PETAR METLIČIĆ Duvnjak ne može sam vući Hrvatsku do polufinala

Hrvatska je uz puno muke pobijedila Srbiju 24:21. Susret je bio lišen rezultatskog imperativa, Hrvatska je kolo prije osigurala prvo mjesto i prijenos dva boda u drugi krug dok je Srbija igrala samo za svoj obraz. Na kraju se pokazalo da je ovo do sada bila najteža utakmica za nas. Svi smo očekivali da će Červar odmarati Duvnjaka i neke ključne igrače, dati im priliku da predahnu jer odmor može biti ključan za nastavak natjecanja.

Pokazalo se da se neke stvari ne mogu planirati. Dule je odigrao skoro 40 minuta, puno više nego što smo očekivali. Znam da ni Červar to nije planirao, ali to je sport. Svatko želi pobijediti.

Cijela je dvorana navijala za nas, igrači su željeli u drugi krug otići s pobjedom što bih ih dodatno napunilo samopouzdanjem. U početku nije bilo dobro. Dosta smo visili, a poraz nije dolazio u obzir.

Zato je Duvnjak u nastavku ušao i preokrenuo utakmicu. Šteta što razvoj utakmice nije dopustio drugačiji scenarij.

Dobra stvar u svemu tome je što ćemo sad imati dovoljno vremena za regeneraciju, a koliko sam čuo Duvnjaka, kazao je da se osjeća savršeno, da je maksimalno spreman, odmoran i nabrijan. To me puni optimizmom uoči nastavka turnira jer tek sad dolaze prave utakmice u kojima je ulog golem. Igra se za polufinale Eura.

Problem je to što Hrvatska previše ovisi o Duvnjaku i od te činjenica ne treba bježati. Međutim, i najjače ekipe na svijetu imaju taj isti problem. Oduzmite Norveškoj Sagosena, Dancima Hansena, Islandu Palmarssona i dobit ćete istu stvar.

Naravno da bi bilo sjajno da imamo još nekoliko igrača poput Duvnjaka, ali nemamo i moramo se snalaziti s onim što nam je na raspolaganju. Ipak, bilo bi dobro da se drugi igrači uključe, da Duvnjaku pruže ruku jer je evidentno da do kraja turnira on neće moći sam igrati obranu i napad svih 60 minuta. Rukomet se u posljednjih desetak godina strašno promijenio, ubrzao se.

Jedan igrač, ma kako on genijalan bio, ne može sam voditi reprezentaciju do polufinala. Zato se nadam da će se i neki drugi igrači probuditi, podići formu jer nam se voljom ždrijeba otvara fantastična šansa da dođemo u krug medalja.

Izbjegli smo onaj dio kostura u kojem su Danci, Norvežani, Šveđani, Slovenci. Koliko je taj dio ždrijeba težak najbolje pokazuje ispadanje Francuske već nakon prvog kruga.

Čekaju nas Španjolci i - pokazalo se - ne toliko jaki Nijemci. Imamo veliku šansu, ali moramo sad biti jako oprezni. Protiv jakih nemamo pravo na jedan slab dan jer to bi moglo značiti pakiranje kofera i odlazak kući.

Što se tiče naše igre, izuzetno sam zadovoljan obranom, Šegom i tranzicijom iz koje zabijamo puno lakih golova. Tu je ključ obrana. Pokazalo se protiv Srbije, čim je Duvnjak zaigrao vrhunsku obranu, oni su se raspali.

Počeli su nam bacati lopte u ruke, gubiti se, a nama je to omogućavalo puno lakih golova. Međutim, napadački moramo puno bolje i to je problem. Vanjski šut nemamo već jako dugo. Od klasičnih šutera ostali smo na jednom i pol igraču. To je Luka Stepančić i eventualno to može odigrati Marko Mamić, ali samo kad je o formi. Tu vidim veliki problem hrvatskog rukometa i zadatak nam je da što prije pronađemo šuterski moćne bekove jer bez njih teško se može do pravog rezultata.

Červar igra s onim što ima. Šutera poput Lackovića više nemamo, ali u vanjskoj liniji imamo drugačiji tip igrača, poput Cindrića i Karačića, koji driblingom, brzinom i igrom jedan na jedan mogu napraviti puno štete svakoj obrani. Teško igramo na postavljenu obranu 6-0.

To je problem, ali i drugi imaju problem kad igraju s nama. Vjerujem da ćemo u nastavku turnira probleme u napadu popraviti jer ne smijemo ovisiti o dobrom danu jednog ili dvojice igrača. To je prošlo u skupini, ali teško da će proći kad budemo igrali za polufinale.

Unatoč svemu, optimističan sam. Igramo dobro, momci imaju želju, obrana je vrhunska, ideja u igri postoji. Ako popravimo napad i ako se netko priključi Duvnjaku, vjerujem da ćemo sa Španjolcima otići u polufinale. Sve ovisi o nama.