za sarajevski.

„To je bilo dosta zahtjevno i bilo je puno odricanja. Sve do sadašnjeg otvaranja našeg kluba, pune četiri godine, David i ja smo trenirali u garaži naše kuće i mogu kazati da sam zaista ponosna na rezultate koje smo postizali, s obzirom na cijelu situaciju i uvjete. Kad se okrenemo, stvarno je bio trnovit put koji smo prešli, ali evo, sada smo tu i želimo da svoje znanje i iskustvo prenesemo na neke nove ljude“, objasnila je Dora.

Svi su dobrodošli da se oprobaju u ovom atraktivnom borilačkom korejskom sportu već od treće godine života. Od danas će u svom klubu predstavljati različite programe, naravno, s različitim uzrastima i različitim ciljevima, a i oni malo stariji moći će pronaći svoje mjesto u grupama za starije, kao i oni koji su željni natjecanja, rekreativci i slično.

„Za osobni razvoj mladog sportaša je pristup prema sportu, a i životu jako bitan. Borilački sport se obično zasniva na poštovanju, učenju kako da pristupaš protivniku, osmisliš strategiju, slaviš u pobjedi, a iz poraza da nešto naučiš. Pa i problemima u životu s određenom hrabrošću i izlaska iz zone komfora, gdje često pogriješimo, ali greške su nekad dobrodošle ako će to koristiti našem rastu. Mladi ljudi kad nauče ispravno se postaviti prema životnim situacijama, lakše će izabrati ispravan put, a time se gradi i ono pravo samopouzdanje. Kad imate utemeljeno samopuzdanje lakše sve postižete. Svemu tome vas može naučiti ovaj sport. Nama je mnogo pomogao upravo u realnim životnim situacijama, pa smo mišljenja da i mi možemo nekom na taj način pokazati put. Osim toga, kroz sport gradite prijateljstva, bodrenje kolega, upoznavanja zemalja i kultura, drugim riječima širite vidike“, pojasnila je Dora.

Svaki sport je zahtjevan na svoj način, a ono što je najvažnije u taekwondou je, prema Dorinom mišljenju – apsolutno sve. Tu se ubraja i snaga i kondicija, tehnika, pa je samim tim prisutno mnogo faktora koji utječu na to da jednog dana postanete dobar borac i da ostvarite neke rezultate.

„Treninzi i pripreme za natjecanja su uvijek naporni i dosta iscrpljujući iz razloga što mi posljednje četiri godine nismo imali ni trenera. Sami smo se pripremali, osmišljavali treninge. Puno faktora utječe na te pripreme, od prehrane, pa do treninga ili psihičke spreme. Sve se to mora poklopiti kako bi otišli spremni na natjecanje i kako biste se pokazali u najboljem svjetlu“, istaknula je Marušić.

Kao najveću prepreku u karijeri izdvojila je tu jednu godinu konstantnih odlazaka u Sarajevo zbog treninga.

„S obzirom na to da smo išli u srednju školu, bilo je izuzetno naporno i s puno odricanja, nakon škole bismo ili na trening, dakle, dva sata vožnje, dva sata treninga, dva sata opet vožnje i učenje u povratku. Nakon toga smo se preselili jako mladi, pa evo kada smo se vratili, onda je tek krenula borba gdje ćemo trenirati, kako smo se snalazili, to samo mi znamo, a opet smo postigli sve te uspjehe“, naglasila je Marušić za naš portal.

Nažalost, taekwondo nije sport koji će vam osigurati sigurnu financijsku budućnost, bar ne u našoj državi.

„S obzirom na to da ovo nije sport od kojeg možete živjeti, uz velika ulaganja, pitanje je hoće li vam se išta od toga vratiti. U vrijeme kada smo se nas dvoje počeli baviti ovim sportom, to nije bila nešto prepoznata vještina, tek u zadnje vrijeme je doživio procvat, međutim, daleko je to od nivoa da se može živjeti i zarađivati od njega uz sigurnu budućnost. Drugačija situacija je s drugim velikim državama, tamo profesionalni borci zaista mogu živjeti od toga. Vi u BiH morate paziti na neke druge stvari, kao što su obrazovanje, ozbiljan posao, a taekwondo može proći kao hobi, tako da je teško baviti se ovim sportom u našoj državi“, pojasnila je Marušić.

U svojoj sada već dugoj karijeri, imali su priliku učiti od najboljih trenera s naših prostora.

„Govorim o trenerima koji su otvorili put do Olimpijskih igara za Bosnu i Hercegovinu. Od naše prve trenerice koja je usadila ljubav prema ovom sportu, preko Ibrahima Kolje koji je svoj trenerski put započeo još u bivšoj državi, pa Harisa Husića koji je postigao zajedno s prvim olimpijcem u ovom sportu Nedžadom Husićem veliki iskorak za Bosnu i Hrcegovinu, Gzima Nuccija koji mi je bio podrška u nekim prekretnicama. Mi smo imali tu sreću da svi oni budu dijelom našeg sportskog puta i učili smo od njih i još od puno drugih, a vjerujem da smo kod svih dobrodošli po savjet i pomoć. Naravno, svaki sport je cjeloživotno usavršavanje, kao i sve tako i u sportu napredujete kao natjecatelj, ali i kao trener. Ima dosta puno primjera gdje mladi treneri imaju ozbiljne borce. Mislim da je bitno dodatno se usavršavati i rasti i naravno pratiti promjene. Jer i sport se mijenja kao i pristupi prema istom. Kroz sve ovo shvatili smo da individualni pristup prema svakom natjecatelju je jako bitan, svi segmenti od fizičke spreme, pa i psihičke, moraju se složiti da se krene prema boljim rezultatima“, zaključila je Dora.

Marusic Taekwondo Academy otvara svoja vrata već danas i to na adresi Biskupa Čule b.b. Mostar (preko puta Spajalice, ispod Ketty pets shopa), a na danima otvorenih vrata od 1. do 12. prosinca, svi zainteresirani će imati priliku doći i pogledati, oprobati se i razgovarati sa stručnim trenerima.