Akcija Austrija je uspjela, Červar pogodio s mladima
Hercegovina.info
Protiv Danaca i Poljaka odigrali ste spektakularno, perfektno – kazao je jedan od najboljih rukometaša svih vremena Stefan Kretzschmar.
A kad to kažu takva dva autoriteta onda rasprave nema.
Možda u igri hrvatskih rukometaša nije od početka do kraja baš sve bilo perfektno, bilo je i uspona i padova, I minusa i pluseva, ali ostaje europsko srebro kao vječni plus.
Uostalom, i Francuzi su glavinjali, jedva izvukli po bod protiv Mađara i Španjolaca, Česima nisu zabili gol nevjerojatnih 18 minuta. Šta mislite, je li za njih ovo prvenstvo uspješno?
Pišu li oni danas i govore o tim slabijim izdanjima svoje momčadi, prve u povijesti koja je vezala sva tri zlata: svjetsko, europsko i olimpijsko?
Činjenica je da je Hrvatska na ovo EP došla s puno novih ili nedovoljno afirmiranih imena, od Gojuna, Kopljara, Čarapine, do Mataije, Muse, pa i Štrleka. Da je, uz to, prvenstvo odigrala de facto bez Lackovića i s ozlijeđenim Valčićem.
Stoga, rasprave nema. Devet polufinala i šest finala na zadnjih deset velikih natjecanja, šest medalja, dvije zlatne i četiri srebrne, to je kontinuitet kojim se u rukometu mogu podičiti još samo Francuzi, a u hrvatskom momčadskom sportu ama baš nitko. I zato, rasprave nema!
Iz našeg kuta gledajući ovo prvenstvo je apsolutni trijumf Lina Červara. Vječno osporavan od većine konačno je dobio rat s igračima, novinarima i Savezom. Već prije se razračunao sa Džombom i Sulićem, sad je otkačio Metličića, Šprema, Vukića, Dominikovića i Špoljarića, ustrajao na novima i... osvojio srebro.
A cilj je bio ulazak u drugi krug, ako je moguće u polufinale.
Nije mu bilo ugodno slušati sva pitanja vezana uz šokantni nedolazak kapetana Petra Metličića, da bi dočekao 8 Buntićevih golova Dancima na istoj poziciji desnog vanjskog.
Nije poveo Vukića i Šprema, da bi dočekao izbor Štrleka za najbolje lijevo krilo prvenstva.
Forsirao je Gojuna i Kopljara samo da bi dokazao Zagrebu i Zoranu Gopcu da vode promašenu igračku klupsku politiku u kojoj stranci igraju, a naši reprezentativci sjede na klupi. Inatio se i dokazao da on s rezervama u Zagrebu može biti bolji od onih što igraju.
I da Gojuna može dovesti do mjesta u All star teamu prvenstva kao najboljeg obrambenog igrača.
Uživao je u tome što su se Gobac i Sandi Šola u ime Saveza rastrčali nakon što je najavio odlazak s klupe reprezentacije, što ih je doveo u situaciju da javno pokažu koliko im je potreban.
A najviše je guštao u čestitkama i osmjesima novinara s kojima je još jednom ratovao.
Uzeo je srebro, ali je uzeo i puno više od toga. Dokazao se igračima, sadašnjim i bivšima, dokazao se struci, medijima i Savezu. I zato je on apsolutni pobjednik ovog prvenstva. Pregovaračke pozicije za novi izbornički ugovor bitno su mu se popravile nakon Austrije...
Nova stanica na putu hrvatskim rukometašima je Švedska. Svjetsko prvenstvo dogodine u siječnju na kojemu će tražiti deseto polufinale. Sa zdravim Lackovićem i Valčićem, s iskusnijim Gojunom, Musom, Štrlekom, s novim klincima Marićem, Kovačevićem... bit ćemo opet u vrhu, ili na njemu.
Konačni cilj su Olimpijske igre u Londonu 2012. godine. Do tada će mladi sazrijeti, a stariji ostati u snazi. Sve što je Lino govorio u kontekstu Londona bilo je u prvom licu množine.
