ANITA JE ODLUČILA BITI KONDUKTERKA 'Razmišljala sam koliko bi moj djed i pradjed bili ponosni na mene'

Z. Lojpur/Hercegovina.info
Vidi originalni članak

Mladi, sposobni, željni učenja i novih znanja i vještina su budućnost ove zemlje. Oni koji u dvadesetima odluče ostati i svoj kruh zarađivati časno i pošteno, zaslužuju sve ovacije i pohvale. Jedna od takvih osoba je mlada Anita Ljubičić Kršić. Rođena je 2003. godine u Doboju, gdje je završila školu i zaposlila se kao kondukterka.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

"Poslije završene srednje škole, a završila sam Prometnu i Elektro školu u Doboju, željela sam se zaposliti na željeznici. Razmišljala sam koliko bi moj djed, pradjed i generacije unazad bile ponosne na mene. Kucala sam na brojna vrata i tražila posao, a otac mi je cijelo vrijeme bio desna ruka. Tako sam dobila priliku raditi kao kondukterka i ja sam je prihvatila", kaže Anita za Hercegovina.info.

Relacija od Doboja do Banja Luke joj je itekako poznata. Svi koji putuju ovom rutom upoznali su lijepu i nasmijanu mladu ženu koja ih srdačno dočeka i bude tu za sve njihove upite i interesiranja. Domaćim putnicima je taj kraj poznat, ali kada dođu strani turisti ili samo oni koji su željni ljepota Bosne i Hercegovine, Anita im svima izađe u susret i priča o tom dijelu države.

"Radim na relaciji Doboj-Banja Luka-Doboj i Doboj-Petrovo Novo-Doboj. Događalo se da neki stariji putnici koji već godinama putuju ovu dionicu ispričaju neku zanimljivu priču koju su doživjeli s nekim kondukterom koji je tu prije radio ili nešto što je vrijedno prepričavanja, ali se i događalo da turisti koji nisu odavde zamole da im se ispriča nešto zanimljivo o prirodnim ljepotama regije. Uvijek bude zanimljivo, to je važno", kaže Anita, pa nastavlja: "U vlakovima se iz dana u dan susrećem s ljudima o kojima bih mogla stalno pričati, mnogo je situacija vrijednih spomena, a tko je putovao vlakom zna o čemu pričam, a tko nije, nadam se da će nakon ove moje priče imati želju putovati sa mnom i mojim kolegama."

Kada mlada osoba bira životni put, lijepa riječ i podrška su ono što je gura naprijed i ne dozvoljava joj da poklekne. Anita je imala sreću biti okružena ljudima koji vjeruju u nju, koji su vjetar u leđa i snaga kada je teško.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

"Kao mlada osoba, imala sam trenutke kada sam sumnjala u sebe, ali sam imala podršku i nisam htjela 'prokockati' povjerenje ljudi oko sebe, a i svoju priliku za ispunjenje sna. Imam maksimalno razumijevanje svojih prijatelja koje nekada i ne vidim po nekoliko dana zbog posla i obaveza. Smatram da jedino iskrena podrška može razumjeti i ostati uz mene."

Kažu da su vlakovi oduvijek bili predmet interesa i prijevozno sredstvo s najviše duše. Opjevani su u pjesmama, odvozili mladiće u vojsku i dovozili studente na prve raspuste. Danas se ta čar izgubila, ali Anita i mladi entuzijasti poput nje vraćaju vjeru da bi se vožnja vlakom mogla vratiti na velika vrata.

"Da bi se željeznički promet vratio u modu, potrebne su nam bolje i ljepše garniture. Osim toga, trebaju nam i ljudi koji će, kao nekada, mnogo više putovati vlakovima. Nama je potrebno puno, ali su to sve stvari koje vuku jedna drugu. Nije više problem ni u željeznicama, koliko u samoj politici."

Anita i svi mladi ljudi koji na svoj način doprinose promjenama vrijedni su pričanja. Ona pokazuje kako žena koja je na pragu života može raditi posao koji su do sada većinom radili muškarci. Raditi s entuzijazmom, svakodnevno putovati, održavati obitelj i težiti napretku i uspjehu, na ponos svoje obitelji, tako i tvrtke kojoj su odani.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Vezani članci