Žestok obračun Ćorluke i Štimca, prijeti pobuna još petorice igrača!

... što je tražio, četiri boda su na računu hrvatske reprezentacije, ali je na putu do uspjeha prepoznatljivim buldožer-stilom Štimac otvorio i neke fronte koje neće tako lako zatvoriti.

Prije svih onu u vidu (najmanje četvorice) nezadovoljnih senatora u svlačionici, čiji se indeks vrijedosti nakon Makedonije i Belgije obrušava kao Crobex u najboljim danima. Ali krenimo redom...

Sukob u Konradu

U Bruxellesu se 45-godišnji debitant na klupi predstavio kao čovjek koji ne preže od rizičnih manevara dok se približava opasnim zavojima. "Crvenim vragovima" suprotstavio je trkački moćan sastav, dijelom tog puzzlea uz opći šok postao je splitski srednjoškolac Josip Radošević, a iz njega je prethodno istupio Vedran Ćorluka. Nogometaš koji ne nosi kapetansku vrpcu, ali je proteklih godina izrastao u neokrunjenog vladara momčadi.

"Čarli" i Štimac su se, javljaju šaptači, nekoliko sati uoči utakmice sudarili na polemičkom poligonu, razgovarali su previše žučno i glasno za finu klijentelu skupog hotela Konrad, jer se izborniku uopće nije dopao iznenadni "šefe, ja ipak ne mogu" iz usta stožernog obrambenog igrača. Bomba servirana u vrijeme ručka, kada su taktičke šarade napokon izbrisane s ploče, igrači znaju što ih čeka i počinju sa seansama mentalnog treninga u hotelskim sobama.

"Kako ne možeš ako si sinoć normalno trenirao", pita Štimac u slobodnoj interpretaciji nižepotpisanog. "Tako što ne mogu", odgovara u mojoj mašti Ćorluka, igrač koji je na kopačkama ugravirao nadimak - Psihić. "Ponovno mi se javila ona dosadna teta iz Amerike, ja je zovem tetiva", dodaje. Ovdje Štimac zagalami i opsuje tako glasno da je hotelski vratar potražio zaklon ispod stola, nakon čega očekivano u momčadi završi Schildenfeld.

Joe poput Neste

Na sreću "Šifo", personifikacija vječno zahvalnog klupskog igrača, odradit će posao besprijekorno. U tandemu s "Nestom ove generacije", Josipom Šimunićem, uz dirigentski dodir Luke Modrića i lijepu dionicu Ivana Perišića, predstavljao je najbolji dio naše momčadi.

Glancanje hijerarhije po cijenu konflikta s igračima, možda i kirurške amputacije ako će spriječiti širenje gangrene; ove mjere postaju sastavnim dijelom reforme koju Štimac najavljuje otkako je preuzeo dužnost. To je ujedno i jedina zasad vidljiva promjena u usporedbi sa Slavenom Bilićem koji je razmazio igrače birajući od tzv. man-management tehnika samo pozivanje na autoritet znanja te njegovanje drugarstva. Štimac nema problema pokazati da ne vjeruje "dogovornoj ekonomiji", on želi vladati kao vođa. Mrkva i batina smjenjuju se u pravilnim razmacima. Pored živog Guardiole, tako ispada da su svi treneri danas ipak opsjednuti Mourinhom.

Autokratski režim

Oštar kurs dovest će Štimca u manji ili veći sukob sa starosjediocima koji gube pozicije. Nakon 70-ak nastupa za "vatrene" Kranjčar više definitivno nije prvotimac. Vukojević je prepustio mjesto tinejdžeru. Javno osramoćen nakon Makedonije, Rakitić je iz Bruxellesa otišao sa željom "što prije zaboraviti najgorih deset dana reprezentativne karijere". Eduardo je nakon bljeska protiv Švicarske opet treći ili četvrti napadač. Olić je sa 33 godine umoran za "joker zovi" ulogu.

Žongliranje taštinama zaslužnih igrača posao je koji zaslužuje beneficirani radni staž, ali zapravo neizbježan dio izborničkog posla.

Štimac će na tom polju imati podršku javnosti sve dotle dok će njegov meritokratski režim donositi rezultate, biti pravedan i ujednačen. Što bi u bliskoj budućnosti klupi moglo približiti i samog kapetana. Darijo Srna je, naime, u posljednja dva meča bio među najmanje uvjerljivim igračima.

Štimac je samo naizgled gazda cockpita. Perspektiva je zgodna, listopadski kalendar servira light paket-aranžman (Makedonija u Skoplju, Wales u Osijeku) i priliku da 2013. Hrvatska dočeka na vrhu. Međutim, iza kulisa tinja, nekolicina igrača sljedeće okupljanje dočekuje u raspoloženju nimalo slatkog iščekivanja. Bez harmonije u svlačionici nemoguće je dobiti i najslabije suparnike.

Sklad iznutra, uostalom, kreira i atmosferu prema van... A ambijent, to raspoloženje gdje "svi traže pobjedu, a zapravo navijaju da izgubimo", nastavlja razdirati izbornika kao što svjetska bol razdire grudi mladog Werthera. Premda ne bi trebala jer šef "vatrenih", osim što je u zrelim godinama, u dubini duše zna da vodi unaprijed izgubljenu borbu. Rejting Igora Štimca kreće se u susjedstvu Radimira Čačića. U savezništvu s Mamićem i Šukerom, taj ranking zaranja u još dublje depresije.

Euforija ili opća skepsa, ionako je svejedno dok momčad bilježi rezultate poput ovih. Ako vas neće lansirati na billboard plakate, osvojeni bodovi šefove momčadi i Saveza će barem poštedjeti uvreda s tribina...

Izvor: Jutarnji.hr