BIVŠI REKTOR LJUBIĆ Žalosno je da se studenti siromašnih roditelja ne mogu upisati na studij bez plaćanja

Bivši rektor Sveučilišta u Mostaru Frano Ljubić umirovljeničke dane provodi pripremajući dvije knjige. Prati i rad Sveučilišta u Mostaru na čijem je čelu bio od 1999. do 2007. Kaže da je plaćanje školarina veliki problem, te da je žalosno da se studenti siromašnih roditelja ne mogu upisati na studij bez plaćanja. Govorio je i o Sveučilištu u njegovo vrijeme i danas. “U šest godina koliko sam obnašao dužnost rektora promovirano je manje doktora znanosti nego ih se u posljednje vrijeme promovira u jednoj godini”, kazao je, između ostalog Ljubić.

Pratite li rad mostarskog Svučilišta otkako niste rektor i što vam se čini?

-Sveučilište je moje i uvijek će biti, pa pratim što se događa i radujem se uspjesima, sveučilišta, svakog pojedinog fakulteta i svakog pojedinca na znanstvenom, sportskom i svakom drugom planu. Sretan sam što ih ima dosta, nadam se da će ih biti i više i znam tko su najcitiraniji profesori na Sveučilištu. O ondašnjoj i sadašnjoj kvaliteti obrazovanja nisam mjerodavan govoriti jer već punih deset godina nisam u nastavi na Sveučilištu pa ne znam pojedinosti i ne bi bilo korektno o njima govoriti, a što bi god rekao za razdoblje u kojem sam obnašao dužnost rektora ne bi mogao izbjeći subjektivizam. Formalnih razlika ima jer ih se prije više upisivalo, a manje završavalo (promoviralo), a u posljednje vrijeme je obrnuto, manji broj ih se upisuje, a veći broj ih završava i u šest godina koliko sam obnašao dužnost rektora promovirano je manje doktora znanosti nego ih se u posljednje vrijeme promovira u jednoj godini. Sigurno je to posljedica novog sustava obrazovanja (po Bolonjskom procesu) i ne mora značiti lošiju kvalitetu, a možda i nekih drugih okolnosti. Osobno mi je žao što (2004.) nismo do kraja proveli Bolonjski proces, a mogli smo vrlo lako još 2004., uradili smo sve što je trebalo i zato proglašeni najboljim sveučilištem u BiH od strane procjeniteljskog tima rektorskog zbora sveučilišta europskih zemalja (EUA), a nismo mogli dobiti njihovo završno izvješće o uspješnoj provedbi toga procesa zbog formalnih, (organizacijskih) razloga. Da smo to uspjeli, bili bi u obitelji europskih sveučilišta koja su provela taj proces (više od 800 najpoznatijih sveučilišta u više od 40 zemalja u Europi i svijetu) i u kojima bi bile automatski priznate diplome naših studenata, a još važnije je što bi tada postojao svojevrsni ''monitoring'' od strane EUA, a to bi bilo vrlo važno sa stajališta kvalitete obrazovanja.

Morali bi se primjenjivati i provoditi europski obrazovni standardi i ne bi bilo moguće da neki profesori predaju po deset ili više različitih predmeta, ako nisu dobitnici Nobelovih nagrada, a možda ni tada.

Kvalitetno obrazovanje ovisi o mnogo činitelja, a najviše od znanju i sposobnostima profesora i suradnika i volji studenata, a o tome govorio i mjesni biskup Ratko Perić kad je studentima i djelatnicima sveučilišta održao predavanje na temu ''Studij kao harmonija srca, jezika i mozga'' (15. ožujka 2006.) i pri tom između ostalog rekao: ''Hoće li nam Sveučilište biti dobro rasadište ili radilište prirodnih talenata ili grobište obećanih umnika ili veleumnika, ovisi o tebi, profesore i studente o tvojoj slobodnoj i radinoj odluci i volji''. Kvaliteta obrazovanja nikad nije dobra da ne bi mogla biti bolja, a najbolji način za njeno povećanje je uspoređivati se s drugima, referentnim studijima i ako takve (najbolje) ne možemo pratiti po laboratorijskoj opremi i pomagalima možemo i trebamo po kriterijima za izbor nastavnika i suradnika, po planovima i programima studija, po literaturi, pristupima obrazovanju, primjenjivati njihove (europske) obrazovne standarde, kriterije i njihovu praksu. Samo na taj način  moguće je povećavati razinu kvalitete obrazovanja, ne zaostajati za drugima i poboljšavati pozicije na rang listi (ili listama) sveučilišta u zemlji i inozemstvu.

Zasigurno ste pratili prosvjed mostarskih studenata. Čini li vam se opravdan njihov zahtjev za smanjenjem školarine u uvjetima kada je nastava djelomično ili u potpunosti online?

