BAJRAMSKO SLAVLJE U LJUBUŠKOM Toplina doma obitelji Konjhodžić

Bajram je praznik radosti, ljubavi i zajedništva koji slavi kraj Ramazana, mjeseca posta i duhovne obnove. U Ljubuškom, toplom i gostoljubivom gradu u Bosni i Hercegovini, bajramsko slavlje donosi veliko okupljanje obitelji i prijatelja, zajedničko dijeljenje jela, darova i osmijeha. Ovo je vrijeme kada se stvaraju prekrasne uspomene i kad se pokazuje koliko je važno uvažavati različitosti i graditi zajedništvo.

Nakon cjelodnevnog istraživanja i uživanja u bogatstvu kulture i tradicije, imali smo čast biti pozvani na bajramsku proslavu jedne prekrasne obitelji. Srdačnost kojom su nas dočekali, zajedno s prekrasnim jelovnikom, stvorili su nezaboravnu atmosferu međusobnog poštovanja i ljubavi. U nastavku članka, otkrivamo kako smo proveli drugi dan Bajrama s obitelji Konjhodžić i što smo sve naučili od njih.

Toplina doma obitelji Konjhodžić

Dok smo prilazili kući obitelji Konjhodžić, osjetili smo kako nas pozdravlja miris domaće kuhinje. Kada smo kročili unutra, dočekao nas je osmijeh na licima domaćina i mirisi ukusne hrane koju su spremili za nas. Baka Arzenka je sjedila u fotelji, nasmijana i spremna za razgovor, dok su njezina nevjesta Ifeta i unučica Lejla pripremale stol za ručak. Nakon što smo se ugodno smjestili u dnevnom boravku, vrata su se otvorila i u sobu je ušao gospodin Senad, praćen toplim osmijehom i srdačnim pozdravom.

Svi su bili otvoreni, spremni za razgovor i ugodno druženje, što nas je oduševilo. Ubrzo smo shvatili da smo se našli u domu ispunjenom toplinom, gostoprimstvom i ljubaznošću. Razgovor s ovom obitelji otkrio nam je koliko je važno održavati tradiciju zajedništva i tolerancije u ovo moderno doba, te kako se kroz međusobno poštovanje i ljubav može stvoriti tako predivna atmosfera poput one u kojoj smo se zatekli.

Korijeni koji sežu u daleku Tursku

"Budući da sam rođen i odrastao u Ljubuškom, volio bih vam ispričati priču o tome kako je nastalo prezime Konjhodžić", započinje gospodin Senad, a mi smo s nestrpljenjem čekali da nas upozna s njihovom prošlošću. Ugodno nas je iznenadio svojom pričom o turskim korijenima obitelji i doseljenju u Bosnu i Hercegovinu. "Prema obiteljskoj tradiciji, naši su se preci doselili iz turske pokrajine Konya (Konja) i naselili u Blagaju. Jedan od naših predaka, hodža po zanimanju, došao je u Blagaj, a zatim se preselio u Ljubuški gdje je "ušao“ u brak i osnovao obitelj. Od tada pa do danas, naša obitelj nosi prezime Konjhodžić koje je nastalo od spajanja riječi Konja i hodža, u čast naših korijena i tradicije", nastavlja gospodin Senad dok smo mi pažljivo slušali i pokušavali zamisliti kako je to izgledalo prije pet stoljeća.

Tijekom našeg razgovora uključila se i baka Arzenka, noseći sa sobom neiscrpnu mudrost te nadodala da su naši korijeni tu da bi nas držali čvrsto na zemlji, ali i omogućavali da rastemo prema nebu. "Sjetila sam se još nečega", kazala je baka, dok se osmjehivala našim novinarima. "Uvijek smo bili ponosni na svoje korijene, ali smo također cijenili sve ljude oko nas, bez obzira na bilo kakve različitosti. Lijepo je vidjeti kako se ljudi različitih kultura i vjera druže i pomažu jedni drugima. Zbilja nije važno kojoj vjeroispovijesti pripadamo ili koja su nam politička uvjerenja, svi se međusobno družimo, a što je najvažnije od svega, poštujemo jedni druge. To je ono što nas čini jakima kao zajednicu - zajedništvo, poštovanje i tolerancija."

Pripreme za Bajram

Baka Arzeta, njena nevjesta Ifeta i unuka Lejla, sjedile su zajedno u dnevnom boravku, okružene mirisom začina i slatkih delicija. Sva tri naraštaja su s oduševljenjem pričale o pripremama za Bajram. Baka Arzeta je s osmijehom na licu, prepričavala tradicionalne običaje koji su se prenosili s generacije na generaciju, dok su Ifeta i Lejla živopisno opisivale svoja iskustva priprema za ovaj praznik.