Mi. Dakle...
Slobodnadalmacija.hr
A kad to kažu takva dva autoriteta onda rasprave nema.
Možda u igri hrvatskih rukometaša nije od početka do kraja baš sve bilo perfektno, bilo je i uspona i padova, I minusa i pluseva, ali ostaje europsko srebro kao vječni plus.
Uostalom, i Francuzi su glavinjali, jedva izvukli po bod protiv Mađara i Španjolaca, Česima nisu zabili gol nevjerojatnih 18 minuta. Šta mislite, je li za njih ovo prvenstvo uspješno?
Pišu li oni danas i govore o tim slabijim izdanjima svoje momčadi, prve u povijesti koja je vezala sva tri zlata: svjetsko, europsko i olimpijsko?
Činjenica je da je Hrvatska na ovo EP došla s puno novih ili nedovoljno afirmiranih imena, od Gojuna, Kopljara, Čarapine, do Mataije, Muse, pa i Štrleka. Da je, uz to, prvenstvo odigrala de facto bez Lackovića i s ozlijeđenim Valčićem.
Stoga, rasprave nema. Devet polufinala i šest finala na zadnjih deset velikih natjecanja, šest medalja, dvije zlatne i četiri srebrne, to je kontinuitet kojim se u rukometu mogu podičiti još samo Francuzi, a u hrvatskom momčadskom sportu ama baš nitko. I zato, rasprave nema!
Iz našeg kuta gledajući ovo prvenstvo je apsolutni trijumf Lina Červara. Vječno osporavan od većine konačno je dobio rat s igračima, novinarima i Savezom. Već prije se razračunao sa Džombom i Sulićem, sad je otkačio Metličića, Šprema, Vukića, Dominikovića i Špoljarića, ustrajao na novima i... osvojio srebro.
A cilj je bio ulazak u drugi krug, ako je moguće u polufinale.
Nije mu bilo ugodno slušati sva pitanja vezana uz šokantni nedolazak kapetana Petra Metličića, da bi dočekao 8 Buntićevih golova Dancima na istoj poziciji desnog vanjskog.
Nije poveo Vukića i Šprema, da bi dočekao izbor Štrleka za najbolje lijevo krilo prvenstva.
Forsirao je Gojuna i Kopljara samo da bi dokazao Zagrebu i Zoranu Gopcu da vode promašenu igračku klupsku politiku u kojoj stranci igraju, a naši reprezentativci sjede na klupi. Inatio se i dokazao da on s rezervama u Zagrebu može biti bolji od onih što igraju.
I da Gojuna može dovesti do mjesta u All star teamu prvenstva kao najboljeg obrambenog igrača.
Uživao je u tome što su se Gobac i Sandi Šola u ime Saveza rastrčali nakon što je najavio odlazak s klupe reprezentacije, što ih je doveo u situaciju da javno pokažu koliko im je potreban.
A najviše je guštao u čestitkama i osmjesima novinara s kojima je još jednom ratovao.
Uzeo je srebro, ali je uzeo i puno više od toga. Dokazao se igračima, sadašnjim i bivšima, dokazao se struci, medijima i Savezu. I zato je on apsolutni pobjednik ovog prvenstva. Pregovaračke pozicije za novi izbornički ugovor bitno su mu se popravile nakon Austrije...
Nova stanica na putu hrvatskim rukometašima je Švedska. Svjetsko prvenstvo dogodine u siječnju na kojemu će tražiti deseto polufinale. Sa zdravim Lackovićem i Valčićem, s iskusnijim Gojunom, Musom, Štrlekom, s novim klincima Marićem, Kovačevićem... bit ćemo opet u vrhu, ili na njemu.
Konačni cilj su Olimpijske igre u Londonu 2012. godine. Do tada će mladi sazrijeti, a stariji ostati u snazi. Sve što je Lino govorio u kontekstu Londona bilo je u prvom licu množine.
Mi. Dakle...
Slobodnadalmacija.hr
Vezani članci