-Podržavam samo one studentske prosvjede koje organizira studentski zbor. Vjerujem u studente i sposobnost njihove ispravne prosudbe, a predsjedništvo studentskog zbora je jedino legalno i legitimno tijelo studenata  i nitko drugi nema veća prava zastupati studente. Skupinama studenata uvijek je moguće manipulirati i bez obzira kakvi su im zahtjevi, ne bi ih podržao ako ih ne podržava njihovo krovno tijelo (studentski zbor). Plaćanje školarina je velik problem i žalosno je da se studenti siromašnih roditelja u demokratskom društvu na početku 21 stojeća ne mogu upisati na studij bez plaćanja, a mogli su u prošlom stoljeću i u vrijeme jednoumlja u bivšoj državi. Problem je to više županijskih i drugih tijela vlasti, onih što financiraju Sveučilište nego Sveučilišta, a ono snosi posljedice i trpi štetu zbog toga.

Vjerojatno nema drugih mogućnosti opstati, djelatnici moraju primati plaću i kad rade ''on line'' a studentima i njihovim roditeljima je to velik problem i treba ga rješavati, riješiti, ne samo smanjiti već potpuno ukinuti školarinu, omogućiti djeci i najsiromašnijih roditelja da se mogu upisati i besplatno (ili na kredit) školovati (vjerojatno nikad ni sam ne bi mogao studirati da nisam mogao dobiti studentski kredit).

Kako komentirate činjenicu da su dvojica profesora snimala s balkona rektorata studente za privatne potrebe rektorata?

-Osobno ne bih slikao studente i ne vidim u tome velik problem, ako nije radi ''osvete ili sankcija onima koji su prosvjedovali,'' a ne mogu vjerovati (niti želim) da su ih slikali radi toga i da bi to netko u rektoratu mogao to zagovarati.

Može li Sveučilište opstati bez zagrabljivanja u plitke džepove roditelja?

-Bojim se da nažalost ne može, a dobro bi bilo naći rješenje za osloboditi one iz najsiromašnijih obitelji, a to je moguće učiniti sa županijama iz kojih dolaze (ako već nije).

Koliko je pozicija rektora i dekana Sveučilišta u Mostaru politički neovisna. Na koji se način biraju?

-Znam da je naše Sveučilište bilo najmanje politizirano od svih javnih sveučilišta u BiH, da smo bili  jedino Sveučilište koje nije tražilo suglasnosti mjerodavnih tijela vlasti za izbore u znanstvena i nastavna zvanja, izbore prodekana i dekana na fakultetima, prorektora i rektora, da nikada nikome od onih koji su izabrani na fakultetskim vijećima ili na Senatu sveučilišta nije uskraćena mogućnost obnašanja dužnosti na koje je izabran i siguran sam da je tako i sada.

Na fakultetskim vijećima to bi značilo utjecati na većinu nastavnika da tajno glasuju za onoga tko im ne odgovara, a na razini sveučilišta na desetak dekana fakulteta pa ako toga i ima u nekim slučajevima onda je to jednako problem u onima koji to pokušavaju i u onima koji bi im to omogućuju. 

Je li korektno da rektorat spočitava organizatorima prosvjeda politički angažman, a ne razmatra opravdanost zahtjeva za smanjenjem cijena školarine, niti razmatra svoju političku ovisnost?

-Ne mogu to komentirati jer ne znam činjenice, a ako prosvjed nije bio pod okriljem studentskog zbora vjerojatno su i sami studenti prosudili da ima političku pozadinu i razumljivo je (po mom mišljenu) da su rektor i rektorat uz svoje studente, odnosno njihovu krovnu organizaciju (studentski zbor). Znam da rektor ima dobre pozicije u politici i treba ih imati jer je to dobro za Sveučilište. Lakše će moći riješiti probleme financiranja, smanjiti ili potpuno ukinuti školarine koje plaćaju studenti, osigurati investicijska sredstva za ulaganje u objekte i opremu obrazovnih objekata i objekata studentskog standarda, stambenih problema djelatnika i drugih pretpostavki od kojih ovisi kvaliteta obrazovanja. S druge strane političarima trebaju glasovi studenata, profesora i djelatnika i razumljivo je što ih pokušavaju dobiti preko čelnih osoba fakulteta i Sveučilišta, a to političari čine i u najdemokratskijim zemljama svijeta. U tome nema nikakvog zla ako se to čini na korektan i fer način, da se poštuju akademske slobode i autonomija (djelatnika i institucije) i da napredovanje u struci i čelnim pozicijama ne budu po kriteriju podobnosti već po znanstvenim referencama i sposobnosti,  da političari ne pokušavaju uvoditi kriterije koji nisu akademski ni znanstveni i da se sveučilišni djelatnici ne odreknu svojih akademskih načela,  da zbog malo boljih (i nezasluženih) pozicija ne izgube znanstveni i akademski dignitet.

U protivnom, ne budu li se, obje strane pridržavale toga, Sveučilište ne bi moglo postati ''rasadište ili radilište prirodnih talenata'' kako je naveo biskup Perić, već ono drugo. Duboko vjerujem da političari,  dužnosnici u tijelima vlasti ni rektor Tomić neće to dopustiti jer znaju što bi to značilo za Sveučilište i obrazovanje studenata, našu (i njihovu) djecu i unuka jer su odgovorni, svjesni da će posljedice njihovih odluka postati, prije ili kasnije, očite i vidljive i da će se moći ponositi njima, a sramiti se.

Kako provodite umirovljeničke dane?

- Pripremam objaviti dvije knjige.