Godine prolaze, titule dolaze, sve se mijenja samo Mostar još nema dvoranu

Zrinjski nema svoj dom, mjesto gdje će se naša djeca osjećati sigurno i gdje će se pripremati da krenu stopama Bogdanovića i Karačića.

Košarkaši Zrinjskog su prvaci BiH. Nakon titule uslijedila su slikanja. Mnogi znani, ali i neznani pojaviše se u majicama na proslavi. Tako je bilo i lani kada su rukometaši Zrinjskog osvojili Kup BiH. Tako je bilo i prije nekoliko godina kada su rukometašice Zrinjskog osvojile prvenstvo.

Nakon slikanja slijede tapšnja po leđima, a nakon toga i obećanja. Obećavaju se kule i gradovi, obećaje se dvorana dostojna grada koji je kulturno, političko, ekonomsko i sportsko sjedište jedne regije.

Kada se napokon ugase svjetla reflektora sportaši ostaju sami. Nikoga više oni ne interesiraju, bar ne do slijedećeg slikanja sa osvojenim pokalima.

Godine prolaze, titule dolaze, sve se mijenja samo Mostar još uvijek ostaje valjda jedini grad bez dvorane na svijetu.

Mostar ostaje i grad obećanja koja se naravno nikada ne ispune. U nekoj drugoj sredini nacionalni prvaci bi za nagradu dobili mnogo toga, a kod nas jutro nakon osvajanja naslova predsjednik HKK Zrinjski najavljuje ostavku svih dužnosnika u klubu.

Predsjednik koji je 10 godina na čelu kluba sa kojim je prošao sve i na kraju dočekao pet minuta slave najavljuje odlazak. Odlazak jer malo koga interesira što se u klubu događa ona 363 dana kada nema slikanja i tapšanja po leđima.

Jedan drugi predsjednik, predsjednik rukometaša Zrinjskog dan uoči najvažnije utakmice u sezoni javno proziva sponzore da ispune svoje obveze u kojima pojedini kasne dvije godine.

Poznajem obojicu predsjedika koji su časni i pošteni ljudi. Odgovorni su prema funkciji koju obavljaju i jasno je da im je voda došla do grla. Biti na čelu dvoranskih i uspješnih klubova u gradu koji nema dvoranu je podatak za rubriku vjerovali ili ne.

Košarkaši su prvaci BiH, rukometaši treći u ligi. Ljestvica uspjeha je podignuta visoko, neki će reći i previsoko za naše (ne) uvjete. Navijači sanjaju regionalne lige, koje se nažalost ne mogu igrati u gradu bez dvorane.

Biti ili ne biti pitanje je sada? Srce kaže idemo dalje i još jače, a razum ne misli tako. Mađarska nema more, a ima mornaricu. Mostar ima dvoranske prvake, a nema dvoranu. Princip je isti sve ostalo su nijanse.

Zrinjski i Mostar očajnički trebaju dvoranu. Dvorana će donijeti uvjete da se u Mostaru organiziraju velika natjecanja kojs će privući sponzore. Jedno bez drugog ne ide i neće ići. Znamo da nas po pitanju dvorane veslaju godinama. Po pitanju dvorane toliko puta smo u Mostar preveslani , ali ako smo preveslani to i ne znači da smo sisali ta njihova vesla. Magla se možda može prodati negdje drugo, u Mostaru nije niti će ikada. Mostar je grad prvaka i prvaci trebaju dvoranu. Trebaju je danas, sutra će možda biti kasno.

HERCEGOVINA.info