VLADIMIR SLIŠKOVIĆ ZA HERCEGOVINA.INFO 'Mogao sam preskočiti deset stepenica, ali bi me to progutalo'

Vladimir Slišković preuzeo je ulogu glavnog trenera ruskog Orenburga nakon uspješnog rada u Spartaku iz Moskve. Slišković je najprije svoj potencijal pokazao kao pomoćni, a zatim i kao glavni trener kluba iz Moskve. Tako je u travnju izabran za trenera mjeseca u Rusiji. Sve to skrenulo je pozornost na njega, prvenstveno od strane klubova iz Rusije. Tako je stigla i ponuda iz Orenburga.

"Klub je nakon niza negativnih rezultata, čak 14 utakmica bez pobjede, odlučio pronaći drugo rješenje. Na njihovoj listi želja tako sam bio i ja. Uspostavili smo kontakt, rekao sam im svoje viđenje, ali i oni meni svoje, pa je na kraju i došlo do dogovora", kaže nam na početku razgovora.

Spartak se na kraju sezone odlučio za Dejana Stankovića. Iako je Sliškoviću ponuđeno da ostane u njegovom stožeru, ipak se nije odlučio za to. Svjestan je, kaže, da bi njegovo prisustvo u novom stožeru izazvalo sumnje u njegov rad. Nije mu kaže bilo teško napustiti klub.

"Ne bi rekao da je bilo teško. Već dugi niz godina ne donosim ishitrene odluke. Ne vodim se emocijama. Pokušavam analizirati strane iz više kuteva, analizirati situaciju. Čvrste i hladne glave sam donio odluku jer sam smatrao da je ona najbolja, ali ne samo za mene, nego i za ekipu Spartaka. Klub je meni nudi novi ugovor na mjestu pomoćnika Dejanu Stankoviću. No, to nisam prihvatio jer sam smatrao da je tako najpravednije. Nema mi smisla da u jednom novom stručnom stožeru koji dolazi, ostaje jedan trener iz prethodnog", ističe Slišković za Hercegovina.info.

Orenburg je u trenucima krize. Klub se nakon 11 odigranih kola nalazi na pretposljednjem mjestu sa svega sedam osvojenih bodova. Slišković vjeruje da može donijeti promjene koje će rezultirati boljim igrama i rezultatima.

"Mogao sam ostati kući i čekati da se otvori za mene nešto 'sigurnije'. No, za mene kao trenera je ovo veliki izazov. Jako dobro poznajem, ne samo Orenburg, nego sve ekipe u Rusiji. Znam karakter svih pojedinaca. Dugo sam ovdje, pa me i posao natjerao da sve dubinski analiziram i upoznam."

S obzirom na trenutnu situaciju, ima jasnu viziju.

"Nejasno mi je da ekipa koja ima relativno dobre individualce, na trenutke ne izgleda kao ekipa. Za mene je stoga ovo izazov. Analizirao sam momčad i smatram kako postoji šansa da se spasi ekipa, da se ostane u ligi, no nikada ne znate što nosi sutra. Vjerujem u svoj rad i ono što donosim ekipi, ali da će igrači prihvatiti moj rad i da se na koncu ekipa spasi jer je to u interesu svih nas."

Vjeruje u potencijal svojih igrača i smatra kako momčad vrijedi puno više od trenutne pozicije na prvenstvenoj ljestvici.

"Da sam preuzeo ekipu na početku prvenstva, odradio selekciju, pripreme, rekao bi da Orenburg ima priliku odraditi jednu mirnu sezonu, bez nekih stresnih situacija. Ne mogu reći da je to ekipa koja treba završiti među prvih šest, ali mislim da je od osmog do desetog mjesta nešto realno. Mislim da ima ekipa koje imaju puno manje individualne kvalitete nego to ima Orenburg."

Polako kompletira i svoj vlastiti stožer. Prvi pomoćnik bit će mu Ivan Bubalo.

"Ivan ima kvalitetu, jer ga u protivnom ne bih ni pozvao. Radio je s Bakom, a znamo se i dugi niz godina i imamo korektan i dobar odnos. Radi se o profesionalcu koji se posvetio trenerskom poslu i posjeduje svoje kvalitete. Zamolio sam ga stoga da dođe i da mi pomogne. Očekujem da će se stožer u skorije vrijeme kompletirati s još dvojicom trenera iz BiH."

Važna karika u njegovoj momčadi bit će svakako bivši nogometaš Zrinjskog Ivan Bašić koji već treću godinu uspješno brani boje ovog kluba.

"Ivan je postao standardni reprezentativac BiH i mislim da je pred njim svjetla budućnost. Dečko je iznimno profesionalan. Pratim ga nekoliko godina u Rusiji, sazrijeva kao igrač i dobiva jako puno na samopouzdanju. Rekao bih da je sada sve na njemu. Samo mora nastaviti biti ponizan, šutjeti, a pričati na terenu. Mišljenja sam da on ima kvalitetu jednog dana napraviti ozbiljan korak u karijeru."

