Blanka Vlašić napokon proglašena atletičarkom godine

Nije Mona Lisin, ali je Blankin. Osmijeh joj se nije skidao s ozarena lice nakon što je saznala i nekoliko minuta kasnije u ruke primila pokal namijenjen najboljoj atletičarki svijeta. Kraljica sportova dobila je novu kraljicu, Blanku Vlašić, piše jutarnji list.

Ono što smo mi u Hrvatskoj godinama znali, danas je atletski svijet i službeno priznao. Jedna od najkonstantnijih atletičarki svih vremena iz Monte Carla (kojeg bi privremeno mogli nazvati i Blancheville-sur-Mer) ostvarila je jedan od svojih snova. Četiri puta najbolja hrvatska sportašica, dvaput najbolja europska atletičarka, a od danas i najbolja atletičarka svijeta.

- Iznimna stvar je u rukama držati ovaj trofej. Nemoguće ju je uspoređivati s trofejima koje sam osvojila, ali sam ispunila još jedan od svojih snova. Kada sam s 14 godina, pri prvom skoku, osjetila da je vis moja sudbina, i kada sam osvajala svjetska juniorska prvenstva, sanjala sam ovakav dan. Osjećaj ne može biti bolji nego što je sada, blagoslvljena sam što mi se ostvarila i ova želja - govorila je razdragana Blanka držeći ponosno trofej uz koji stiže i nagrada od 100 tisuća američkih dolara koju je zaslužio i Kenijac David Rudisha.

Tako je, na neki način, ispravljena nepravda iz 2007. kada je Blanka objektivno zaslužila nagrada. Ove godine imala je sportske argumente koje nitko nije mogao prebrisati krpom. Dio ljudi oko Blanke sumnjao je da bi se „politika" mogla umiješati u izbor, ali ona je predosjećala da joj stiže najveće sportsko priznanje.

- Nisam skočila, niti ništa ludo napravila kada su mi javili da se spustim u predvorje po nagradu. Naslućivala sam da će doći, ali bez obzira na sve nisam htjela trošiti previše emocija na razmišljanje o dodjeli. Koncentrirala sam se na tehničke probleme, peglanje haljine i ostale stvari.

Na jednostavan način, pitanjem, objasnila je što joj znači što je od danas najbolja atletičarke svijeta, tek treća skakačica u vis ( Henkel, Cloete) nakon što je ustanovljena ova nagrada.

- Što može biti bolje nego kada vas proglase najboljom atletičarkom, najboljom u svim disciplinama, a ne samo u skoku u vis.

Odgovor je, valjda, svima jasan.

U godini nije bilo svjetskog prvenstva i olimpijskih igara, ali Blanki je nudila puno izazova. I na borilištima, ali i na drugim „borbenim poljima".

- Posebno mi znači to što sam nagradu zaslužila u sezoni u kojoj sam dugo tražila formu i borila se s vlastitim demonima. Najviše puta sam trebala prvo pobijedili samu sebe, a tek onda suparnice. Mučila sam se dugo vremena, ali onda je stigla nagrada na Poljudu. Nije veliko prvenstvo, ali u srcu sam znala da je nešto posebno. Prekrasno je kada vam se u istoj godini ispune dva sna. Pobjednički krug na Poljudu pa ova nagrada.

Slijede godine nose nove izazove. U 2011. je Svjetsko prvenstvo, godinu dana kasnije Olimpijske igre, a tu je već i tradicionalno pitanje svjetskog rekorda. Vrijeme je za slavlje, ali zanima nas i pogled u budućnost.

- Jedan od mojih osnovnih instinkata je pobjeda. Želim treći put zaredom biti svjetska prvakinja, a ako jednom skočim svjetski rekord onda će doći i olimpijsko zlato. Često me pitaju što bih radije željela, a ja hoću cijeli paket. Znam što trebam napraviti da bih skočila svjetski rekord. Nisam pod stresom pod toga. Moram se fokusirati na treninge, ostati „zdrava u glavi" i bez ozljeda. Bit će gadno ako počnem razmišljati o visini. Svjetski rekord je kao par savršenih cipela u dućanu. Kada si malo dijete maštaš o njima jer su tako lije i znaš da ćeš vjerojatno jednog dana doći u priliku da je kupiš. Ne mogu reći da ću ga sigurno skočiti, ali idem u pravom smjeru i sretna sam s time.