ANALIZIRAMO Očekuje li nas s padom cijena energenata pad cijena hrane?

Niska primanja, a visoka inflacija. Malo je građana u Bosni i Hercegovini koji nisu pogođeni sa ta dva problema. Kako su od početka godine cijene goriva i određenih sirovina krenule padati, tako se počela javljati i nada da će to pokrenuti i pad cijena hrane. Međutim, to se nije dogodilo, čak suprotno, neke namirnice su dodatno poskupile. Zanimalo nas je možemo li očekivati pad cijena osnovnih životnih potrepština barem u bliskoj budućnosti? 

Premda je službeno stopa inflacije za 2022. u BiH 14 posto, ekonomisti procjenjuju kako je njena realna stopa bila bliža cifri od 20 posto, a mjeri se po rastu cijena hrane za 21,5 posto, duhana i alkoholnih pića za 1,7 posto, stanovanja i režijskih troškova za 14 posto, namještaja i kućanskih uređaja za 8,9 posto te zdravstva za 1,5 posto. Prijevoz je u prosjeku bio skuplji za 25,4 posto, komunikacije za 0,9 posto, rekreacija i kultura za 8,1 posto, obrazovanje za 1,1 posto, restorani i hoteli za 9,3 posto te ostala dobra i usluge za 5,9 posto.

Realna stopa inflacije veća od službene

Konkretno, u razdoblju prije inflacije kruh se mogao kupiti za 1KM,  sada je teško isti takav naći za manje od 1,70 KM. Za litar mlijeka trebali ste izdvojiti oko 1,20 KM, sada ga na sniženju ne možete naći za manje od 2,30 KM.

Ekonomist Branimir Skoko za Hercegovina.info kaže kako za izračunavanje stope inflacije treba uzeti u obzir više faktora. "Na prvu se čini da je stopa inflacije viša, ali kod izračuna tih stopa postoji jasna metodologija. Stopa se za par mjeseci može i korigirati ako je pogrešno izračunata. Stopa od 14 posto izgleda nisko, ali službena statistika je rađena po službenoj EU metodologiji. Neki proizvodi su poskupili puno više, neki manje i pitanje je koja je baza uzeta. Ako je uzeta 2021, kraj te godine bio je obilježen velikim poskupljenjima energenata, tada je vec zabilježen značajan rast cijena. Ako zbrojimo 2021. i 2022. dobijemo približnu sliku i dojam je da je realna stopa 30-ak posto. Nižim brojkama kod nas doprinio je i socijalni element, treba napomenuti kako kod nas komunalne usluge nisu rasle. Cijene vode, struje i komunalija za stanovništvo ostale su na starim razinama, pa je moguće da je i to doprinijelo ukupnoj brojci".

Hoće li doći do pada cijena hrane?

Ključno je pitanje, može li se očekivati pad cijena hrane koji bi pratio trend pada cijena energenata. Ako je primjerice dizelsko gorivo palo sa oko 3,60 KM zabilježenih u 2022. na današnjih 2,36 KM po litru a opravdanje za rast cijena bilo je poskupljenje goriva, zašto onda ne svjedočimo i naglom padu namirnica kojima su cijene drastično skočile?

Drugi faktor zbog kojeg se očekivao pad cijena barem osnovnih namirnica su i viškovi žita kojih se Europa polako rješava. Nažalost sve to skupa ne utječe na pad cijena kod nas.

Ombudsman za zaštitu prava potrošača, Saša Marić za Hercegovina.info kaže kako Bosna i Hercegovina, kao visoko uvozno orijentirano tržište, u velikoj mjeri ovisi o globalnim kretanjima kada je riječ o formiranju cijena robe široke potrošnje koje potrošači kupuju na policama dućana u BiH.

"Zamjetan pad cijena naftnih derivate na svjetskom tržištu u posljednjih 12 mjeseci od skoro 30 posto preslikao se u određenoj mjeri i u BiH, što se tiče naftnih derivata, no nažalost trend kretanja cijena prehrambenih proizvoda kao i robe i kozmetike ne prati trend pada već naprotiv u velikom broju slučajeva ima trend rasta. Ovo je djelomično rezultat makroekonomske prirode u gospodarskom ciklusu, proizvodnje, distribucije i prodaje dobara, gdje se pad roba treba očekivati u narednom razdoblju, no djelomično i zlouporaba od strane trgovaca koji ostvaruju ekstraprofite", ističe Marić.

Pad cijena žitarica i ulja, rast cijena šećera i riže

Iz Organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO), koji prati prehrambene proizvode kojima se u svijetu najviše trguje, objavili su kako je u travnju došlo do povećanja cijena šećera, mesa i riže, što je nadoknadilo pad indeksa cijena žitarica, mliječnih proizvoda i biljnog ulja.

"Kako se ekonomije oporavljaju od značajnog usporavanja, potražnja će rasti, vršeći pritisak na cijene hrane", rekao je glavni ekonomist FAO-a Maximo Torero.

Indeks cijena šećera porastao je čak 17,6 posto u odnosu na prethodni mjesec, dosegnuvši najvišu razinu od 2011. godine. Indeks mesa porastao je 1,3 posto na mjesečnoj razini, cijene mliječnih proizvoda pale su 1,7 posto, cijene biljnog ulja pale su 1,3 posto, a indeks cijena žitarica pao je 1,7 posto, pri čemu je pad svjetskih cijena svih glavnih žitarica nadmašio rast cijena riže. 

Kada se govori o cijenama hrane, mora se uzeti u obzir da proizvođači hrane koriste energiju za uzgoj, obradu i distribuciju hrane. Energija dolazi iz različitih izvora, kao što su gorivo za traktore i strojeve ili električna energija za pogone u tvornicama hrane.

Kada cijene energenata rastu, proizvođačima hrane postaje skuplje proizvoditi hranu jer moraju platiti više za energiju koju koriste u svojim operacijama. Ti veći troškovi proizvodnje mogu se prenijeti na cijene hrane, što znači da će krajnji potrošač možda morati platiti više za hranu.

Država je nemoćna, kupci bi trebali kazniti pohlepne trgovce

S druge strane, kada cijene energenata padaju, proizvođači hrane također profitiraju jer im je jeftinije proizvoditi hranu. Međutim, cijene hrane ne moraju nužno pasti istom brzinom kao cijene energenata. Razlog tome je što postoje i drugi faktori koji utječu na cijene hrane, poput troškova transporta, cijena sirovina ili pak potražnje za određenom vrstom hrane. U nekim slučajevima, uvoznici, posrednici ili trgovci su jednostavno pohlepni i trče za ekstraprofitom koji u toj zoni mogu ostvariti.

Iz institucije Ombudsmana za prava potrošača za kraj su kupcima ponudili neke savjete kako da kazne pohlepne trgovce i pružatelje usluga:

"Ono na što je Institucija Ombudsmana više puta, putem medija upozoravala i apelirala potrošačima, te čini to i ovaj put, jeste da uvijek zahtijevaju fiskalne račune prilikom kupnje, da vode računa o cijenama istih ili sličnih proizvoda u različitim trgovinama, da izbjegavaju impulzivnu kupnju, da sve nepravilnosti prijave nadležnim institucijama te da ˝kazne˝ trgovce koji bezrazložno dižu cijene na način da bojkotiraju odlazak i kupnju u istima na dugoročnoj osnovi. Jedino javnim pritiskom potrošača i buđenjem svijesti o potrošačkim pravima, može se osigurati podizanje potrošačkih prava i eliminiranje onih sudionika na tržištu koji ista krše".