Ivana Mlakić: Nadam se da ćemo biti prvakinje države
Kao prvo čestitke na diplomi, i kao se Ivana osjeća danas kao profesorica sporta?
Hvala na čestitkama! Pa iskreno da vam kažem zabrinuto, sad stvarno ne znam što dalje i kako, razmišljam o tome da nastavim dalje sa studijem da upišem magisterij,pokušam tražiti posao, ne znam to je baš teško pitanje.
Osim diplome ovu godinu zaključuješ uspješno i kao rukometašica najuspješnijeg športskog kolektiva u gradu. Možeš li nam reći što je bilo teže, učiti ili igrati?
Bilo je trenutaka kad je i jedno i drugo bilo teško, zavisno od situacija u kojima sam se nalazila. Kad sam tek upisala fakultet bilo mi je teže učiti nego trenirati, ali vremenom i s godinama sam uvidjela da se baš i ne treba previše oslanjati na rukomet jer je to prolazno, posebno što se sport iz godine u godinu sve više zanemaruje, pa sam zadnju godinu-dvije više posvetila fakultetu da to privedem kraju, jer tu vidim budućnost. Ali sam uz učenje imala vremena i za treninge, i za neke druge stvari. Kad radite nešto što volite nađe se vremena za sve.
Evo godinama si u Zrinjskom i godinama se priča o nekim boljim uvjetima za sport. Možeš li povući paralelu između dana kada si došla u Zrinjski i danas?
Malo je teško to uraditi, sigurno da je prije bilo puno bolje, vjerovatno je klub i tada imao problema, ne koliko ih ima danas, ali ja sam tada bila dijete pa i nisam bila toliko upoznata s timč Bilo mi je bitno da treniram, da igram i nismo se opterećivale ničim drugim. Samo ću navesti primjer da samo tada imale jutarnje termine u dvorani, večernje termine od sat i 30min, a danas jutarnjih termina nema, imamo večernje termine od sat vremena, što nije dovoljno ni za rekreativce, a ne ekipu koja igra Premijer ligu. Činjenica da su uvjeti u Mostaru za sport iz godine u godinu sve lošiji.
U ovoj sezoni ste napravile ogroman uspjeh. Kako ste uspjele s obzirom na sve nedaće na koje nailazite?
Da klub ima normalne uvjete za rad ovo i ne bi bio toliki uspjeh, realno bi bilo očekivati da se bude prvi, i sve drugo osim toga bi bio neuspjeh, da se igraju europske utakmice, da se prođe jedno ili dva kola, pa možda i više. Ali u uvjetima u kakvim mi treniramo i s kakvim se sve problemima susrećemo, ovo je itekako veliki uspjeh. Kako smo uspjele? Ni ja sama ne znam odgovor na to pitanje, jednostavno su nam se posložile neke stvari, prvo što smo sve zdrave za razliku od prošle sezone kad su nam se na početku dogodile ozljede nekih igračica, imamo kvalitetne igračice, radimo ono što volimo, imamo veliko zajedništvo na terenu, svaka daje sve od sebe, ima tu i želje za dokazivanjem i inata, ne bi li nekome malo proradila savjest pa da se urade neke dobre stvari za sport. Jednostavno kad dođemo na trening ili utakmicu zaboravimo sve probleme koje imamo, odradimo što trebamo i kad to završi onda se suočimo s realnošću i tako iz dana u dan.
Kako ti i djevojke gledate na pasivnost grada i županije na sve vaše uspjehe?
Meni je to još neshvatljivo, ne znam kako bih odgovorila na ovo pitanje. Svako ima problema i svi se susrećemo s njima, ali treba se boriti i pokušati osigurati što bolje uvijete ali ne činiti ništa to stvarno ne razumijem. Zrinjski je bio prvak države dvije godine zaredom i ne znam kako se moglo dopustiti da dvije ili tri sezone poslije toga Zrinjski bude zadnji na tabeli pred ispadanjem iz lige. Sreća pa je neki klub odustao od natjecanja pa smoostali u Premijer ligi. Da nije ljudi koji koji pokušavaju održati klub, osigurati mu osnovne uvjete samo za postojanje ne bi nas bilo. Mislim da bi se Zrinjski davno ugasio da je ovisio o Gradu i županiji, a trebao bi im biti na ponos. Ali se ja još uvijek nadam da će se nešto promijeniti po tom pitanju.
Koliko vama igračicama znači potpora Ćalte i njegove facebook grupe?
Svačija potpora nam znači, a posebno Ćaltina. Nadam se da će nas i dalje pratiti, dolaziti na utakmice i biti uz nas. Ovom prilikom mu se želim zahvaliti.
Što očekuješ na proljeće, može li Zrinjski postati prvak i može li još stepenicu više u Europi?
Nadam se da ćemo nastaviti ovako, s dobrim rezultatima u prvenstvu i na kraju biti državne prvakinje, da ćemo opet biti u završnici Kup-a, isto se nadam da ćemo proći i ovo kolo Challenge Cup-a. Sve to ne ovisi samo o nama igračicama, još puno drugih faktora se treba posložiti da bi to mogle ostvariti.
Osim svega nabrojanog ti si i trenerica mlađih uzrasta u klubu. Možemo li ubrzo očekivati neku novu Ivanu iz omladinskog pogona.
Uh... Jesam, sad od ljeta sam počela da treniram djevojčice uzrasta 98/99. To nam je najveći problem,jer se nema gdje trenirati s njima. Pa uvijek nešto improviziramo, ljeti treniramo na vanjskim terenima a zimi se snalazimo kako znamo. Ima talentiranih djevojčica, koje bi za koju godinu mogle postati dobre igračice. Sad hoće li one izrasti u kvalitetne igračice treniranjem dva puta tjedno u dvorani u đačkom domu i jednom u onoj maloj dvorani u MUP-u, ponekad vikendom Bijelom brijegu, kad je slobodna dvorana, ne znam. Veliki je problem isto što su ih neke osnovne stvari pogrešno naučili, sad treba ispraviti te greške, naučiti ih kako pravilno uhvatit, dodati loptu, kako voditi loptu i ono najosnovnije kako pravilno trčati. Ima se tu puno posla i iskreno, od svega najviše bih voljela da u tome uspijem.
Gdje se vidiš u budućnosti?
Stvarno ne znam, svaki novi dan donosi nešto novo. Prije sam govorila da ne bih nikad htjela biti trener,pa evo sad sam počela s tim. U kojem smjeru ću ići dalje vidjet ću s vremenom, samo mi je bitno da volim ono što radim, da me to čini sretnom i da sam zadovoljna.
Neka poruka za kraj našim čitateljima?
Kao prvo svima želim čestitati nadolazeće blagdane, nadam se da će nam svima slijedeća godina biti puno bolje od ove i voljela bih da u slijedećoj godini bude malo veća posjećenost naših utakmica, mislim da smo to svojim igrama i rezultatima zaslužile.
hercegovina.info
Vezani članci