Na današnji dan prije pet godina samozatajni mladić iz Međugorja podigao je svoj prvi Grand slam trofej, u paru s Brazilcem Marcelom Melom osvojio je Dodig Roland Garros.
S 33 pobjede u nizu najavio je sjajnu karijeru, briljirao je u mlađim dobnim uzrastima i bio jedan od najperspektivnijih mladih igrača.
Od trnja do zvijezda
No, ulaskom u seniorski svijet počele su ozljede i stagnacija u karijeri. Ivan nije odustao, prošao je trnovit put, spavao je u nižerazrednim hostelima, u autu, na otvorenom nebu, čekavši neka od svojih finala, Isplatilo se, počele su pobjede na Futuresima u Lagosu, Kazahstanu, Mostaru, nastavilo se osvajanjem ATP u Zagrebu 2011., i fantastičnim rezultatima u igri parova. Danas Ivan ima naslov svjetskog prvaka s Hrvatskom, pet Masters turnira i četiri Grand slama.
Još jedna slična situacija dogodila se u dalekoj Keniji. S nedovoljno novca u džepu, i to samo za kartu u jednome pravcu i nešto sitniša za kakav sendvič, nekako se dokopao te afričke zemlje. Za povratak natrag morao je pobijediti kako bi imao novac za povratnu kartu. Iz jednoga grada u drugi prebacio se zrakoplovom u kojemu je prevožena stoka. Baš živopisno ozračje! U jednome dijelu letjelice – krave, u drugome, “u biznis klasi” – drvene klupe. I one su bile udobne. Cilj je samo – stići na turnir, priča za hercegovina.info Tanja Vučić dugogodišnja kroničarča sporta u Brotnju.
Nastup na turniru u Turskoj Ivanu će ostati u sjećanju po utrci s “ludim” autobusom. S dvjema teškim torbama po trideset kilograma, od Istanbula do Antalyje, krenuo je – autostopom. Nakon gubitka svake nade da će se netko smilovati i zaustaviti se, naišao je autobus koji je usporio, ali nije stao. Tako se, trčeći s tim teškim torbama, ukrcao na bus.
Svi negativni događaji oko karijere, ozljede i stalne borbe sa surovom stvarnošću, Ivana su doveli do sudbonosne odluke. Postao je najuspješniji hrvatski tenisač s brojem osvojenih Grand slamova, a nadamo se kako će fantastičnu karijeru okruniti s olimpijskom medaljom.
Vezani članci