27. srpnja 1941. – srpski ustanici izvršili strašan pokolj Hrvata u Drvaru i Grahovu
Pokolj hodočasnika u Drvaru - nestanak Hrvata Drvara
Drvarski župnik Waldemar Maksimilijan Nestor bio je pozvan sa katolicima župe Drvar u Knin da održi svečanu misu na svetkovinu sv. Ane 26. srpnja. Dan kasnije, vraćajući se sa hodočašća u Kninu, vlak sa hodočasnicima je zaustavljen oko 18 km od Drvara. U vlaku je bilo preko 300 hodočasnika sa župnikom iz Drvara.
Pobunjenici su napali vlak, župnika i vjernike izvukli iz vlaka i odvukli nedaleko od stanice. Svi hodočasnici su okrutno poubijani, a tijela su im bačena u jamu Golubnjaču. Te su žrtve nakon 1945. jugoslavenski komunisti i četnici proglasili bojovnicima, ustašama i raznim drugim nazivima po već poznatom scenariju koji smo vidjeli i za Domovinskog rata. Time se je želio se spriječiti i sami spomen na ubijene Hrvate i prikriti strašan zločin.
Preostali Hrvati Drvara su tih dana protjerani ili ubijeni, a crkva u Drvaru spaljena od komunista 1948.
Imena svih identificiranih ubijenih župljana su uklesana na spomen-ploči u dvorani gdje se drvarski katolici danas okupljaju na bogoslužju. Postoji i posebna mramorna ploča sa slikama i osnovnim podatcima ubijenih župnika iz drvarske i susjednih župa.
Tijela poginulih pronađena su skoro 62 godine poslije. Ekshumirana su 2003. u jami Golubnjači u Trubaru kod Drvara. Nađene su zapravo usputno, jer nisu ni bile tražene.
Pokolj Hrvata Bosanskog Grahova - mučenička smrt župnika Gospodnetića
Istog dana su u Bosanskom Grahovu i okolnim selima srpski ustanici ubili su 62 Hrvata, a među njima i 5 žena i 9 djece.
Grahovskog župnika Jurja Gospodnetića su četnici zarobili i nakon okrutnog mučenja nabili na ražanj, te pred njegovom majkom ga živog ispekli.
Srpski ustanici su u Grahovu i okolnim selima Obljaju, Koritima, Luci, Ugarcima i Crnom Lugu opljačkali i spalili sve hrvatske kuće, a u Obljaju su zapalili župni ured i rimokatoličku crkvu sv. Ilije Proroka. Preostali preživjeli Hrvati su izbjegli u Knin.
Ovo stradanje Hrvata iz Bosanskog Grahova i okolici nije bilo jedino, nego se nastavilo i kasnije. Od više od tisuću predratnih župljana, vrlo mali broj ih je preživio rat.
Svjedočanstvo svjedoka pokolja u Grahovu Ante Krvavice
Ovo je kratko svjedočanstvo grahovskog pokolja svjedoka Ante Krvavice koje je dao za Nedjeljnu Dalmaciju 1995:
"Genocid nad ovim nedužnim Hrvatima, fizičko istrjebljenje počelo je točno dana 27. VII. 1941. Toga dana u 10 sati ujutro četnički ustanici pod vodstvom krvoločnog četničkog vojvode Brane Bogunovića (koji je 1944. godine izvršio samoubojstvo) uhitili su tamošnjeg katoličkog župnika Jurja Gospodnetića, rodom s Brača. Sazvali su zbor Srba ispred katoličke crkve sv. Ilije. Nabili su mu na leđa magareći samar i ‘jašili' po njemu oko crkve, i to ispred njegove majke. Naložili su i veliku vatru. Nabili su ga na ražanj i pekli, te uz to pjevali uz silnu kriku i viku. Svi uhvaćeni Hrvati-djeca, žene i starci, koji nisu uspjeli pobjeći, morali su gledati ovaj stravičan čin kako se peče njihov župnik na obližnjoj visoravni koja se zove Jelića polje, na istoj vatri s ustašom Tomislavom Sarićem (nećak Tomislava Sarića, Marko, 86 g., i danas je živ, nap. a.). Nakon ovih kalibanskih seansi pokupili su sve ‘gledatelje', natovarili ih na konjske zaprege i odvezli u selo Tiškovac. Smjestili su ih u željeznički tunel gdje su prije likvidacije vršili stravična mučenja. Jedan dio odvezli su u Kamenicu kraj Drvara i također žive pobacali u jame". (Izvor: Ante Krvavica: „Svjedok sam četničkih zločina u Grahovu", Nedjeljna Dalmacija od 1995., str. 15.)
Izvor: Narod.hr
Vezani članci