Lucija Vistorop: Ogrebala sam 10.000 KM na lutriji i tako spasila HŽRK Zrinjski

Ženski rukomet je sport koji je kroz povijest Mostara istomu dao i mnogo razloga za ponos i radovanje. Nisu se toliko davno rukometašice, sada već bivšeg kluba "Interinvest" kitile titulama, a posljednja datira iz 2013. godine, a osvojile su je rukometašice mostarskog HŽRK Zrinjski.

Zrinjski se ove sezone nakon par godina tavorenja u Federalnoj ligi vratio u društvo najboljih ekipa u BiH, no daleko je to od onog kluba koji je pokorio Premijer Ligu. "Plemiknje" tavore na začelju premijerligaške ljestvice i nastavak sezone za njih će biti borba za ostanak, ali i golu egzistenciju jer su cure ostavljene na milost i nemilost same sebi, dok načini na koje se financiraju graniče sa znanstvenom fantastikom. Tako je junakinja ove današnje priče jednom prilikom imala prigodu sudjelovati na jednoj TV igri na sreću gdje je ogrebala 10.000 KM i tim novcem održala Zrinjski iznad vode.

Lucija Vistorop 20-godišnja je Mostarka, rukometašica Zrinjskog koja skupa sa svojim suigračicama odolijeva svim nepogodama koje u pravilu ne zaobilaze ovaj klub. Iako odlična igračica i jako mlada, te kao takva sa sigurno dosta prostora za napredak Lucija, kao i većina rukometašica koje nastupaju za mostarske klubove Zrinjski i Katarinu, ne razmišlja o koraku naprijed, pošto je kao i njene kolegice isfrustrirana razinom nebrige za ovaj sport koji je potpisao toliko uspjeha za grad koji već po pravilu nema sluha za takve stvari.

Lucija, kako je i kada počela tvoja rukometna priča?

"Više se ni sama ne sjećam točno, znam da sam još bila u osnovnoj školi, možda sedmi ili osmi razred. Nekoliko cura iz razreda je već bilo uključeno u treninge, ali brat je možda najzaslužniji (Filip Vistorop, sada rukometaš višestrukog europskog prvaka PPD Zagreb) za to, pošto je on već tada bio duže vrijeme u tome i svaki vikend smo gledali njegove utakmice. To je bilo presudno, iako mi se Filip smijao kada sam rekla da sam i ja odlučila početi trenirati rukomet", kroz smijeh govori Lucija.

Slijedeće pitanje upućeno ovoj lijepoj djevojci, tj. odgovor na njega u nekoliko rečenica je razotkrilo stanje u kojem se nalazi mostarski rukomet. Ne samo ženski, pošto je HMRK Zrinjski početkom ove sezone istupio iz Premijer Lige BiH.

Obzirom na to da ti rukomet prilično dobro ide, da si jedna od boljih igračica u timu i jedna od najperspektivnijih mladih igračica u BiH, kakve su tvoje ambicije, one vezane uz rukomet?

"Joj" - malo je Lucija zastala, pa nastavila:
"Slabo, ne vjerujem, kad vidim kakvo je stanje u gradu, državi. I kada vidim gdje su te sve cure koje su i uspjele, ne znam. Čini mi se da je sve zapelo na toj nekoj imaginarnoj granici i ne vidim da će se to u skorijoj budućnosti pomaknuti i pokrenuti s ove mrtve točke. Cure većinom gledaju da završe fakultet i da na taj način osiguraju egzistenciju. Iskreno, igram iz ljubavi, ali evo, sad ne daj Bože da se dogodi nekakva ozljeda, što bih. Ja također studiram ekonomiju, a radim i u kafiću, jer u Zrinjskom mi plaće nemamo. Sad, kad bi došao poziv od nekog većeg kluba možda bi to promijenilo moj način razmišljanja, no zasad ostajem pri ovom stavu". I ja kao i ostale cure igramo čisto da pomognemo klubu koji volimo unatoč svemu, da pokušamo ostati u ligi i to je to".

Lucija, ne tako davno dobila si i poziv juniorske reprezentacije Bosne i Hercegovine. Zar nije ta činjenica bila dovoljna da se rukometu posvetiš još ozbiljnije?

