Ivano Balić nije htio okrenuti leđa suigraču pa je zajedno s njim i srušen
No, funkcija Ivana Balića, a zvala se koordinator za muški rukomet HRS-a, na papiru nije trebala biti strogo vezana za A-selekciju i to hoće li ona biti treća ili četvrta na nekom prvenstvu i hoće li njen izbornik pozvati minutu odmora ili neće.
Samim time, protjerivanje Balića svakako je najspornija odluka u velikoj čistki legendi, pogotovo jer, ponavljamo, ukupni plasman na SP-u nije razočaranje. Ali odluka nije i neobjašnjiva. Naime, od prvog većeg poteza od stupanja na dužnost Ivano Balić kao da je vezao svoju sudbinu za široj javnosti nepoznatog trenera kojeg je prigrlio kao suigrača, a kasnije i trenera u Akademiji Balić-Metličić.
Na Balićev je autoritet Babić postao izbornik ispred puno trofejnijeg i iskusnijeg Serdarušića, a na njegov je nagovor povukao i ostavku nakon ispadanja u četvrtfinalu Igara u Riju. Balić je uz Babića ostao do samoga kraja, nije ga htio izdati, a to bi na njegovu mjestu netko drugi napravio tako što bi, primjerice, izašao pred javnost nakon poraza od Slovenije i izjavio: "Ovo je nedopustivo, kao koordinator ću povući poteze."
No, to onda ne bi bio Balić koji ipak nije shvatio da život u uredima nema poveznice s terenom na kojem je briljirao, jer ondje ne gine suigrač za suigrača, već svak' čeka tvoj kiks da te sruši i uskoči na tvoje mjesto.
Lakoća kojom je ispraćen pokazuje da taj "brak" otpočetka nije sklopljen iz neke pretjerane ljubavi, već više iz interesa, da nije pozvan zbog zasluga, već dugova iz igračkih dana koji su navodno ostali, i da naš najveći rukometaš u povijesti sad prelazi tamo gdje je i bio u periodu nakon micanja iz reprezentacije, pa do kraja igračke karijere - u opoziciju. Ovo ne bi trebao biti njegov kraj.
Vecernji list
Vezani članci