Zvonimir Boban: Nisam simbol otpora, Hrvatska je bila moj san.
Legendarni kapetan vatrenih ističe kako uživa u miru u Švicarskoj gdje ga na ulici prepoznaju mnogo manje nego u Italiji. Dodaje kako su se supruga i djeca potpuno integrirali u društvo, naučili su njemački jezik što je i njemu cilj.
- Naučit ću ga iz poštovanja prema Švicarskoj, a ne želim da mi se djeca smiju za par godina. Švicarskom novinaru posebno je bilo zanimljivo Bobanovo udaranje milicajca. Zbog toga je postao simbol otpora pa nije igrao za Jugoslaviju na SP-u u Italiji 1990.
- To je bio potez za slobodu, protiv ugnjetavanja. Režim nas je godinama gazio, a mi smo bili mladi i borili smo se za svoje ideale. Ljudi govore, Boban je udario policajca, ali to je izvučeno iz konteksta. Policajac je tukao mladog dečka i ja to nisam mogao gledati. Od tada se nikada nisam potukao. Nisam ja postao simbol otpora, ne moj udarac. Svi oni ljudi, koji su se tog dana branili, su simboli. To je bio ustanak svih. Ali ja sam bio Boban, Dinamova desetka, to je bila razlika. Mnogi tvrde da sam riskirao tada više nego ostali. To nije istina. Riskirao sam možda svoju karijeru, ali u onom kontekstu, to ne znači ništa - ispričao je Boban te pojasnio situaciju u kojoj su hrvatski i srpski igrači nakon toga još godinu dana igrali za istu reprezentaciju.
- Morate razlikovati, mi smo se protivili režimu, a ne Srbima. Mi smo u reprezentaciji bili prijatelji. Nikada nisam imao problema s prijateljima iz Srbije. Čak ni u vrijeme rata. Ne prihvaćam rasizam, rasisti su idioti. Hvala Bogu da je rat završen. Odnosi Hrvata i Srba su danas mnogo bolji.
Ističe kako mu je Hrvatska bila - san.
- Ako me želite pitati jesam li uvijek sanjao kako pjevam hrvatsku himnu, jesam! Jesam li oduvijek želio igrati za svoju zemlju? Jesam. Hrvatska je bila moj san. Ali Jugoslavija je također bila moja momčad. Uvijek sam za nju davao sve od sebe.
Boban je još otkrio kako je Milan iz sezone 1992./1993. najbolja momčad za koju je nastupao. - Za tu momčad nastupala su tri Nizozemaca, Gullit, Rijkaard, Van Basten, zatim Papin, Savićević i najbolji Talijani tog razdoblja, Baresi i Maldini - zaključio je Zvone Boban.
Vezani članci