Amerikanac se doselio iz Kanzasa u Hercegovinu da pravi craft pivo

Hercegovina nije samo regija koju ljudi masovno napuštaju. Ovo je mjesto gdje i stranci mogu naći svoju sreću pod Suncem. Tako je i Andrew Manford, obećanu zemlju zamijenio Trebinjem.

Pri prvom susretu sa gradom na Trebišnjici koji se dogodio 2016. godine, Andrew je zaključio da bi ovde mogao živjeti. Sljedeće godine je opet došao, opet turistički, da bi se konačno u veljači 2018. godine preselio u Trebinje i počeo sa svojim samostalnim biznisom.

Nije lako u kraju poznatom po vinima i rakiji, staviti pivo na pijedestal i učiniti ga ravnopravnim pićem, ali Andrew nije odustajao. Sve svoje znanje i iskustvo je uložio u to i odlučio je da svoje iskustvo podijeli sa Hercegovcima.

"Godinama sam kemijski inženjer i radio sam u farmaceutskoj industriji. Znam praviti dobro pivo, a u Trebinju nije bilo pivovara. Znam da je ovo vinarski kraj i da je teško gostima nametnuti pivo, ali garantiram izvanredan kvalitet, koji je dosta drugačiji od industrijskih piva koja se ovdje konzumiraju", kaže Andrew za Hercegovina.info.

Kaže da mu pravljenje piva nije nepoznanica, jer je kao student to radio iz hobija.

Ovaj trebinjsko-američki 'Čarobnjak iz Oza' kako ga zovu zbog naziva i kvaliteta piva, Oz piva, može se smatrati začetnikom zanatskog piva u ovom dijelu države. Otvorio je svoju pivovaru i ugostiteljski objekat.

Kaže da mu je za pivo potrebno specifično obrađen ječam i da bi volio kada bi mogao naći ovdje nekog uzgajivača, koji ječam zna obrađivati za potrebe pravljenja piva. Sirovine uvozi iz Njemačke, Amerike, Češke i Velike Britanije.

"Procenat alkohola se kreće od 4,6 do 6,8 promila", kaže Andrew što implicira da Oz pivo nimalo ne zaostaje za industrijskim pivom.

Pravi ih na potpuno prirodan način, bez aditiva i konzervansa, a Trebinjci znaju prepoznati kvalitet. Ne plaši se konkurencije, jer kako Andrew kaže, to su u potpunosti različiti proizvodi.

Sudionik je brojnih festivala piva u regiji, gdje je Oz pivo naišlo samo na ovacije. Na pitanje može li uporediti Kanzas i Trebinje, Andrew se nasmijao i rekao: "Ovdje je život mnogo sporiji, tempo je laganiji i ljudi su smireniji. Nikome se nigdje ne žuri. Ljudi se druže, piju kavu, posjećuju se. Takve prisnosti u Americi i nema toliko".

Možda ga je privukla rijeka, možda topla klima koja za Kanzas nije specifična, a možda srdačnost i empatija domaćeg stanovništva koja će svakoga najtoplije prihvatiti, ugostiti i uvjeriti da ostane.