AKO STE SE PITALI GDJE JE Proslavljeni 'Vatreni' u rodnom selu gradi zavjetnu kapelicu srušenu u komunizmu

Jedno od ljepših starih vrgorskih sela sigurno su Bokšići, smješteni ispod opjevanog Mijovila, na 750 metara nadmorske visine, koji kriju u sebi pravu autentičnost Zabiokovlja.

U selu je nekad živjelo 100 duša. Nažalost, više od tri desetljeća samo tišina i bura paraju zrak među kamenim kućama i krošnjama drveća, no djedovina se pomalo obnavlja, a jedan od najvrjednih na tom planu je Dragan Bokšić Rašo. Strastveni lovac koji drži do starih običaja i baštine, čovjek koji okuplja staro i mlado na svom imanju...

Bokšići su staro zavojansko pleme koje je, trbuhom za kruhom, od škrte zemlje i kamena ispod planine moralo odlaziti do Makarske, Splita i Zagreba. A jedan od najpoznatijih Bokšića u svijetu je proslavljeni hrvatski nogometni reprezentativac Alen Bokšić.

Pitate se gdje je Alen u posljednje vrijeme. Dosta vremena provodi u rodnom selu, gdje je izgradio prekrasno imanje s ocem Srećkom, a Rašo je obojicu uključio, zajedno s ostalim prezimenjacima i suplemenicima, u izgradnju stare zavjetne kapelice svetog Luke.

"To je zavjetna kapelica visine i dužine veće od dva metra, koju su 1899. godine izgradili Ante, Mate i Grgo Bokšić, a srušili su je seoski vandali za vrijeme komunizma 1952. godine. Jedan od tih ljudi koji je podigao taj sakralni objekt bio je i moj pradjed, kojem je to bio zavjet: ako dođe živ i zdrav do Amerike, da će od prve zarade podignuti kapelicu u čast svetog Luke"

Tako se i dogodilo, međutim ona je nekima u selu bila trn u oku pa su je razorili, kamene vacade bacali niz Stepenu (Put Bokšića), dok su na kipovima svetog Luke i Male Gospe (Zavojanske) kuhali večeru – kaže Dragan Bokšić.

"Moj prijatelj Matko Baletić prije više od dvije godine pronašao je kamenu ploču s isklesanim natpisom. Malo-pomalo u meni je tinjala ideja da podignemo novu kapelicu, svi Bokšići su to prihvatili i krenuli smo u realizaciju"

Cilj nam je završiti građevinske radove do 18. listopada, kad se slavi ovaj svetac, koji je zaštitnik liječnika, umjetnika, pisara, mesara... – naglašava Rašo.