Iza gola: Sretno Plemkinje

Već godinama nisam propustio niti jednu utakmicu rukometašica Zrinjskog, ali evo došao je taj dan da će se i to dogoditi. Mjesto iza gola na koje napadaju igračice Zrinjskog, a na kome sam već standardno godinama večeras će biti prazno. Sumnjam da će to nekoga puno zabrinuti, ali ja jednostavno ne mogu biti dio onoga čemu ne pripadam. Današnji Zrinjski nije Zrinjski kakav je bio svih ovih godina kada smo bili uz njega bilo da je na dnu ili na vrhu ljestvice. Cure koje su proslavile sveti dres i koje su pronijele slavu našeg imena i grada Mostara nisu zaslužile da budu na mrgini, a one danas tamo svakako jesu.

Sada ću citirati sam sebe i prenijeti jedan moj tekst napisan prije samo par mjeseci i on kaže:

"Kažu da sve lijepo kratko traje. Ja se ne slažem sa tom konstatacijom, bar ne kada su u pitanju rukometašice HŽRK Zrinjski. Naše Plemkinje su napravile čudo ove godine, svojim radom i zalaganjem zlatnim su se slovima skupa sa svetim imenom kluba upisale u povijest sporta na ovim našim prostorima. Igrale su naše cure europske utakmice, i tada su se sjetili mnogi da bi se mogli pojaviti u tom okruženju. Slijevali su blicevi, kamere su pratile svaki korak u dvorani koja je kao rijetko kada bila ispunjena do posljednjeg mjesta. Dpđoh, vidjeh i odoh u svoju rupu iz koje ću opet izaći kada Ivana, Andrea, Blaženka, Ana i sve naše cure opet dođu do naslovnica, moto je takvih kvazi navijača. U biti to i nisu navijači nego su nešto poput gljiva koje kako brzo dođu, još brže i prođu.

Europa je za nama. Večeras se Plemkinje vraćaju na domaći parket. Osjećam i znam da će dvorana opet zjapiti prazna premda igraju one iste cure koje su igrale protiv Samobora prije nekoliko dana. Slažem mozaik u glavi. U onome prostoru što netko nazva loža sjedit će Dragan i Pero, ljudi koji su uz igračice jedini zaslužni za ovo sportsko čudo. Tamo ispod semafora Ćalta, Bata, Šima i njihova mlađa raja koja ne propuštaju utakmice svojih Plemkinja. Na sredini curice iz mlađih kategorija, te poneki od roditelja i prijatelja od igračica. Tamo u terenu već gledam Miljenka i Stolu kako hvataju dobre akcije naših rukometašica. Nakon toga praznina..."

Večeras će rukometašice Zrinjskog opet na parket. Nažalost u svetom dresu neće biti Andree, Blaženke, Marije, Anele i Ane, a u takozvanoj loži neće biti Pere i Pinje. Svi oni otišli su ostavivši Zrinjski na vrhu, i teško će netko njihov uspjeh ponoviti. Naravno da se vremena mijenjaju, ali se mijenjaju i ljudi. Ja osobno neću otići i ostaviti Zrinjski, a večerašnja utakmica bit će moja minuta šutnje za moj i naš Zrinjski. Znam da ovo mišljenje dijele i moji Ćalta, Bata, Šima i svi oni koji nisu propuštali utakmice skupa sa mnom. Ne mogu prihvatiti da naše herione budu na još većoj mrgini, te da im se čak zabranjuje davati izjave za medije. Djevojkama koje su ostale u Zrinjskom želim puno sreće i pobjedu večeras, kao i pobjede na svim terenima gdje nastupaju. Plemkinje mi smo uz vas, ako ne tijelom onda duhom jesmo sigurno.