Kada smo već kod Bašića, pitamo ga ima li možda u Premijer ligi BiH još mladih i talentiranih nogometaša koji bi mogli njegovim putem. No, nije baš sretan kako se odvijaju stvari u bh. nogometu. On ističe važnost većeg investiranja i razvijanja mladih nogometaša i talenata u BiH. 

"U zadnje vrijeme nemam puno vremena, no znam što se događa, upućen sam. Vjerujem da u našem podneblju mora biti igrača. Nešto se pokušava s terenima, pa s VAR-om. No, ja to vidim kao neku 'šminku'. Ja ne vidim napredak u omladinskim pogonima i ne vidim da se izbacuju talenti. Umjesto da ta liga bude izlog mladim igračima, kupuju se igrači. U redu je izlazak u Europu, ali to je daleko i nebitno. Mislim da se klubovi moraju fokusirati na proizvodnju igrača. Talenti se kod nas rađaju, međutim ne radi se dovoljno na njihovom razvoju. Tu jako puno kaskamo. Dat ću vam primjer Lokomotiva iz Moskve. Izbacili su dva mlada igrača od 18 i 19 godina. To nisu neki enormni talenti, ali je klub u njima vidio nešto i napravio je od njih projekte kluba, stao iza njih i dao im da igraju. Nije to da ćeš dat mladom igraču dvije utakmice da se pokaže, nego je to cijela sezona."

Savjet od oca Blaža je uvijek dobrodošao.

"Čujemo se, komentiramo i pričamo o nogometu. Kada mi treba neki savjet, pitam ga, pa onda i ja dobijem neke nove ideje i nova viđenja stvari. Prava je sreća da možeš popričati s nekim od povjerenja koji sve to zna i koji je to sve prošao."

Igračku karijeru je morao rano prekinuti. Može li oca nadmašiti kao trener?

"Ne gledam kao neko natjecanje. Uvijek sam pokušavao i nastojao sve raditi korak po korak. Izbjegavao sam napraviti korak duži od noge, sve je išlo polako. Mogao sam ja i drugim putem, odmah preskočiti deset stepenica, ali mislim da bi me to pojelo, progutalo i iscrpilo. Do kuda ću doći, hoće li to biti uspješno ili ne, ja to ne mogu reći. Imam velike ambicije, jako sam profesionalan i posvećen ovom poslu. Nastojim ispratiti sve detalje, ne prepuštam ništa slučaju. Mislim da je moja najveća vrlina što idem s mentalitetom 'znam da ništa ne znam'. Puno toga još ima učiti."

Kada govorimo o trenerskoj budućnosti, ona nije vezana samo za Rusiju. Otvoren je za nove prilike iz Europe.

"Sve što sam ovo ljeto imao razgovora je bilo vezano uz Rusiju. U Spartaku je bilo relativno dobro, ljudi su me prepoznali i zainteresirali su se. No, kada bi se nekad u budućnosti pojavila neka europska ekipa iz vrhunske lige s odličnim projektom, zašto ne. Imam sreću da pričam pet jezika pa mi to dosta olakšava i možda neki eventualni budući rad."

S obzirom na to da je tek stigao, još uvijek je smješten u hotelu. Supruga i sin su ostali u Moskvi.

"Nekih dva sata smo udaljeni avionom, tako da to nije strašno. Sin ide u Moskvi u školu i dobro uči. Supruga je fokusirana na njega, odgaja ga. Kada mene nema, ona je i majka i otac. Ovdje sam sljedeća dva mjeseca, pa ćemo imati dužu stanku od mjesec dana, tako planiram otići u Moskvu."

Već četiri godine je u Rusiji. Nije se bilo problem priviknuti. Svoju budućnost s obitelji upravo vidi u toj zemlji.

"Priviknuo sam se jako dobro i sviđa mi se. Bez obzira na sve razlike, a naročito u klimi, u Rusiji se osjećam kao kod kuće i svoj život planiram ovdje. No, gdje te život može odvesti, nikada ne znaš."

Za kraj se osvrnuo na teške trenutke i tragedije koje su pogodile brojne obitelji u BiH nakon katastrofalnih poplava.

"Ovo je tragedija i jako tužno. Ne znam zašto uvijek nastradaju najslabiji, pa da ti se srce stegne. Imam puno poznanika i raje iz tih krajeva. Koliko znam, nikome se od njih nije ništa dogodilo. Gledam, nestale su cijele obitelji, to abnormalna tragedija. Ne može čovjek protiv prirode, ona je neumoljiva. Živote nitko ne može vratiti. To me jako pogodilo, da vam ne mogu opisati. Neka Bog pomogne tim ljudima da nekako nastave dalje", zaključio je Vladimir Slišković za Hercegovina.info.