Vinko Sliško: Trčanje je moja životna filozofija

Vidi originalni članak
Čak i kad vladaju zimski uvjeti oni najuporniji svoje moraju odtrčati, jer radi se o životnom stilu kojega se ne treba odreći. Primjer toga je i Vinko Sliško s Kola pokraj Tomislavgrada.

Mladić je to koji je u osnovnoj i srednjoj školi volio tjelesnu kulturu i svi su znali da je izdržljiv. Uz to bi često išao i s bratom Ilijom trčati u prirodu, tako da se ljubav prema ovome sportu rodila još u djetinjstvu. Odlaskom u Split na daljnje školovanje učlanio se u AK Ask.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

-Kada sam se učlanio u AK Ask odlučio sam biti redovan na treninzima, tu sam se u 6 mjeseci upoznao s načinima treninga, svaki dan sam išao u teretanu -kaže nam Vinko.

Međutim, povratkom iz Splita prestalo je i redovno treniranje i trebalo se posvetiti traženju konkretnoga posla. Ubrzo se zaposlio kao skladištar u Prodexu/Violeti i tek nakon toga se vratio aktivnijim treninzima koje je radio s Kristijanom Juričem, Josipom Škorićem-Jozijom, Krešimirom Sliškom i Igorom Mandušićem. Tako je na Igorov prijedlog nastao danas poznati AK Puls, koji je Vinku velika potpora uz poslodavca koji mu je ujedno i sponzor i uvelike mu izlazi u susret, a tu je i velika podrška prijatelja i trkača Džonija Jurića.

Treninge planira ovisno o tome kako je bilo na poslu.

-Kad je na poslu napornije, odradim blaži trening, a kada nije toliko naporno odradim jači, uglavnom prilagodim se. Najbitnije mi je da odradim najmanje 3 treninga tjedno, a bazirao sam se na duge pruge, maraton 42, 2 km, polumaraton 21, 2 km, te 5 i 10 km -ističe.

Područje gdje ga prolaznici susreću i koje je njegov teren za trčanje je Kologaj, staza Lige Sarajlije-Letka, cesta do Vidikovca i slično, a kada zima ne dozvoljava trčanje vani Vinko vježbu odradi kod kuće na sobnom biciklu.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

-Ja bez trčanja ne mogu, to je moja životna filozofija, čak i kad ne budem imao rezultate ja znam da ću uvijek trčati. Isto tako znam da je u početku našim ljudima bilo neobično vidjeti da netko trči, no sada je to postalo normalno. Na Šujičkom polumaratonu 2015. godine sudjelovalo je, uz ostale, i 15 mojih Koljana, na što sam baš ponosan.

Već duže vremena zanima se i za prvenstva Hrvatske. San mu je postati hrvatski reprezentativac i baš zato nastupa za AK Dubrovnik. Kaže bio je član i AK Maksimir, ali su ga u AK Dubrovnik ozbiljnije shvatili.

Pitam Vinka kako to da nikada nije odustao, na što spremno odgovora:

-Ja se prije svake utrke prekrstim i Bogu sve predam i onda ima da valja i da bude dobro. To je ono što me nosi u životu, vjera mi je jako bitna. Trudim se biti dobar vjernik, a zadnjih godina prisutan je rast u vjeri. Kad nisam na poslu i ne trčim volim čitati duhovne knjige, čemu je dijelom pridonio moj prijatelj Krešo Parlov, također trkač. Baš zbog toga mi je drago da se u našem gradu otvorila i Franjevačka knjižnica.-

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Uzori su mu ljudi koji su uporni, pa tako često citira Antu Kostelića i onu njegovu: „Ako učiniš sve što je u tvojoj moći možeš uspjeti, a možeš i ne uspjeti, no ako ne učiniš sve što je u tvojoj moći nećeš uspjeti sigurno."

Sjeti se često i Ante Bakovića Fante:

-Jednom kada sam došao na stazu Lige on je taman završio trening. Kada je podigao majicu ispod nje su bile žice po prsima i manji aparat oko struka koji mu je analizirao srce, to mu je dao doktor, jer je imao problema sa srcem. Doktor je zaključio da mu treniranje ne škodi kad je vidio podatke. Kada sam pobijedio na Šujičkom polumaratonu on i moj pokojni zet su me dočekali u cilju, moji su bili na krštenju, ali taj trenutak nikad neću zaboraviti, on mi je ostao baš upečatljiv.

Isto tako upečatljivi su i Vinkovi rezultati, oni dolaze na kraju i stoga ih za kraj i ostavljamo uz nadu da će poslužiti kao dobar motiv svima onima koji žele okušati granice svoje izdržljivosti.

Uz potporu AK Puls: pobjeda na Šujičkom polumaratonu 2015. i 2017.godine, pobjeda na utrci Maslenica „Da se ne zaboravi", nagrada za najbržeg Duvnjaka na Duvanjskoj desetci.

Tu su još: 3. mjesto u Širokom, 3. mjesto na Mostarskom polumaratonu, 2. mjesto na Sarajevskom polumaratonu, 3. mjesto na Omiškom polumaratonu.

Uz potporu Ante Živkovića i AK Dubrovnik: 2. i 3. mjesto na ekipnom Prvenstvu Hrvatske u maratonu, 3. mjesto na ekipnom Cestovnom prvenstvu na 10 km, 3. mjesto na ekipnom Prvenstvu Hrvatske u trailu.

Najbolja vremena na utrkama: na 5 km -16 min, i 34 sec., na polumaratonu: 1 h i 15 min. 19 sec., i maratonu 2 h i 45 min.

Jelena Perković/Tomislavcity