Poraz vaterpolista Hrvatske od Srbije u finalu Olimpijskih igara

Jednostavno, iskazali su nadmoč tehničku, taktičku i tjelesno, a kada se to dogodi, kada to vidite onda se u sportu može samo čestitati suparniku. Dakako, i nagnati već danas da sutra budete bolji.

No, u minule četiri godine se pola stvari na Olimpijskim igrama, kada je riječ o vaterpolu, nije promijenilo. Ujedno, nije nam krivo. Hrvatska u finalu. To je konstanta. Prije 4 ljeta na Temzi, i jučer ispod Corcovada. Ono što nam se nije svidjelo previše je početak, pišu Sportske novosti.

Nakon nepune dvije minute, demonstracija srbijanske moći u igri s igračem više. Prlainović na vratnicu, ondje se visoko diže centar Duško Piejtlović i praktikči 'zakucava' u mrežu. Nakon jedne je minute iz pozicijskog napada, s istim brojem igrača, sjajno odapeo sa srednjeg vanjskog Sandro Sukno za poravnanje - 1:1. Uslijedilo je potom razdoblje opasnosti po naš gol. Naime, budući da Srbija ima moćne, teške i opasne centre logično je braniti se plitko. Opasnost je tada vanjski red suparnika, a tu Srbija ima ćime priprijetiti.

Prvo Mandić nadmudruje Sukna u polu kontri za vodstvo Srba (1:2), da bi malo manje od tri minute do kraja prve četvrtine s igračem više, Stefan Mitrović na asist Prlainovića pogodio za dva razlike (1:3). Izbornik Tucak u pravom trenutku zove minutu odmora, nakon koje slijedi munjevita reakcija. Dodavanje Sukna sa srednjeg vanjskog na desno krilo gdje je kao zapet čekao Katalonac Garcia za pogodak (2:3). Ujedno i konac prve četvrtine. Dionice u kojoj je Srbija obrambeno 'stala' visoko, daleko od svojeg gola. Opet logično. Naši centri nisu toliko teškim te je sav teret hrvatskog napada 'spao' na šut s vanjskih pozicija.

Problem se nastavio i u drugoj četvrtini. Šutevi Petkovića i Jokovića koje rani srpski vratar Mitrović ili pak Bukić s krila pokraj gola, uz nemogućnost dobacivanja uopće na 2 metra. S druge strane, suparnik je lagano 'trpao'. Prvo Nikić u dugačkom napadu, nakon što smo se već obranili s igračem manje, s 2 metra je Nikić prejak za Bukića, a onda dvije i pol minute prije poluvermena, lucidan potez kapetana Srbije Gocića.

S desne strane, desnom rukom, efektan lob za prvo osjetnije i opasnije vodstvo (2:5). Velik nam je problem pričinjao i napad s igračem više. Tek smo iz petog pokušaja uspjeli probiti obranu suparnika, Šetka s lijevog krila (3:5). Ovaj zaostatak nije međutim bio dugačkog vijeka. Ono što mi jučer nismo nikako imali, a što demonstrirao mladi ljevoruki napadač koji je iz Crne Gore prešao u Srbiju - Dušan Mandić. Iz tzv. slobodnog udarca, munjevito i snažno, kada se obrambeni igrač mora povući na dužinu ruke, odapinje iznad Šetke za novih plus tri za suparnika (3:6). Rezultat kojim se otišlo na veliki odmor. Rezultat deprimirajući, ali i igra koja nije obečavala puno sinoć. Prvenstveno u napadačkom dijelu i tzv. duel-igri.

Tek što je poluvrijeme počelo, Burić je iznenadio sve, prvenstveno Srbe i vratara Branislava Mitrovića. S netipične mu opzicjie, s desnog krila, uz malo je sreće pogodio za smanjenje još uvijek visokog vodstva (4:6). Samo... već pogađate,Srbija pogađa. Sada drugi ljevak, Filipović nakon tri promašaja, pogađa za opet plus tri (4:7).

Kada k tomu pridodamo da je u tom trenutku, tri minute prije kraja hrvatska realizacija igrača više bila mizernih 1-9, kao i da vratar Bijač nije bio ni blizu svojih pravih vrijednosti... Shvaćate poantu. Posebno nakon što je Filipović postigao i drugi gol, ukupno četvrti s desne strane, s očitim kašnjem Petkovića u bloku (4:8). Tucak je u tom trenutku, 2.14 prije kraja treće četvrtine ubacio u igru kapetana Pavića na gol. Možda kasno. Točno 11 sekundi prije kraja treće četvrtine, Mandić trenutak lucidnosti. Šrauba sa 4 metra, potpuno zavaravanje Bukića koji ni u ludilu nije pomislio da će ovaj to učiniti, a učinio je za plus 4 uoči posljednjih 8 minuta (5:9). Puno i malo. Puno golova prednosti za Srbiju, a malo minuta za ispravljanje našim Barakudama.

U prvoj minuti posljednje dionice, plus 5 za Srbe. Kontra Srbije, Mandić dodaje nečuvanom Dušku Pijetloviću kojem i nije bilo teško ispred Pavića oprobavati silinu udarca (5:10). Brzo je uzvratio Sukno (6:10), ali slabašna korist kada je curilo ga curilo s naše lijeve obrambene strane odnosno desne napadačke Srbije. Mandićev četrvrti pogodak za 6:11 tri i pol minute prije kraja u biti je označio kraj. Kraj našim nadanjima, početak slavlju suparnika, ali porazu unatoč, kada se glave ohlade i pljesak Tuckovim izabranicima.

Odigrali su dva lijepa tjedna u Brazilu, a doma se vraćaju s olimpijskom kolajnom. Nije malena stvar, nije uopće!