Četvrti smo na svijetu: Je li Babić zaslužio medijski linč?

Vidi originalni članak
Tzv. javnost (komentari na Facebooku) i lijevi mediji već su se oprostili od izbornika i gledaju tko će biti novi na klupi Hrvatske reprezentacije. Možda ću vas sad iznenaditi, ali i ja bi volio novog izbornika. Zašto? Zato što ne bi volio ovakav linč nikome, a posebno ne zbog 4.mjesta na svijetu u bilo čemu, pa onda i u rukometu. Izbornik Željko Babić to ne zaslužuje. Je li pažljivo čitate? Četvrto mjesto, a ne četrnaesto. Znate li koja je bila Poljska na ovom svjetskom prvenstvu u Francuskoj? Sedamnaesta! Danci? Deseti! Nijemci? Mrvicu bolji, deveti. Je li možete zamisliti kakav oni linč (ne)proživljavaju u svojim državama? Kad smo ono osvojili medalju u nogometu? Košarci?

Novi izbornik Aleksandar Petrović sa šest NBA igrača ne usudi se jamčiti medalju na Europskom košarkaškom prvenstvu. Zanimljivo, nema medijskog linča, nema postavljanja pitanja tipa što radi na mjestu izbornika ako sa jednom od najtalentiranijih generacija u povijesti samostalne Hrvatske ne može osvojiti medalju. Još jedna sitnica mi je zanimljiva, a to je hrvatski mentalitet zaborava. Naime, nitko od rukometnih stručnjaka i javnosti nije reagirao kad je izbornik zajedno sa stožerom rekao kako je CILJ na Svjetskom prvenstvu četvrtfinale. Zašto je on to rekao? Zato što je bio svjestan da je nekoliko igrača nedostajalo i sam ključni igrač Domagoj Duvnjak je bio napola ozlijeđen. I toga su sportska javnost i mediji bili svjesni i šutjeli su! Sve ostalo iznad četvrtfinala je uspjeh, pa tako i četvrto mjesto. Je li mogao ovako ili onako i je li Zlatko Horvat trebao pucati sedmerac protiv Norvežana? Je li trebao ubaciti mlade igrače zadnjih deset minuta protiv Slovenaca? O tome možemo razgovarati satima i ništa nećemo promijeniti. Druga tema je to što se izbornik Babić zahvalio Gospi i Isusu na uspjehu u četvrtfinalu. I lijevo-liberalna javnost je to ismijala.

Tekst se nastavlja ispod oglasa


Ali s druge strane sveti Ivan Bosco (slavimo ga 31.01.) imao je san i u snu je sanjao kako je Crkva brod koji plovi morem, a privezana je za dva stupa:

„Usred beskrajne morske pučine uzdižu se dva snažna vrlo visoka stupa, jedan nedaleko od drugoga. Na jednome je kip Bezgrešne Djevice, pod čijim se nogama nalazi velika ploča sa sljedećim natpisom: ‘Marija Pomoćnica', a na drugome, koji je mnogo viši i veći, nalazi se hostija čija je veličina proporcionalna stupu, a pod njom drugi natpis sa sljedećim riječima: ‘Spas vjernika'."

Izbornik Željko Babić je toga svjestan, kao i činjenice da moramo biti siromašni duhom, kao što smo čuli u nedjeljnom evanđelju kada Isus govori na gori o blaženstvima. Što znači siromašan duhom? To znači da se u potpunosti pouzdajemo u Boga i njegov plan, da nam Bog u potpunosti prožima život, pa tako i poziv u kojem jesmo, pa tako ako smo i u sportu. Onaj tko se pouzdaje u Gospu i Isusa, nikad, baš nikad nije gubitnik, onaj tko svoje srce isprazni od svega i ostavi mjesto za Boga će uživati u kraljevstvu nebeskom! Izborniče, neka vam je sretno i blagoslovljeno!

priznajem.hr

Vezani članci