Baka se prisjetila vremena kada je priprema za Bajram bila nešto potpuno drugačije. "U naše vrijeme, pripreme za Bajram počinjale su i nekoliko tjedana ranije. Morali smo prati zavjese, tepihe, čistiti kuću i nabaviti sve namirnice koje su trebale biti spremne za pripremu tradicionalnih jela. Bilo je puno više posla nego danas, ali smo sve radili s puno ljubavi i radosti. Iako sada više ne mogu toliko toga raditi, moja nevjesta i unuka su tu da mi pomognu, i to me čini jako sretnom."

Pričala nam je kako su pripreme u njenim mladim danima bile puno teže nego što su danas. Sve se radilo ručno, morali su sami mijesiti tijesto za kruh i kolače jer nije bilo miksera, a meso i povrće imali su samo iz vlastitog uzgoja. Svaki komadić hrane i svaki detalj su morali pažljivo osmisliti i pripremiti sami. Međutim, nedvojbeno je da je to bilo vrijeme kada su se međusobna podrška i pomoć cijenili više nego ikad.

Ifeta je nadodala: "Moja svekrva je uvijek bila marljiva u pripremama za Bajram. Ona bi rano ustajala i radila cijeli dan kako bi sve bilo spremno za obiteljski ručak. Sada mi je čast da mogu preuzeti dio te tradicije na sebe i sjećam se ponosno što mogu nastaviti običaje svoje obitelji i održavati duh zajedništva koji je uvijek prisutan tijekom ovog razdoblja."

Posebno nam se svidjela anegdota kada su prije nekoliko večeri odlučili pozvati Lejlinu prijateljicu na iftar, iako ona nije muslimanka. Kada su se svi pomolili prije iftara, Lejlinu prijateljicu je zanimalo je li u redu da se prekrsti prije jela. Lejla je brzo rekla "naravno, molitva je molitva". Ova jednostavna izjava odrazila je duh razumijevanja i ljudskosti koji je bio prisutan u prostoriji. Ova anegdota nam je pružila dragocjeni podsjetnik da prijateljstvo, međusobno razumijevanje i poštovanje bilo kojih kulturnih ili vjerskih razlika mogu učiniti naš svijet boljim mjestom. U toplini doma obitelji Konjhodžić i uz ukusnu hranu, svi su uživali u druženju, bez obzira na svoju različitost. Kroz ovaj predivni trenutak, svi su bili jednostavno ljudi koji su se povezali i ujedinili, a ova priča nam je podsjetnik da različitosti mogu biti bogatstvo koje nas spaja, a ne dijeli.

Bajramsko jutro - vrijeme za molitvu, rukovanje i darivanje potrebitih

Gospodin Senad nam otkriva što se sve običava napraviti na ovaj važan dan. "Ujutro, prije izlaska sunca, treba obaviti molitvu koju nazivamo Sabah namaz. Nakon toga, važno je primiti bajramsku čestitku i pozdraviti svoje najbliže s 'Bajram šerif mubarek olsun' što znači 'Sretan Bajram'", odgovorio je gospodin Senad.

"Također, običaj je da se taj dan obuče najljepša odjeća i da se ide u džamiju na bajramsku molitvu. Nakon molitve, ljudi se rukuju i čestitaju jedni drugima, a osim toga, važno je da se na taj dan posebno pazi na siromašne i potrebne u društvu, tako što se često daruju novčane i druge vrste poklona", nastavio je gospodin Senad.

Ubrzo se u razgovor uključila i Ifeta, koja je dodala: "Kao što je Senad rekao, na Bajram dan posebno pazimo na siromašne i potrebne u društvu, ali ne zaboravljamo ni naše najmilije",. "Mi smo tradicionalno običavali darivati djecu i članove obitelji bajramskim paketima, tako da smo ove godine odlučili darovati i vašu ekipu s jednom bajramskom bankom".

Otvarajući vrećicu s bajramskim poklonima, oduševljenje nam je preplavilo lica - u njoj su bili pažljivo odabrani darovi za svakoga od nas, kao da su bili personalizirani prema našim željama i potrebama.

Slatkiši, voće, kolači - sve što nam srce moglo poželjeti bilo je tu, pa čak i neke sitnica koje nismo ni očekivali. Bio je to trenutak koji je prosvijetlio naša srca i pomogao nam bolje razumjeti da je Bajram praznik dijeljenja i darivanja, ali i praznik povezanosti i zajedništva.

Kao da smo uplovili u mirnu luku ispunjenu radošću i srećom, kući se vraćamo nakon nezaboravnog drugog dana Bajrama s obitelji Konjhodžić. Još osjećamo toplinu doma u našim srcima dok nam u umu lebde slike neodoljive hrane i prekrasnih trenutaka druženja. Ova dragocjena iskustva su poput blaga koje smo pohranili duboko u svoje srce, znajući da će nas pratiti kroz život. Uvijek ćemo se sjećati ovog čarobnog dana s neizbrisivom zahvalnošću i radošću.