"Apsurdno, on je došao baš u trenutcima kada sam počela ozbiljno razmišljati o prestanku treniranja. U klubu je tada bila kulminacija rasula, dosta cura je otišlo iz tima, ali upravo zbog tog poziva sam i ostala i nastavila trenirati i igrati. Ostala sam jer volim ovaj sport i kako sam maloprije rekla, zbog ovog kluba, jer želim da ostanemo u Premijer Ligi".

Misliš li da će u ovakvoj situaciji Zrinjskom uopće pomoći eventualni ostanak u PL?

"Ne znam iskreno, kada pogledam ligu, vidim da je tu dosta klubova koji godinama tavore na dnu tablice, ali i dalje egzistiraju. Mi smo se tek vratile, a kad vidim ovo stanje sad, sigurna sam, ukoliko ostanemo da će iduće sezone sigurno biti bolje. Moje mišljenje je da bi se, ukoliko je to moguće, trebale napraviti dvije lige. Ovih prvih tri, četiri ekipe mnogo su jače od ostatka lige, čak mislim da je ta razlika prevelika".

U Mostaru, skupa sa Zrinjskim koegzistira još jedan klub HRK Katarina. Ni tamo situacija nije bajna. Misliš li da bi eventualna fuzija dva kluba stvari pomakla nabolje u ženskom rukometu u Mostaru?

"Sigurno da bi, taj klub bi sigurno imao i širi roster, samim tim i bolje rezultate. Iskreno, o tom se priča već duže vrijeme, ali ja ne znam što se čeka s tim i u čemu su problemi oko spajanja koje bi donijelo mnogo toga dobrome curama koje se bave rukometom u Mostaru. To bi sigurno pojačalo konkurenciju, na treninzima, svugdje, općenito mislim da bi ta eventualna fuzija spasila mostarski ženski rukomet. Inače, iako smo rivalke, imamo jako dobar međusobni odnos, a spajanje bi ga sigurno još uvelike poboljšalo".

Ono što nam je Lucija slijedeće rekla sastoji elemente i komedije i tragedije. Na pitanje kako se klub, kad je situacija već tako teška, u ovim uvjetima financira, dobili smo slijedeći odgovor:

"Ne tako davno, mi iz kluba dobile smo prigodu sudjelovati na jednom TV showu u kojem smo imali priliku grebati srećke a ja sam bila sretne ruke i uspjela sam ogrebati iznos od 10.000 KM. To je bilo u Sarajevu, čak sam i na probi uspjela pogoditi tu istu brojku, čini se da je bila suđena. Taj novac je doslovno spasio klub u tom momentu, tako, da to iako je pomalo smiješno odražava pravu situaciju u klubu i oko njega".

Brat Filip je također igrao za Zrinjski a sada je član jednog od najvećih europskih klubova PPD Zagreb?

"Kod muških je to drukčije, imao je veliku sreću da je stigao taj poziv iz Zagreba, u čas kada je gubilo smisao ostati ovdje i kada se Zrinjski počeo raspadati. Inače bi i on bio sada u sličnoj situaciji da nije otišao. I on je jako mlad, 98. godište, tako da ima dosta prostora za napredak. Za sada je negdje na oko 20-ak minuta po utakmici, no uvjerena sam da će uz njegovu upornost to sve ići na bolje i da će opravdati to što je član tako velikog kluba kao što je PPD Zagreb".

Ova lijepa djevojka je rođena Mostarka, no njeno prezime ne sugerira to, pa čak ni da je s ovih prostora. Kako nam je sama rekla, prezime je rusko. Djed je bio Rus, rođen čak u pretprošlom stoljeću, no priča o djedu bi iziskivala puno više prostora, a bila bi prikladnija da je opjeva neki bolji kantautor jer je priča jedinstvena. Nama ostaje nada da će se situacija, kako u mostarskom, tako i u ženskom rukometu na prostoru cijele Bosne i Hercegovine popraviti, tako da ovakvi talenti kao što je Lucija već u ovako mladim godinama ne bi razmišljale o prekidima karijere.