Naš heroj: Plemićki i Mostarski, makar vaki i bez dvorane

Pogotovo je lako jer svi mi imamo neke svoje heroje. Ovaj naš heroj nema ime.
On može biti bilo koji košarkaš ili rukometaš Zrinjskog. Taj naš heroj se ni kriv ni dužan rodio u gradu koji nema sportsku dvoranu.

Znao je taj naš heroj da ga čeka mukotrpan put jer je odlučio baviti se dvoranskim sportom u svom rodnom gradu. Za njega nisu postojale prepreke ni barijere.
Hrabro je prkosio svim nedaćama i odlučio je biti pobjednik. Kada je nakon godina odricanja konačno došao na tron svhatio je koliko u ovom gradu znači biti pobjednik.
Naš heroj se nakon svega našao i na naslovnicama. Dolazi iz grada koji nema dvoranu, a on je pobjednik. Valja mu se sada slikati sa svima, valja mu biti na naslovnicama medija.

Taj naš heroj bio je heroj i lani, i preklani i prije nekoliko godina. Ni tada nije imao dvoranu, a grabio je putem pobjednika. Samo on, njegava obitelj i njegovi treneri znaju čega se svega naš heroj odrekao da bi bio pobjednik.

Iza njega su litri i litri prolivenog znoja i tisuće kilometara puta u starim autobusima. Iza njega su  treninzi u pola noći kada svi njegovi vršnjaci posjećuju noćne klubove i glume face razbacujući se novcem koga su mu teškom mukom zaradili roditelji.  Iza našeg heroja su godine truda i rada i zbog svega toga je on heroj Mostara.

Naš heroj je i bilo koji član uprave košarkaškog i rukometnog kluba Zrinjski. Naš heroj ima zadak naći sredstva kako bi svojim igračima osigurao sredstva za treniranje i igranje utakmica. Naš heroj se često spušta ispod svog nivoa i moli sredstva kako bi osigurao normalno funkcioniranje kluba. Naš heroj je čovjek čista obraza,  i nema toga što ne bi učinio za svoj Zrinjski.

Da to je naš heroj u pravom smislu riječi koji zna za što živi i radi. Danas je puno lakše biti budala i tako poslati slavan. Ovaj grad i ne daju puno izbora. Biti naš  heroj ili biti slavan nastupajući po raznim reality emisijama.

Za ovo prvo treba dati sve od sebe, a za ovo drugo treba prodati dušu vragu. Trnovit je put našeg heroja. Od parketa školske dvorane i betonskog igrališta do zvijezda puno je kilometara. Naš heroj ne bi bio heroj kada bi odustao. Naš heroj možda je rođen u gradu bez dvorane,  ali naš heroj je rođen da bude pobjednik i heroj. Volimo našeg heroja jer je naš, Plemićki i Mostarski, makar vaki i bez dvorane.

HERCEGOVINA.info